Kina je od početka 21. stoljeća do danas uspjela i popela se na drugo mjesto u svjetskoj ekonomiji iza Sjedinjenih Država. Stoga sada polaže pravo na globalni diplomatski i ekonomski utjecaj, natječući se s drugim velikim silama u trgovini i ulaganjima, posebno u Africi. S druge strane, Afrika je golemo geografsko područje, treći je najveći kontinent na svijetu po površini i drugi po broju stanovnika – procjenjuje se otprilike za 2024. na 1,5 milijardi stanovnika.
Prostire se na površini od oko 30,2 milijuna četvornih kilometara zajedno s okolnim otocima i zauzima 6 posto ukupne površine Zemlje i 20,4 posto ukupne površine kopna. Također je bogata prirodnim resursima (nafta, prirodni plin, uran, litij, kobalt, dijamanti, zlato, bakar…) te je stoga od velikog gospodarskog interesa. DR Kongo čini primjerice oko 70% svjetske proizvodnje kobalta.
Odnosi Kine s afričkim državama, naravno, nisu novi. Oni datiraju iz 1950-ih, točnije 1955. godine, kada je održana konferencija u Bandungu. Ondje je 29 afričkih i azijskih zemalja sudionica usvojilo “Pet načela za mirnu koegzistenciju” s kojima se Kina prvotno složila s Indijom 1954. To su: uzajamno poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta, uzajamno nenapadanje, uzajamno nemiješanje u međusobna unutarnja pitanja poslove, jednakost i uzajamnu korist i miran suživot. U to je vrijeme Kina potpisala državne trgovinske sporazume s afričkim državama, poput Alžira ili Sudana. Također krajem 1963., tadašnji kineski premijer Chu Enlai, broj dva nakon Mao Zedonga, u dva mjeseca obišao je deset afričkih država. Od tada je prisutnost Kine u Africi sve intenzivnija.
Kineski interesi na afričkom kontinentu usmjereni su na gospodarstvo, politiku, sigurnost i kulturu. Afrika je Kini važna prvenstveno kao golem izvor resursa za održavanje njezine rastuće proizvodne baze, kao i kao izvor energetske sigurnosti. U isto vrijeme, Kina vidi Afriku kao važno odredište za svoju jeftinu industrijsku robu. Afrika također igra važnu ulogu u međunarodnim multilateralnim organizacijama, a posebno u organizacijama u kojima svaka zemlja članica ima jedan glas. Stoga Kina pokušava pridobiti afričke vlade kako bi pridobila podršku za svoju politiku na međunarodnoj sceni.
Naime, od 2002. u potpunosti je operativan Forum o kinesko-afričkoj suradnji (FOCAC), čije su članice 53 afričke zemlje (tj. sve su potpuno priznate osim Kraljevine Eswatini koja ima diplomatske odnose s Tajvanom), a koji djeluje na tri razine s višom ministarskom razinom. Također se održava svake tri godine, naizmjenično između neke afričke zemlje i Kine. Posljednja FOCAC konferencija održana je u Pekingu od 4. do 6. rujna 2024.
Na toj 9. konferenciji kineski predsjednik Xi Jinping obećao je Africi osigurati 360 milijardi juana (50,7 milijardi dolara) financijske potpore u sljedeće tri godine, dok je obećao da će njegova vlada pomoći u otvaranju najmanje milijun radnih mjesta na kontinentu.
FOCAC, koji je osnovan 2000., glavni je multilateralni mehanizam koordinacije između afričkih zemalja i Kine i temelji se na deklaracijama o načelima miroljubive koegzistencije. FOCAC je glavni kanal putem kojeg Kina osigurava resurse afričkim zemljama. Putem FOCAC-a, Kina pruža pomoć u obliku otpisa dugova – 2003. izbrisala je 750 milijuna američkih dolara za ukupno 31 afričku zemlju – bespovratna pomoć, povoljni zajmovi i beskamatni zajmovi.
Peking je, dakle, prvi vjerovnik i jedan od glavnih financijera mnogih infrastrukturnih projekata. Kinesko financiranje je otišlo u izgradnju autocesta, željeznica – nedavno su željezničke mreže Addis Ababa-Djibouti i Mombasa-Nairobi u Keniji predane lokalnim vlastima – lukama i elektranama za proizvodnju električne energije diljem kontinenta (npr. u Nigeriji, Gani i Gabonu). Uostalom, više od 3000 kineskih tvrtki prisutno je u afričkim gradovima, od kojih je više od 70 posto privatnih tvrtki, koje čine glavni oslonac kineskih ulaganja u Africi.
Od 2017. do 2022. kineska izravna strana ulaganja (FDI) u Africi dosegla su 74 milijarde juana (10,14 milijardi dolara), što čini 18% globalnih izravnih stranih ulaganja u Africi i na razini su Europe i SAD-a.
Peking je vodeći trgovinski partner afričkog kontinenta. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), gotovo četvrtina afričkog izvoza ide u Kinu, uglavnom minerala i metala, a iz nje dolazi oko 16% uvoza. Kineska trgovina s afričkim zemljama dosegla je vrhunac 2023. s 282 milijarde dolara. Istodobno, kako izvještava Global Times, turisti iz Kine su 2024. posjetili različite afričke destinacije, uključujući Keniju, Tanzaniju i Maroko. Zapravo, prema toj publikaciji, Kenija je najavila 1,1 milijardu dolara prihoda od sličnih turističkih aktivnosti samo u prvoj polovici 2024.
Kina je, osim toga, u žestokoj i otvorenoj konkurenciji sa Zapadom, prvenstveno SAD-om, u Africi, pri čemu te dvije velesile pokušavaju povećati svoj politički utjecaj na kontinentu i pristup njegovim prirodnim resursima.
Kineska kampanja prodora u Afriku dobiva dodatnu težinu za kineski režim jer tvrdi da je preuzeo vodstvo na tzv. “Globalnom jugu”, koji je dobio takav zamah da implicitno ukazuje na preuređenje globalne moći između starog i svijeta u usponu.
Na kraju želim naglasiti da Kina ni pod kojim uvjetima ne smije zaobići deklarirano načelo nemiješanja u unutarnje stvari drugih država. Budućnost Afrike koju je brutalno mučio europski kolonijalizam – najviše iskorištavan u smislu svojih prirodnih resursa i stanovništva – moraju odrediti Afrikanci, a ne diktirati strane sile koje bi mogle pokušati iskorištavati njihove resurse i njihove problematične točke za vlastitu korist.
*Isidoros Karderinis rođen je u Ateni 1967. Novinar je, dopisnik stranih medija akreditiran pri Ministarstvu vanjskih poslova Grčke, kao i ekonomist, romanopisac i pjesnik. Njegovi članci i reportaže objavljeni su u novinama, časopisima i na web stranicama u 130 zemalja.
