Pri uvođenju eura, odnosno zamjeni nacionalne valute eurom, najviše se pažnje posvećuje potencijalnim troškovima i koristima. U široj se javnosti obično najviše bojazni javlja oko izjednačavanja cijena, odnosno smanjenja kupovne moći i generalnog siromašenja, ali taj strah Europska unija (EU) otklanja brojnim mehanizmima i mjerama kojima se takvim nepoštenim praksama staje na kraj. U teoriji, većina zemalja od samog uvođenja računa na pozitivne posljedice i generalno gledano dugoročne učinke uvođenja te valute. Kako se i ranije pisalo o ovoj temi, prema određenim parametrima više je prednosti nego nedostataka u uvođenju zajedničke valute jer se smanjuju, za početak, troškovi poslovanja na inozemnim tržištima, a prosječni građanin olakšanje najplastičnije može osjetiti na činjenici da nakon uvođenja pri putovanju u zemlje koje ga koriste nema troškova prilikom konverzije jedne valute u drugu. Tu su i pozitivni učinci na investicije, kao i uklanjanje valutnog rizika generalno.

Na primjeru najveće baltičke države Litve i prema analizi koju je 2015. godine objavila Europska komisija (EK) vidi se kako je Litva s promjenom nacionalne valute u euro krenula 2014. godine nakon što je odlučeno da je ta zemlja ispunila uvjete potrebne za njegovo uvođenje. Pripremna faza za njih nije bila lagana, u međuvremenu su i odbijeni ponajviše zbog inflacije koje u godinama prije nisu mogli obuzdati, a i u ‘zadnju trku’ su ušli s jednim ispunjenim kriterijem manje.

Tada je proizvedeno 370 milijuna kovanica eura s litavskim naličjem, a još 132 milijuna novčanica eura različitih apoena posuđeno od Deutsche Bundesbank. Navedeni dokument ističe i da se Litva prethodno dobro pripremila za konverziju, s tim da su banke zaposlile i dodatni broj radnika u to vrijeme kako se ne bi stvarale gužve, a poštanski uredi diljem ruralnih dijelova zemlje za to su vrijeme obavljali zamjenu što je u konačnici rezultiralo i zadovoljstvom 91 posto Litvanaca koji su rekli da nisu osjetili probleme u zamjeni jedne valute drugom. EK je krajem godine uvođenja provela i istraživanje koje je pokazalo da je značajan broj građana i prije prelaska posjedovao eure, uglavnom od odlazaka u inozemstvo. Primjer Litve obično se navodi i jer je njihov maloprodajni sektor proizvode istovremeno označavao cijenom u prijašnjoj nacionalnoj valuti, litasima, i eurima tako da su kupci mogli sami procijeniti vjerodostojnost. Prema Eurostatu, usvajanje eura na inflaciju u Litvi je utjecalo rastom za 0,04-0,11 postotnih poena.