Izlazak Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) iz OPEC-a 1. svibnja značajno će smanjiti utjecaj te organizacije na tržište nafte, prognoziraju analitičari, jer je ta zemlja odmah iza Saudijske Arabije kada je riječ o slobodnim proizvodnim kapacitetima.

Dugoročno bi to moglo dovesti i do rasta cijena nafte. Države sa slobodnim kapacitetima imaju mogućnost unovčiti svoje rezerve umjesto da ih koriste za prilagodbu tržišta, a UAR je upravo to i učinio.

Problematične kvote

Vijest je zasigurno razveselila američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je na Općoj skupštini UN-a 2018. optužio tu organizaciju da “pljačka ostatak svijeta” napuhivanjem cijena nafte. Ovo je na neki način i Trumpova pobjeda.

“UAR je jedan od rijetkih članova, uz Saudijsku Arabiju, koji je imao značajne slobodne proizvodne kapacitete za utjecaj na cijene i reagiranje na šokove u ponudi”, pojašnjava Jorge León, voditelj geopolitičke analize u Rystad Energyju. Slobodni kapaciteti su, pojašnjava, neaktivna proizvodnja koja se može brzo pokrenuti kako bi se riješile velike krize. Saudijska Arabija i UAE zajedno kontroliraju većinu ukupnih svjetskih slobodnih kapaciteta od više od četiri milijuna barela dnevno, što ih čini posebno utjecajnima tijekom razdoblja krize. OPEC će zbog toga, tvrdi, postati “strukturno slabiji”.

“To je također udarac za Saudijce jer potkopava njihovu sposobnost upravljanja OPEC-om kao organizacijom”, zaključuje pak David Goldwyn, koji je od 2009. do 2011. bio posebni izaslanik State Departmenta i koordinator za međunarodne energetske poslove. Rijad će i dalje imati značajnu sposobnost discipliniranja tržišta vlastitim slobodnim kapacitetima, ali će imati slabije karte, rekao je Goldwyn za CNBC, no to vjerojatno neće utjecati na tržište u sljedećoj godini s obzirom na situaciju u Hormuškom tjesnacu.

Velik dio izvoza nafte iz regije je trenutačno blokiran, pa svaka dodatna proizvodnja koju UAE planira pokrenuti ne može odmah doći do tržišta. Odluka UAE-a da izađe iz OPEC-a dolazi nakon tjedana raketnih napada i napada dronova od strane Irana, koji je također član toga kartela. Napadi na brodove u Hormuškom tjesnacu ograničili su izvoz nafte iz UAE-a, ugrožavajući temelje njihova gospodarstva, navodi CNBC.

Ministar energetike Suhail Al Mazrouei rekao da je izlazak UAE-a tempiran kako bi se ograničili poremećaji za ostale proizvođače u organizaciji. Žele, kaže, veću slobodu u donošenju odluka o proizvodnji bez ograničenja OPEC-a kako bi ostvarili svoj cilj od pet milijuna barela dnevno do 2027. U trenutku kada su globalni rezervni kapaciteti pali na povijesno niske razinama, UAE jednostavno želi iskoristiti svoju poziciju dobavljača nafte.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

“Svijetu treba više energije. Svijetu treba više resursa, a UAE nisu željele biti ograničene nikakvim skupinama”, izravan je ministar Al Mazrouei. Abu Dhabiju je smetala politika smanjenja proizvodnje nafte koje su Saudijci predvodili zbog cijena, ističe Andy Lipow, predsjednik Lipow Oil Associatesa, a istodobno su gledali kako Irak i Rusija bez posljedica premašuju svoje kvote.

“Kada završi sukob između SAD-a i Irana i ponovno se otvori Hormuški tjesnac, očekujem da će UAE proizvoditi što više nafte može, koristeći sve slobodne kapacitete koje su držali u rezervi”, rekao je Lipow za CNBC. UAE je članica OPEC-u od 1967. godine. Proizvodi otprilike 3,2 do 3,6 milijuna barela dnevno u okviru kvota, no ima i rezervni kapacitet od gotovo 4,8 milijuna barela dnevno, navodi Reuters.

Državna kompanija Adnoc najavljuje da će moći povećati proizvodnju s 3,4 milijuna barela dnevno, koliko je iznosila prije početka rata s Iranom, na pet milijuna barela do 2027. godine. S odlaskom UAE-a, Saudijska Arabija će se morati puno više oslanjati na vlastito smanjenje proizvodnje nafte kako bi stabilizirala cijene.

“Saudijskoj Arabiji trebaju visoke cijene nafte od barem 90 dolara po barelu kako bi financirala državnu potrošnju i svoju ambicioznu Viziju 2030, skup ogromnih infrastrukturnih projekata za smanjenje ovisnosti Kraljevine o fosilnim gorivima”, navodi DW. Kartel koji je kontrolirao više od polovice globalne ponude, danas kontrolira oko trećine. Jeff Colgan, stručnjak za OPEC na Sveučilištu Brown, ne odbacuje mogućnost da se cijela organizacija raspadne.

I Katar izašao 2019.

Saudijska Arabija vjerojatno će pokušati održati skupinu na okupu. Odluka UAR-a je politička koliko i poslovna odluka, i ponovno će rasplamsati tinjajuće sporove između UAE-a i Saudijske Arabije, analizira The Guardian. Tajming i jednostrana odluke UAE-a pokazuju kako bi drugi sporovi unutar Perzijskog zaljeva o tome kako odgovoriti na rat s Iranom mogli preoblikovati Bliski istok.

Udarac je to i ugledu Saudijske Arabije jer se UAE sada pozicionira kao zaljevska državu najbliža američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, dugogodišnjem kritičaru OPEC-a. To bi moglo učvrstiti status te zemlje kao Trumpovog diplomatskog favorita i donijeti konkretne investicije. Abu Dhabi očito stvara vlastitu sferu utjecaja diljem Bliskog istoka i Afrike, a dokaz tome je i to što je znatno poboljšao odnose sa SAD-om i Izraelom, posebno nakon Abrahamovog sporazuma iz 2020. godine.

Odnose s Izraelom ta zemlja smatra ključnom polugom regionalnog utjecaja i jedinstvenim kanalom prema Washingtonu, posebno nakon što je napadnut tijekom rata s Iranom, navodi Al Jazeera. Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEC) osnovalo je na Bagdadskoj konferenciji 1960. pet država – Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venezuela, a trenutačno ih je 12. Katar je iz OPEC-a izašao 2019. godine. OPEC posljednjih deset godina surađuje s Rusijom, Meksikom, Omanom i još nekim državama preko svog OPEC+ okvira.