Ništa nije djelovalo kako treba. Štoviše, baš je svaki detalj išao u suprotnom smjeru. Poziv iz Saudijske Arabije na predstavljanje prvih modela prve saudijske automobilske marke CEER bio je naslovljen na ženu. Marka osnovana na inicijativu saudijskog princa Mohammeda bin Salmana – prijestolonasljednika, premijera i predsjednika Upravnog odbora Javnog investicijskog fonda – automobilsku novinarku pozvala je u zemlju čiji se pravni sustav temelji na šerijatskom pravu i u kojoj su žene tek 2018. dobile pravo da sjednu za upravljač automobila. Zanimljivo… Tim više što je svjetskoj premijeri saudijskih prvijenaca imalo priliku prisustvovati samo stotinu novinara iz cijelog svijeta. Nisam imala dvojbi o odlasku, čak ni kad su se nekoliko dana prije zaredali izvještaji o projektilima i dronovima koje su (i) Saudijcima intenzivnije počeli slati hutisti.

King Abdullah Economic City

Prezentacija automobila u Saudijskoj Arabiji od početka je zvučala kao neponovljivo iskustvo. Stavimo li na stranu pitanje automobilske novinarke u zemlji posloženoj po mjeri muškaraca, ni najavljene premijere CEER-a na prvi pogled nisu imale smisla. Zemlja koja leži na nafti svoju automobilsku industriju pokreće s dva električna automobila. Jedan je SUV, drugi limuzina, i to je zapravo u tom trenutku bilo jedino što se uklapalo. Saudijskim cestama krstare mahom SUV modeli i limuzine. Pogonjeni benzinom i dizelom, naravno. Zašto i ne bi kad im je gorivo jako jeftino? Na benzinskim postajama litra benzina stoji 0,5 eura, a dizela 0,4 eura. Na potezu od Jeddaha do Gospodarskoga grada kralja Abdullaha nisam vidjela nijednu punionicu za električne automobile. Prve punionice na koje sam naišla bile su one u sklopu tvorničkog kompleksa CEER-a. Plan je do 2030. diljem Saudijske Arabije postaviti više od 5000 brzih punjača na više od 1000 lokacija.

Upravo se u tim planovima krije i logika nove marke CEER i električnih noviteta u kraljevstvu čijim venama teče nafta. Jer, naravno da logike ima. Najava prvih modela CEER-a uklapa se u nastojanja tamošnjeg Javnog investicijskog fonda da razvije sveobuhvatan i konkurentan lokalni ekosustav proizvodnje automobila. Fond je 2022. pokrenuo CEER kao prvu saudijsku automobilsku marku kako bi privukao ulaganja, stvorio prilike za privatni sektor i povećao BDP. Očekuje se da će tvrtka do 2034. pridonijeti BDP-u Saudijske Arabije s više od 30 milijardi rijala (osam milijardi dolara), poboljšati trgovinsku bilancu za otprilike 80 milijardi rijala (21 milijardu dolara) i otvoriti kvalitetna radna mjesta. Automobili CEER-a najprije će stići na saudijsko tržište, ali za nekoliko godina trebali bismo ih viđati i na europskim cestama. Oba novopredstavljena automobila izgledaju futuristički, robusno i moćno, a dijele ime Exobot.

“Lansiranje prvog vozila CEER-a još je jedan korak koji je kraljevstvo poduzelo na putu prema izgradnji održivog i prosperitetnog industrijskog sustava te razvoju automobilske industrije kao ključnog pokretača gospodarskog rasta. To će se postići privlačenjem ulaganja, osnaživanjem nacionalnih talenata i jačanjem uloge privatnog sektora, čime će Saudijska Arabija postati vodeće regionalno i globalno središte u tom sektoru”, kazao je princ Mohammed bin Salman najavljujući novitet. Modeli Exobot sedan i SUV dio su palete od sedam modela koju CEER planira lansirati tijekom sljedećih pet godina. Ona uključuje automobile srednje veličine i kompaktne modele s različitim pogonskim sklopovima kako bi se zadovoljile raznolike potrebe kupaca. No iz CEER-a otvoreno kažu da će u tim pristupačnijim segmentima prevladavati hibridi. Jer, ni u Europi ne žele svi prijeći na struju, pa kako bi se to onda moglo očekivati u zemlji kojom krstare pretežno američki, japanski i korejski automobili s motorima s unutarnjim izgaranjem? Iznimka je tek njemačko premium trojstvo – ali i njihovi modeli Saudijskom Arabijom voze u benzinskim i dizelskim inačicama. Druge europske marke na saudijskim cestama tijekom svog posjeta nisam vidjela. Vratimo se CEER-u. Svi njegovi modeli proizvodit će se u industrijskom kompleksu u Gospodarskom gradu kralja Abdullaha (engl. King Abdullah Economic City, KAEC). Ovaj pogon najveći je te vrste na Bliskom istoku i jedan od najnaprednijih za proizvodnju automobila u svijetu.

Veliki zaokret

CEER Exobot dizajniran je i konstruiran u Saudijskoj Arabiji prema najvišim međunarodnim standardima. Sam razvoj trajao je tri godine, a – prema podacima iznesenima na prezentaciji – iznjedrio je čak 70 inovacija i 50 patenata. Najuočljivija posebnost golemo je vjetrobransko staklo koje se proteže i preko dijela krova. Sa svoja 2,4 metra, to je najveće vjetrobransko staklo dosad proizvedeno za osobno vozilo. Zanimljivo im je i rješenje problema vrućine, koji je neizbježan kad se visoke temperature spoje s velikom staklenom površinom. Exobot, naime, ima inovativnu klimatizaciju ispod krova koja stvara lagan sloj rashlađenog zraka oko putnika.

Kako navode iz CEER-a, namjera je preko te marke jačati položaj kraljevstva na globalnoj karti automobilske industrije. To objašnjava električni pogon. Jer, svi se posljednjih godina okreću električnoj energiji. Jasno je da se ni Saudijci ne mogu vječno oslanjati samo na naftu, koliko god je imaju. Što objašnjava poziv poslan u Hrvatsku? Važan dio pogonske tehnologije CEER-ovih vodećih električnih modela stiže iz Hrvatske. Iako točan opseg primjene Rimčeve tehnologije u pojedinim izvedbama Exobota nije objavljen, na skicama prikazanima tijekom službene prezentacije bila je i pogonska arhitektura s tri elektromotora i sustavom aktivne raspodjele okretnog momenta. Službeno je već ranije potvrđeno da Rimac Technology za vodeće modele CEER-ove game isporučuje potpuno integrirane visokoučinkovite električne pogonske sustave. Dakle, Rimčev sustav obuhvaća ključne komponente koje stvaraju, reguliraju i prenose snagu na kotače. Rimac je, nije Rimak – morali smo ispravljati domaćine. Naš jezik Saudijcima zvuči neobično. Ne uspijevaju nas sami “smjestiti” na karti, no kad im kažemo da smo iz Hrvatske, automatski kažu – Dubrovnik. Ovo je jedina zemlja u svijetu u kojoj sam doživjela da na spomen Hrvatske prva asocijacija nije Luka Modrić, već je to Dubrovnik. Je li Saudijcima neobično u redovima automobilskih novinara vidjeti ženu? Ne. Više nije. Posljednjih su se godina puno otvorili prema zapadnjačkim običajima, naravno, uz zadržavanje vlastite tradicije. U samom CEER-u zaposleno je oko 13 posto žena, potvrdili su nam iz te tvrtke.

“Ne radi se tu samo o radnim mjestima u marketingu i komunikacijama”, pojašnjava nam lokalna sugovornica, zaposlena u CEER-u, te nastavlja: “Puno je žena i u drugim odjelima. Rade na dizajnu, u razvoju. Ima dosta inženjerki, a određen postotak žena radi i u proizvodnim pogonima.”

Posljednjih je godina Saudijska Arabija napravila velik zaokret, između ostaloga, i kad je riječ o poboljšanju položaja žena u društvu. Osim što sada potpuno legalno voze, otvoreno im je tržište rada. Žene se sada mogu zaposliti u gotovo svim sektorima bez dopuštenja muškog srodnika. Stopa sudjelovanja žena u radnoj snazi skočila je na više od 33 posto, čime su nadmašeni prvotni državni ciljevi. Službene informacije kazuju da Saudijke danas svoje karijere većinom ostvaruju u IT sektoru, zdravstvu, turizmu, bankarstvu i obrazovanju. I pritom nisu ograničene na skromnije poslove, već se ostvaruju kao kirurginje, poduzetnice, voditeljice hotela, inženjerke umjetne inteligencije…

Kaić s velikom misijom

Ovaj mali brod čuva veliko blago koje ne smijemo izgubiti

konkurentska prednost

“Hrvatske tvrtke ne trebaju izmišljati nove tehnologije, već ih primijeniti bolje od drugih”

Ljude gledaju otvoreno

Službeni podaci govore i da žene u Saudijskoj Arabiji danas često rade i u trgovini, no u ulozi prodavača za svojeg boravka u tom kraljevstvu ipak sam vidjela daleko više muškaraca nego žena. Iako se situacija zadnjih godina puno promijenila, sustav muškog skrbništva nije potpuno nestao. Muški skrbnik i dalje ima propisanu ulogu pri sklapanju braka, premda je potreban i izričit pristanak žene; ako skrbnik neopravdano priječi brak, može odlučiti sud. Saudijski pravni sustav (i dalje) temelji se na šerijatu, odnosno islamskom pravu, ali uključuje i brojne pisane zakone i državne uredbe. Utjecaj tradicije i Kurana posebno je vidljiv u obiteljskom, nasljednom i kaznenom pravu te u pravilima javnog ponašanja. Konkretno, ljudi odlaze i na koncerte, ali zabavljaju se pristojno. Protuzakonito je konzumirati alkohol ili droge, vrijeđati, psovati ili se neprikladno ponašati u javnosti.

Dok razgovaramo o ženama u poslovnom svijetu današnje Saudijske Arabije, naša sugovornica priča ponosno, dostojanstveno. Uz blag osmijeh popravlja maslinastozelenu maramu na glavi, skladno kombiniranu s ostatkom odjeće. Govorimo li o ženama koje sam srela u ova tri dana u Saudijskoj Arabiji, velikom većinom kosa im je pokrivena maramom, a manji je dio onih koje su se odlučile pokriti cijelo lice. Tradicionalna crna haljina (abaya) i pokrivalo za glavu više nisu zakonski obvezni u javnosti za sve žene, već se traži “skromno odijevanje”. Mnoge žene zadržale su naviku nošenja abaye, ali u drugim bojama. Takav je natpis, o potrebi da se skromnim odijevanjem poštuje kultura domaćina, istaknut i kod recepcije hotela u kojem sam odsjela.

Kao strankinja, kosu nisam pokrila i nisam zbog toga imala ni najmanje neugodnosti. Dapače, u svakom trenutku i svugdje osjećala sam se dobrodošlom. Kao da je ljudima stvarno drago što sam ondje. I ne mislim pritom samo na hotel i na kontrolirano poslovno okruženje. Kretala sam se posvuda: po poslovnim i tradicionalnim dijelovima grada, restoranima, kafićima, trgovinama. U tamošnje se stanovništvo ne uklapam nikako: ni bojom kože, kose, očiju, ni frizurom, ni odjećom, ni ponašanjem. Prije ovog putovanja, među dobronamjernim savjetima bili su i oni da ne gledam direktno u tamošnje ljude, da ne pružam ruku za rukovanje i da ne postavljam osjetljiva pitanja. Ovo za pitanja odmah je palo u vodu. Nisam uspjela šutjeti kad me toliko toga zanimalo. Nije mi išao ni ovaj dio s nešto diskretnijim pogledom jer sam navikla ljude gledati direktno, u oči.

Srećom, i Saudijci ljude gledaju otvoreno, u oči, kakve god boje te oči bile i kakve god predrasude kolale o njima. I muškarci i žene jednako su reagirali na radoznale plave oči i kratku crvenu kosu. Uzvratili su toplim pogledom, osmijehom i laganim klimanjem glavom. Na poslovnom događanju uredno smo se i rukovali. Nitko pritom nije ostao bez ruke… Glazbenika sam pitala kako se zove instrument na kojem svira, a on je odmah ustao, posjeo me na svoj stolac i u ruke mi gurnuo arapsku lutnju.

“Ma ne znam ja to, potrgat ću nešto…”

Brzi vlak Haramain

“Ne brinite. Probajte. Evo, fotografirat ću vas”, spremno je priskočio. Čak nisam trebala ni pitati. U većini slučajeva stranci ne trebaju ni pitati, pogotovo strankinje. Domaćini sami priđu i pitaju trebate li nešto, mogu li kako pomoći, što je itekako korisno pri snalaženju na željezničkim postajama.

Vozila sam se brzim vlakom i Uberom. Usput, žene u Saudijskoj Arabiji danas voze i Uber. Kad sam u aplikaciji pogledala mogućnost vožnje sa ženom za volanom, ponuđena cijena bila je 50 posto viša. Brzi vlak, pak, priča je za sebe. Haramain je jedan od simbola modernizacije Saudijske Arabije. Na 453 kilometra dugoj pruzi povezuje Meku i Medinu te staje u Jeddahu, zračnoj luci i King Abdullah Economic Cityju. Razvija brzinu do 300 km/h, a vožnja je iznimno mirna i udobna. Željezničke postaje djeluju poput luksuznih aerodroma: prostrane su, moderne i besprijekorno uređene, premda zasad ostavljaju dojam da su predimenzionirane za trenutačan broj putnika. No, valja znati da je KAEC grad koji se još uvijek gradi i naseljava. Trenutačno u njemu živi samo 5000 osoba, a projektiran je za dva milijuna stanovnika. Proteže se na približno 185 milijuna četvornih metara, oko 100 km sjeverno od Jeddaha. Jeddah sa svojih 4,78 milijuna stanovnika drugi je najveći grad u Saudijskoj Arabiji, a ujedno i popularno turističko odredište.

King Abdullah Economic City (KAEC) pokrenut je, pak, 2005. godine kao potpuno novi grad na obali Crvenog mora. Prema izvornom planu trebao bi do 2035. imati ranije spomenuta dva milijuna stanovnika i stvoriti do milijun radnih mjesta. Njegova je glavna uloga privući ulaganja te razvijati industriju, logistiku, trgovinu i turizam kako bi saudijsko gospodarstvo smanjilo ovisnost o nafti. Danas ondje već djeluju velika kontejnerska luka King Abdullah Port, Industrijska dolina s više od 120 domaćih i međunarodnih kompanija, posebna gospodarska zona i velika, futuristički dizajnirana postaja brzog vlaka. Kvalitetna cesta i brzi vlak velike su prednosti, ali trebat će više od toga da KAEC ne postane grad duhova.

U konačnici bi trebao postati cjelovit gospodarski i obalni grad sa znatno većim stambenim, poslovnim, industrijskim, obrazovnim, turističkim i zabavnim sadržajima. U njemu je najavljen i stadion za Svjetsko nogometno prvenstvo 2034. godine. Iako su to konkretni planovi, danas prvotni cilj od dva milijuna stanovnika do 2035. izgleda vrlo ambiciozno. Izgrađeni su pojedini stambeni kvartovi, hoteli, marina, golf-teren, škole i poslovni fakultet, ali velik dio planiranoga grada još nije razvijen. No, već i sada jasno mu se vide obrisi jer su ceste izgrađene, parkirna mjesta iscrtana, a rasvjeta postavljena. Izgleda neobično – parkirnih mjesta ima, ali ne i vozila i ljudi. Infrastruktura je planski riješena prva, a ostavljen je prostor za stambene i poslovne građevine. Takav način gradnje naselja ima puno prednosti, ali nije bez mana.

Zelene oaze okružene pijeskom trebaju puno vode i puno pažnje. Impresivno je u tako surovom okruženju vidjeti zelenilo. Svaki izgrađeni kvadratni metar doslovno je otet pustinji i oplemenjen hotelima, marinom, zgradama, parkovima i vježbalištima. U pustinjskom krajoliku Saudijci nisu samo uspjeli stvoriti gradove. Stvorili su gradove s travnjacima i drvećem. Za takvo plansko ozelenjavanje najvažniji je stalan dovod vode. Saudijska Arabija proizvodi pitku vodu desalinizacijom mora, a za navodnjavanje zelenih površina nastoji koristiti i pročišćenu otpadnu vodu. Za moga boravka u Saudijskoj Arabiji vani je pržilo 40-ak Celzijevih stupnjeva, potpomognutih vlagom koja otežava disanje. To je razlog zbog kojeg ni u Jeddahu nisam na ulicama srela puno ljudi, iako je gusto naseljen. Vani su usred kipućeg dana samo oni koji to moraju biti. I nadobudni turisti, naravno.

’Kao slabiji potres’

Osim pitanja o tome koliko je za ženu mudro putovati u Saudijsku Arabiju, pitanje s kojim sam se uoči putovanja najčešće susrela bilo je ono o ratnim zbivanjima. O hutistima koji projektilima i dronovima napadaju i područje Saudijske Arabije.

“Nema sirena. Samo dođe poruka na mobitel.”

“I što onda radite?”

“Ništa. Kad je ova zadnja stigla, baš sam bio u teretani. Pogledao sam mobitel, primio to na znanje, odložio mobitel i nastavio s vježbanjem”, nonšalantno mi priča sugovornik.

“Ali, zar nisu ispalili nekakve projektile”, ne da se moja briga.

“Ma jesu nešto, ali to se uopće ne čuje. Malo se osjeti, jedva, kao slabiji potres”, odmahuje rukom.

Kao slabiji potres, kaže on. OK, to onda ni mene ne brine. Prije će me ovdje upala pluća srediti nego kakav projektil, mislim si dok pokušavam temperaturu u sobi pomaknuti s “ukopanih” 18 stupnjeva. Nije išlo. Već lagano smrznutih prstiju, zvala sam recepciju pa mi je njihova intervencija omogućila da sobu zagrijem na humanija 23 stupnja. Doslovno sam se smrznula usred Saudijske Arabije. Kad drugi put dođem, toplije ću se odjenuti.