Više od četiri godine nakon početka ruskog otvorenog napada na Ukrajinu, i isto toliko vremena nakon što je EU počela sankcionirati ruski čelik, Belgija ostaje lojalan uvoznik – zahvaljujući izuzeću od sankcija koje omogućuje ruskom čeličnom divu da nastavi opskrbljivati svoje belgijske tvornice jeftinim čeličnim pločama, pišu ukrajinski mediji.

Ime uklonjeno iz sankcija

Unatoč sveobuhvatnim sankcijama EU protiv Kremlja zbog rata u Ukrajini, Belgija se protivi pokušajima sankcioniranja tvrtke NLMK i njezinog vlasnika milijardera Vladimira Lisina, povezanog s Kremljem. Belgijski dužnosnici strahuju da bi poduzimanje mjera moglo naštetiti zapošljavanju u ekonomski nerazvijenoj regiji. No, kritičari kažu da je taj aranžman dodatni novac za jednog od najbogatijih ruskih oligarha.

NLMK u Rusiji opskrbljuje svoje europske tvornice čelika pločama, prema europskom udruženju čelika Eurometal. Na prezentaciji industrije koju je vidio Kyiv Independent navodi se da se te ploče prodaju po “ultra niskim cijenama”, što njegovim tvornicama sa sjedištem u EU daje “umjetnu troškovnu prednost”. Iako je većina čelika iz Rusije bila sankcionirana u prvim tjednima potpune invazije zemlje na Ukrajinu, postojala je jedna iznimka: poluproizvedene čelične ploče. Kada se čelik proizvodi, može se lijevati u osnovni “poluproizvod”, koji se zatim može “ponovno valjati” negdje drugdje u konačni proizvod ili gotovi čelik. Ploče su jedan od tih poluproizvoda.

EU je pristala na postupno ukidanje uvoza tih ruskih ploča kao dio svog 12. paketa sankcija u prosincu 2023., s datumom konačnog završetka 30. rujna 2028. Zbog tog roka, Moskva trenutačno opskrbljuje 58 posto ukupnog uvoza čeličnih ploča u EU iz trećih zemalja. Trećina tih ploča ide samo u Belgiju, a Italija, Češka, Francuska i Danska zaokružuju pet njihovih najvećih uvoznika.

Iako u Belgiji postoji nekoliko proizvođača čelika, većina uopće ne koristi ploče, a ArcelorMittal Belgium, najveći subjekt u zemlji, “ne uvozi nikakve ruske ploče ili druge poluproizvode od čelika u Belgiju najmanje 5 godina”, rekao je njegov izvršni direktor Frederik Van De Velde u pisanom komentaru za Kyiv Independent. Ali isto se ne može reći za dva pogona u vlasništvu ruskog Novolipetskog metalurškog kombinata, ili NLMK-a, od kojih se najbliži nalazi samo 22 kilometra od glavnog grada EU-a, Bruxellesa. NLMK je jedna od četiri najveće ruske čeličane.

Posjeduje 49 posto NLMK Belgium i dodatnih 2 posto putem povezanog subjekta pod nazivom Tube De Haren et Nimy. Preostalih 49 posto je u vlasništvu belgijske frankofonske regije preko investicijskog fonda Wallonie Entreprendre. Od lipnja 2026., vlasnik NLMK-a, oligarh Vladimir Lisin, bio je na Bloombergovom indeksu milijardera naveden kao 110. najbogatiji čovjek na svijetu, s neto vrijednošću od 23,5 milijardi dolara. Lisina su sankcionirale Ukrajina, Australija i Kanada.

Kanađani opisuju Lisina kao “milijardera povezanog s Kremljem” te su ga uvrstili među one koji podržavaju rusku invaziju na Ukrajinu u potpunim razmjerima i koji su profitirali od rata. EU ga nije sankcionirala. Glasnogovornik Europske komisije rekao je za Kyiv Independent da se o politici sankcija EU odlučuje jednoglasno i da su “rasprave o sankcijama povjerljive”. Međutim, Kyiv Independentu su diplomati EU i nacionalnih saveza, pod uvjetom anonimnosti, rekli da se Lisinovo ime spominjalo u ranijim razgovorima, samo da bi potom bilo uklonjeno iz razmatranja.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Glasnogovornik belgijskog ministarstva vanjskih poslova rekao je da je “Belgija doista izrazila rezerve u vezi s prijedlogom da se gospodin Lisin pojedinačno uvrsti na popis i da se taj stav nije promijenio”. Ali, “sankcije moraju više naštetiti ruskom ratnom stroju nego našim gospodarstvima”, dodao je taj glasnogovornik, prije nego što je objasnio da bi sankcioniranje Lisina “imalo izravne i nerazmjerne posljedice za industrijska postrojenja i radna mjesta u Belgiji – radnike i lance opskrbe koji nemaju nikakve veze s ruskom državom”. Čini se da dužnosnici EU u Bruxellesu svrhu sankcija vide drugačije.

“Naravno, ne mogu govoriti o tome što Belgija smatra vodećim načelom… naše ideje su više u smjeru vršenja pritiska na Rusiju da se uključi u pregovore i to pod uvjetima prihvatljivim za Ukrajinu”, rekao je jedan dužnosnik EU za Kyiv Independent pod uvjetom anonimnosti. A Belgija možda nije jedini Lisinov zaštitnik. NLMK Europe također ima pogone u Danskoj, Italiji i Francuskoj, a sve te zemlje spadaju među pet najvećih uvoznika ruskog čelika u EU.

Kina, Indija i Brazil alternativa

Ukrajinski zastupnik Oleksiy Honcharenko, koji je ranije promovirao transatlantske napore za sankcioniranje ključnih ruskih pojedinaca i pisao potpredsjednici Europske komisije Kaji Kallas o NLMK-u, rekao je za Kyiv Independent da je “stvaranjem industrijske imovine unutar EU-a Lisin, čini se, stekao oblik ‘osiguranja’ od dodavanja na popise sankcija EU-a”.

Situacija je potaknula socijaldemokratskog zastupnika EU-a Thijsa Reutena da se na društvenim mrežama zapita “jesmo li ludi?” kao odgovor na nove podatke koji pokazuju koliko čelika europski blok još uvijek uvozi iz Rusije. Glasnogovornik belgijskog ministarstva vanjskih poslova rekao je za Kyiv Independent da će zemlja slijediti planirani datum postupnog ukidanja za 2028. godinu kako je planirano.

“Ruski čelik mora napustiti europsko tržište i hoće… Belgija će u potpunosti primijeniti ovaj kalendar, baš kao što je u potpunosti primijenila svaki prethodni paket sankcija”, rekli su. Same ploče se lako mogu zamijeniti. GMK Center, konzultantska tvrtka sa sjedištem u Ukrajini, navodi Kinu, Indiju i Brazil kao alternativne dobavljače. Ali to nije spriječilo NLMK-ove belgijske operacije da pokušaju krizu pretvoriti u priliku. Belgijske novine L’Echo izvijestile su u listopadu 2025. da NLMK namjerava uložiti 1,2 milijarde eura u pogon za održivu proizvodnju čeličnih ploča, ali da bi to zahtijevalo značajnu financijsku potporu belgijske vlade i EU.