Američki predsjednik Donald Trump nikada u svojoj političkoj karijeri nije bio manje popularan. CNN-ova anketa objavljena ovih dana pokazuje da ga podržava 35 posto Amerikanaca, i to samo šest mjeseci uoči izbora za Kongres koje bi Amerikanci mogli shvatiti kao referendum o predsjedniku i potencijalno mu okrenuti palac dolje, barem ako su današnje ankete precizne. Rat u Iranu, i rast cijena goriva u Americi zbog tog sukoba, izrazito su nepopularni u široj američkoj javnosti, ali to nije jedini faktor zbog kojeg predsjednik rapidno gubi popularnost kod kuće.

Zanimljivo, Trumpu je od početka mandata, govore ankete CNN-a, pala popularnost kod praktički svih kategorija birača – muškaraca, žena, bijelaca, crnaca, republikanaca, demokrata… što pokazuje s kolikim se problemima suočava njegova vlada. S tih 35 posto podrške koje ima, Trump se približava dvojici nepopularnih predsjednika u modernoj povijesti, republikancu Georgeu W. Bushu iz 2000-tih i demokratu Jimmyju Carteru koji je vladao na kraju 1970-ih i početkom 1980-ih, a koji su obojica proveli dugi period s razinama podrške između 30 i 35 posto.

Pitanja ekonomije i života

Trump nikada nije bio naročito popularan predsjednik kod najšire javnosti, ali brojke su mu u međuvremenu dodatno potonule. Kada je došao na vlast prije više od godine dana, u siječnju 2025., imao je za svoje standarde dobar rejting, podržavalo ga je oko 50 posto Amerikanaca.

Što se zatim dogodilo? CNN ističe nekoliko razloga zbog kojih mu je odmah na početku mandata pala popularnost – pomilovanje izgrednika i svojih pristalica koji su 6. siječnja 2021. nasilno upali u zgradu Kongresa te rezanje državne potrošnje koje je provodio novi ured DOGE pod predsjedanjem među širokim masama nepopularnog Elona Muska. Zatim je nekoliko mjeseci kasnije krenuo s uvođenjem carina koje su podigle cijene proizvoda na američkom tržištu. U tom razdoblju rejting mu je pao s 45 na 41 posto. Zatim su bili objavljivani dokumenti povezani s Jeffreyjom Epsteinom. Nekoliko mjeseci kasnije u fokus javnosti došla je policijska agencija ICE koja je provodila uhićenja ilegalnih imigranata, ali je ubila dvoje američkih državljana, prosvjednika, što je zgrozilo dio javnosti. Trumpove brojke nastavile su padati.

Nakon svega toga, Trump je krajem veljače ove godine pokrenuo rat u Iranu. Amerikanci, ljuti zbog prethodnih američkih intervencija na Bliskom istoku koje su doživjeli krah, nisu skloni ovim potezima. Čak 61 posto stanovnika SAD-a smatra danas da je pokretanje rata u Iranu bila “pogreška”, prema prošlotjednoj anketi Washington Posta.

Trumpov je rejting padao postepeno, i čak 64 posto Amerikanaca koji mu u CNN-ovoj anketi okreću palac dolje znači da je već sada srušio sve negativne rekorde iz svojeg prvog mandata. Trumpu je pao rejting u svim važnijim temama na kojima je zapravo i pobijedio Kamalu Harris na predsjedničkim izborima 2024. godine. Postotak Amerikanaca koji podržavaju njegove odluke u vezi imigracije pao je za 10 posto, na temi vanjske politike 6 posto, a u pogledu ekonomije čak 13 posto, što vrlo dobro oslikava koji je Trumpov glavni problem. Kada je dolazio na vlast, obećavao je poboljšati gospodarsku sliku zemlje koju je ugrozila inflacija pod njegovim prethodnikom Joeom Bidenom, a na kraju su njegove politike – carine i ratovi – dodatno povećali cijene u zemlji, na užas svih slojeva stanovništva. Cijene goriva danas su u Americi oko 50 posto više nego na početku rata s Iranom.

Kako Trump reagira na ove brojke? Pita li se Amerikance, oni jasno u jednoj za drugom anketom govore da smatraju da se ne bavi dovoljno domaćim temama, pitanjima ekonomije i svakodnevnog života. Čak 65 posto Amerikanaca CNN-u je reklo da predsjednik nije učinio dovoljno kako bi snizio cijene. Toliko ih otprilike smatra i da se predsjednik uopće nije posvetio najvažnijim problemima u zemlji. Umjesto toga, Trump se bavi grandioznim geopolitičkim temama, ratovima, američkom pozicijom u svijetu, gotovo potpuno suprotno od onoga što je obećavao u svojoj izbornoj kampanji, i suprotno glavnim postulatima njegova dva slogana: “Učinimo Ameriku opet velikom” i “Amerika na prvom mjestu”.

Mnogi u Washingtonu misle da se rat u Iranu, iako je potpisan krhki prekid vatre, pretvorio u “močvaru”, odnosno u vječni rat. Očigledno je da Trump nije uspio ostvariti svoje ciljeve, iako je istovremeno zabilježio niz vojnih uspjeha. Američki politolog Scott Erb njemačkim novinama Bild rekao je kako Trump u ovom ratu želi proglasiti pobjedu, ali se istovremeno boji poniženja. On i njegova administracija “muče se prilagoditi se stvarnosti”, dodao je Erb.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Mehanizmi za planove

Značajan je upravo taj dojam sve većeg broja analitičara koji smatraju da se “stvarnost” u očima predsjednika ne poklapa uvijek s onime što se doista događa na terenu. Prije tjedan dana poznati novinar Nicholas Kristof u New York Timesu napisao je kolumnu koja se dotakla ove teme. Stručnjak Esfandyar Batmanghelidj rekao mu je kako “nijedan kredibilan stručnjak ne vjeruje da je iranska naftna industrija na rubu kolapsa”.

“Trumpova predanost blokadi i njegove opetovane izjave o tomu da je Iran na rubu kolapsa sugeriraju da ga netko izvan vlade hrani nerealističnim i političkim motiviranim procjenama situacije, u pokušaju sabotiranja diplomacije”, rekao je Batmanghelidj Kristofu.

Trumpu su preostale još dvije i pol godine mandata koji istječe u siječnju 2029. godine. Najprije ga čekaju već spomenuti “izbori na pola mandata” koji se održavaju 3. studenog ove godine. Na njima Trump neće biti kandidat, već će Amerikanci birati članove Zastupničkog doma, Senata i guvernere. Izgubi li na tim izborima Trump većinu u Kongresu od Demokratske stranke, što ankete predviđaju, bit će mu znatno teže vladati u drugoj polovici mandata jer bi time opozicija dobila znatno više mehanizama da mu kvari provođenje planova i donošenje novih zakona. Na idućim predsjedničkim izborima 2029. godine Trump se neće moći kandidirati jer mu ustav ne dozvoljava obnašanje više od dva mandata, što znači da SAD polako putuje prema poslije-trumpističkoj eri.