Duboko umrtvljeno gospodarstvo u kojemu su kamatne stope koje monetarne vlasti mogu nadzirati gotovo na nultoj razini treba veću a ne manju državnu potrošnju, ističe američki ekonomist Paul Krugman u nedavno objavljenoj knjizi "Odmah okončajmo ovu krizu!".

"Velika državna potrošnja ono je što je okončalo Veliku gospodarsku krizu i nešto slično očajnički je potrebno i danas", smatra Krugman, koji u trinaest poglavlja knjige, koju je u objavio "Algoritam" u prijevodu Snježane Ercegovac, analizira uzroke i nudi rješenja za izlazak iz recesije koja traje od 2008. i još joj se ne nazire kraj.

Krugman bezrazložnom smatra sadašnju krizu u kojoj su desetci milijuna ljudi u iznimno teškoj situaciji, a izgledi mladih se smanjuju jer je rezultat nedovoljna potražnja. "I kada bi vlade promijenile svoj katastrofalni pristup – umjesto drastične štednje ponovno odlučile primijeniti poticaje – brzo bismo se oporavili", ocjenjuje. Vjerojatno za manje od dvije godine, primjenom tradicionalnih ekonomskih načela vrlo brzo bi se mogla postići puna zaposlenost, smatra Krugman te ističe da je nedostatak intelektualne jasnoće i političke volje ono što onemogućava oporavak.

Uspoređujući stopu nezaposlenosti u SAD-u i u eurozoni, ističe da je kriza od 2007. do 2010. s obje strane Atlantika tekla u istome smjeru, a nakon toga se razdvojila. Početkom 2010. u Americi su se počela otvarati radna mjesta. Do 2011./2012. mogao se jasno prepoznati trend gospodarskog oporavka, a s druge strane europsko gospodarstvo s lošeg je prešlo na gore te se Europa do 2012. i službeno vratila u recesiju.

Krugman navodi da je razlika nastala zato što se u Europi 2010. iznenadna povećao utjecaj pristaša mjera štednje koji su ustrajno zahtijevali da vlade srežu rashode i povećaju poreze unatoč visokoj nezaposlenosti. Pritom su u SAD-u, gdje se doktrina stroge štednje uspjela samo djelomično ukorijeniti, uvedene neke mjere štednje zbog rezova koje su provele državne i lokalne vlasti. S druge strane, oni koji su se u Europi zauzimali za mjere štednje prevladavali su u političkim raspravama, a oštre mjere štednje postavljene su kao uvjet za pružanje pomoći dužničkim nacijama.

Krugman smatra da bi Europu spasile manje okrutne mjere štednje u dužničkim državama, barem djelomična fiskalna ekspanzija u zemljama koje daju zajmove i ekspazionističke politike Europske središnje banke usmjerene prema barem malom povećanju inflacije diljem Europe. Ipak, ističe autor, nije jasno hoće li te ideje ikad biti politički prihvatljive i koliko je Europi još ostalo vremena.

Paul Robin Krugman (1953.) američki je ekonomist, kolumnist i društveni komentator. Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio je 2008. Ekonomiju i međunarodne odnose predaje na Sveučilištu Princetonu, a za "The New York Times" piše redovitu kolumnu. Na hrvatski jezik prevedena je i njegova knjiga "Savjest liberala".

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’