Papa Franjo, od samog početka svog pontifikata, profilirao se kao snažan i dosljedan zagovornik mira, dijaloga i pomirenja. Njegove poruke, geste i diplomatski napori neprestano su pozivali svijet na izgradnju mostova umjesto zidova, ističući nepovredivost ljudskog dostojanstva i potrebu za globalnim bratstvom kao temeljem za rješavanje sukoba.

U svom obraćanju diplomatima, Papa Franjo objasnio je strategiju Svete Stolice kao “pozitivnu neutralnost”. Naglasio je kako Vatikan nema “političke, komercijalne ili vojne ciljeve”, već se, sukladno svojoj prirodi i misiji, zalaže za zaštitu dostojanstva svake osobe, promicanje općeg dobra i poticanje ljudskog bratstva. Ova pozicija, daleko od “etičke neutralnosti”, posebice pred ljudskom patnjom, omogućuje Vatikanu da dijalogizira sa svim stranama i djelotvornije pomaže u rješavanju sukoba. Papa je istaknuo kako ga pogled na patnje diljem svijeta – od Sudana, Konga, Mjanmara, Libanona, Jeruzalema do rata u Ukrajini koji je uzrokovao neizrecivu patnju i smrt – ostavlja šokiranim i obeshrabrenim, pitajući se kada ćemo naučiti da nasilje i neobuzdana ambicija ne vode općem dobru.

Nenasilje kao načelo i kritika rata

Temelj Papinog pristupa je duboko uvjerenje u nenasilje kao princip. Kako navode analitičari njegova pontifikata, Franjo prioritet daje nenasilju nad ratom. Još 2017. godine, u poruci za Svjetski dan mira, pozvao je sve, posebno vlade i šefove država, da “aktivno nenasilje postane naš način života”. U enciklici Fratelli Tutti iz 2020., rat (uz smrtnu kaznu) naziva “lažnim rješenjem” svjetskih problema, tvrdeći da se “rat lako može izabrati pozivanjem na sve vrste navodno humanitarnih, obrambenih ili preventivnih izgovora, pa čak i pribjegavanjem manipulaciji informacijama”.

Papa Franjo je također preispitivao koncept “pravednog rata”, ukazujući na činjenicu da, unatoč desetljećima govora o miru u Ujedinjenim narodima, broj ratova neprestano raste. Za njega, rat je uvijek “neuspjeh politike i čovječanstva, sramotna kapitulacija, bolan poraz pred silama zla”. On inzistira da svaki rat ostavlja svijet gorim nego što je bio prije i poziva da se dotakne “ranjeno meso žrtava” umjesto zadržavanja na teorijskim raspravama.

Njegov radikalni pacifizam i naglasak na pregovorima ponekad su nailazili na nerazumijevanje i kritike. Posebno je odjeknuo njegov komentar o “hrabrosti bijele zastave” u kontekstu rata u Ukrajini, što je izazvalo oštre reakcije. Vatikanski glasnogovornik Matteo Bruni pojasnio je da je Papa koristio izraz koji je predložio intervjuer kako bi označio prekid neprijateljstava i primirje postignuto “hrabrošću pregovora”, a ne predaju. Sam Papa je kasnije jasno rekao: “Pregovori nikada nisu predaja”. Kardinal Pietro Parolin dodatno je naglasio da pregovori mogu započeti tek prestankom ruske agresije i moraju voditi “pravednom miru”. Unatoč kritikama, Papa Franjo ostaje dosljedan: idealan ishod nije vojna pobjeda, već trenutni prekid vatre i diplomatski pregovori, koliko god se to činilo neizglednim, jer svaki dan rata donosi nove smrti i patnje, posebno za žrtve.

Konkretni apeli, geste i putovanja mira

Papin pontifikat obilježen je ne samo riječima, već i snažnim gestama i konkretnim apelima. U svojim uskrsnim porukama Urbi et Orbi, redovito je upućivao pozive na mir, spominjući brojna žarišta sukoba: Svetu Zemlju, Gazu (“trenutni prekid vatre, oslobađanje talaca i pristup humanitarnoj pomoći”), Ukrajinu, Siriju, Jemen, Sudan, Južni Sudan, Mjanmar, Demokratsku Republiku Kongo, Sahel, Rog Afrike, Južni Kavkaz i Zapadni Balkan.

Njegova putovanja često su bila “hodočašća mira”. Posjet Iraku u ožujku 2021. bio je povijesni, donoseći poruku jedinstva zemlji razorenoj sukobima, a susret s velikim ajatolahom Alijem al-Sistanijem naglasio je važnost međureligijskog dijaloga. U Južnom Sudanu 2019. godine, učinio je nezaboravnu gestu kleknuvši i poljubivši noge zaraćenih lidera, moleći ih za mir, a kasnije je i posjetio zemlju 2023. godine. Posjetom Hirošimi i Nagasakiju 2019. snažno je osudio nuklearno oružje, nazivajući nemoralnim ne samo njegovu upotrebu, već i posjedovanje. Više puta je oštro osuđivao trgovinu oružjem, pitajući američki Kongres 2015.: “Zašto se smrtonosno oružje prodaje onima koji planiraju nanijeti neizrecivu patnju? […] Odgovor je, nažalost, novac: novac natopljen krvlju, često nevinom krvlju.” Pozivao je na razoružanje i ulaganje resursa u borbu protiv gladi i siromaštva, nazivajući to “oružjem mira”.

Papa Franjo ostaje zapamćen kao neumorni graditelj mostova i glasnik nade. Njegova dosljedna poruka protiv rata i nasilja, poziv na dijalog, bratstvo i brigu za najranjivije, predstavlja trajno nasljeđe koje poziva čovječanstvo da odbaci logiku sukoba i hrabro izabere put mira. Njegov glas, čak i kad je bio fizički slab, odjekivao je kao snažan podsjetnik da mir “nije nerealan san”, već cilj za koji se vrijedi boriti, čak i ako nas zbog toga smatraju naivnima.

Intervju

‘TikTok je ozbiljan biznis alat i ključni kanal za oglašavanje prema mladima’

Trendovi i izazovi

Pametni gradovi: ICT rješenja koja oblikuju našu održivu budućnost