Održivi razvoj pojam je koji slušamo gotovo svakodnevno; na konferencijama, u političkim govorima, u marketinškim kampanjama. Svi govore o održivosti, ali kad se pogleda stvarno stanje, čini se da se više priča nego što se djeluje.
Uzmimo turizam za primjer. Destinacije su sve napučenije, prirodni resursi iscrpljeni, a lokalne zajednice često prepuštene slušanju rigoroznog tržišta. Hoteli s eko-certifikatima troše tisuće litara vode dnevno, a zeleni letovi i dalje emitiraju tone ugljikova dioksida. Je li održivost postala samo moderna etiketa za staru praksu?
Sve to nosi i svoju cijenu. Rastući broj putnika znači i više emisija stakleničkih plinova, više otpada, više stresa na lokalnu infrastrukturu, prirodne resurse i ono što se prečesto zaboravlja: lokalno stanovništvo. Od Venecije do Balija, od Plitvica do Pekinga… svi znamo primjere gdje “previše dobrog” zapravo postaje loše.
Tu dolazimo do koncepta održivog turizma. No, što on zapravo znači u praksi, a ne samo u marketinškim brošurama?
Zašto bi nas to trebalo zanimati
U teoriji je definicija jednostavna: održivi turizam je onaj koji uzima u obzir društvene, ekonomske i okolišne aspekte svog djelovanja. U praksi, međutim, to često znači hod po tankoj žici između želje za razvojem i potrebe za očuvanjem.
Održivi turizam nije isto što i ekoturizam, iako se često preklapaju. Ne odnosi se samo na posjet prirodnim parkovima ili boravak u eko-kućicama. Održivi turizam može se dogoditi u luksuznom hotelu u Dubaiju, jednako kao i na planinskom odmaralištu na Velebitu – sve dok je pažljivo isplaniran, pravičan i dugoročno usmjeren.
Tri stupa održivog turizma
Okolišna održivost
Turizam ne smije uništavati ono zbog čega su ljudi uopće došli. Manje plastike, štednja vode, pametno upravljanje energijom, očuvanje prirodnih resursa i bioraznolikosti – sve su to mjere koje pomažu da priroda i dalje bude tu i za sljedeće generacije putnika. Ako neko mjesto zbog turizma izgubi svoje šume, plaže ili čisto more, što nam ostaje?
Društvena održivost
Ovdje je ključno poštovanje – prema ljudima koji ondje žive, njihovim običajima, jeziku, ritmu života. Turizam ne bi trebao pregaziti lokalnu zajednicu, već je uključiti. To znači da lokalno stanovništvo ne bude samo “kulisa” za fotografije, nego i stvarni dionici u turizmu – da odlučuju, zarađuju i da ih se pita.
Ekonomska održivost
Na to se često zaboravlja. Nije poanta da sav novac od turizma završi kod velikih korporacija. Održiv turizam znači da prihodi ostaju u zajednici – kroz lokalne obrte, vođene ture, smještaj, hranu, vodiče… Time se ne samo jača lokalna ekonomija, nego i smanjuje ovisnost o velikim investitorima koji često dolaze i odlaze kako im odgovara. Sama destinacija može imati sjajnu strategiju održivosti na papiru, ali ako svakodnevno broji dvostruko više turista od kapaciteta infrastrukture, ako lokalci sele zbog buke i gužve i ako se sav profit slijeva u ruke nekoliko velikih operatora – onda je nešto očito pošlo krivo. Održiva destinacija nije savršena, ali je svjesna svojih granica i aktivno radi na tome da se rastom pametno upravlja. Uključuje građane, osluškuje okoliš, investira u javni prijevoz i lokalnu ekonomiju te sve više koristi tehnologiju.
Tehnologija i pametniji izbori
Posljednjih godina imali smo priliku svjedočiti velikim promjenama u svijetu turizma. Sve više putnika razmišlja o svom utjecaju na okoliš, lokalne zajednice i globalnu klimu. Za nas, članove generacije Z, održivost je na visokome mjestu i često smo voljni platiti uslugu više ako znamo da je ona održiva ili regenerativna za destinaciju. To se lako primijeti u porastu interesa za zelene destinacije, eko-smještaj, lokalnu hranu i autentična iskustva.
Ali, ono što ovaj novi val turizma čini još zanimljivijim je činjenica da se održivost sve više povezuje s tehnologijom – i to ne bilo kojom, već umjetnom inteligencijom. No, kako je moguće da AI proizvodi toliko ugljikova dioksida da se neke poznate osobe u privatnim avionima čine kao Greta Thunberg. AI (umjetna inteligencija) više nije samo pojam iz znanstveno-fantastičnih filmova, ona je već danas dio stvarnog svijeta turizma, a njezin potencijal nadilazi sva očekivanja.
AI kao nevidljivi saveznik
Jedna od najvažnijih stvari kod umjetne inteligencije je njezina sposobnost da brzo analizira goleme količine podataka i pomogne nam donositi “pametnije” odluke. U turizmu to znači da AI može smanjiti emisije CO2 iz zračnog prometa, spriječiti prenapučenost popularnih destinacija, pomoći hotelima da racionalno koriste energiju i vodu, čak i predvidjeti koliko će hrane biti potrebno za doručak bez bacanja viška.
Na primjer, KLM koristi AI za izračun najekonomičnijih ruta i tako po letu smanjuje emisije do pet posto. Barcelona, s druge strane, koristi AI za upravljanje javnim prijevozom kako bi smanjila gužve oko turističkih atrakcija. To su konkretni pomaci u pravom smjeru.
Ne govori, ali zna što ti treba
Aplikacije kao što je EcoBnb preporučuju manje poznate, ali jednako atraktivne destinacije kako bi se rasteretile pretrpane lokacije poput Venecije ili Balija. Chatbotovi poput BookDifferenta predlažu hotele koji koriste zelene tehnologije i pomažu pri planiranju puta koji ostavlja manji trag na okoliš. Sve je to nevidljivi AI. Tih, ali koristan.
Zanimljivo je i to da AI može izračunati emisije za svaku aktivnost koja se planira, primjerice, izlet brodom. Umjetna inteligencija odmah ponudi opciju da se vožnja bodom kompenzira sadnjom stabala ili donacijom za ekološke projekte. To više nije priča o Walle-eu ili Terminatoru, ovo je stvarna situacija i vrijeme je da je prihvatimo na adekvatan način.
Strojevi slušaju – za razliku od nas
Možda najfascinantniji dio priče su AI sustavi koji se koriste u praćenju okoliša. U Australiji dronovi s umjetnom inteligencijom nadziru stanje koraljnih grebena i mogu odmah javiti ako dođe do izbjeljivanja. U Kostarici senzori u džungli prate kretanje životinja i sprječavaju konflikte između ljudi i divljih vrsta. Dakle, umjetna inteligencija ne samo da pomaže turizmu da manje šteti, već aktivno pomaže prirodi da se brani. Što to znači za mene, budućeg menadžera? Sada dolazimo do onog uvijek aktivnog pitanja kada je u priči umjetna inteligencija, a to je hoće li nas zamijeniti u turizmu. Ako da, kako?
Kad razmišljam o svemu što sam dosad naučio, od održivosti i zelene tranzicije do umjetne inteligencije, jedno se pitanje uvijek ponovno pojavljuje: “Hoće li nas AI zamijeniti?” To je možda najčešće i za neke najstrašnije pitanje, a postavljaju ga svi – moji kolege kolege, profesori i ljudi iz struke.
Iskreno? Mislim da AI neće zamijeniti srž turizma, ljude, ali će promijeniti način na koji se obavljaju poslovi, odnosno kako radimo, i to temeljito.
Turizam je, prije svega, industrija odnosa između ljudi i mjesta, domaćina i gosta, zajednice i posjetitelja. Tu emocije, povjerenje, autentičnost i kultura igraju ulogu koju ni najnapredniji algoritam ne može replicirati. AI može biti izvrstan alat, može analizirati podatke, predvidjeti trendove, personalizirati iskustvo gosta, predložiti održivije opcije putovanja, čak i paziti koliko smo puta išli na buffet – jer znamo da mi ne pazimo. Ali, ono što on ne može je zamijeniti ljudski dodir. Onaj osjećaj kad ti domaćin ispriča lokalnu priču, kada ti taj isti domaćin postane prijatelj i tako niz iskustava i emocija.
Ne vidim AI kao prijetnju, već kao partnera. Onoga koji radi u pozadini da bismo mi mogli bolje raditi ono u čemu smo najbolji, točnije, kreirati iskustva, povezivati ljude i donositi promjene. To znači da se moramo prilagoditi. Moramo razumjeti tehnologiju, znati čitati podatke koje AI generira, ali i imati razvijene vještine koje ni jedna tehnologija ne može zamijeniti: empatiju, kreativnost, kulturnu osjetljivost i strateško razmišljanje.
Čovjekova svrha nije da cijeli dan stoji za recepcijom i mehanički unosi podatke. To je posao za algoritme i strojeve i umjetnu inteligenciju. Dok AI preuzima zadatke poput unošenja rooming lista ili automatske obrade rezervacija, naš recepcionar više nije “osoba iza ekrana” već postaje pravi domaćin, stručnjak za odnose s gostima, netko tko ima vremena posvetiti se svakom gostu, prepoznati njegove potrebe i stvoriti osjećaj dobrodošlice koji nijedna tehnologija ne može replicirati.
To je slika turizma kojoj se veselim. Budućnost u kojoj tehnologija ne zamjenjuje čovjeka, nego ga oslobađa onog suvišnog i rutinskog, kako bi se mogao posvetiti onome što nas čini ljudima: empatiji, kreativnosti, međuljudskom povezivanju i autentičnosti.
Čovjekova svrha nije ponavljanje. Naša svrha je stvarati, napredovati, inovirati i učiniti iskustvo za druge ljude boljima. Upravo zato vjerujem da će najbolji turistički djelatnici budućnosti biti oni koji znaju koristiti AI kao alat.
Za mene, održivi turizam budućnosti vodi se pametnim podacima, ali i toplim ljudskim pristupom. AI će možda planirati rutu, ali mi ćemo biti ti koji će je učiniti nezaboravnom. Moglo bi se reći da smo mi umjetnici, a umjetna inteligencija je samo jako dobar kist.
