Oporezovati bogate, ukinuti carine, ukinuti monopole – parole su mnogih današnjih najživljih ekonomskih rasprava, a komotno bi mogle potjecati i iz pera uvaženog ekonomista Adama Smitha, kojeg neki slave kao “oca kapitalizma”, a drugi kao ranog progresivca, piše Reutersov komentator Mark John.

Smith nije znao ništa o Donaldu Trumpu ni tehnološkim milijarderima kad je osuđivao trgovinski protekcionizam i krajnju imovinu u svom djelu “Istraživanje o prirodi i uzrocima bogatstva naroda”, najčitanijoj knjizi iz ekonomije u povijesti, koja je jučer obilježila 250 godina od objave.

Najcitiraniji dijelovi

“To je maksima svakog pametnog gospodarstva – nikad ne pokušavati kod kuće proizvoditi ono što košta više za napraviti nego kupiti”, napisao je slavni Škot u svom središnjem djelu. “Bi li bio razuman zakon koji bi zabranio uvoz svih stranih vina samo kako bi se potaknula proizvodnja clareta i burgundca u Škotskoj?”, objašnjava, secirajući tadašnje trgovinske politike i protekcionističke zamisli.

Temeljni tekst klasične ekonomije objavljen je 9. ožujka 1776. – iste godine kad i američka Deklaracija o neovisnosti, 13 godina prije Francuske revolucije i usred ranih potresa industrijske transformacije. Unatoč tome, lako je uočiti paralele između merkantilističkih doktrina koje je Smith kritizirao – nastojanja država da minimiziraju uvoz i maksimiziraju izvoz – i suvremenih trgovinskih taktika koje naglašavaju “America First” retoriku.

Smitha se često citira kao branitelja slobodne trgovine i tržišnih mehanizama, no kada je riječ o preraspodjeli bogatstva, njegovo pisanje ponekad zvuči bliže današnjim progresivnim glasovima nego strogo klasičnim liberalima. “Nije baš nerazumno da bogati pridonose javnim troškovima ne samo proporcionalno svom prihodu, već i nešto više od te proporcije”, piše Smith u svom iscrpnom djelu od više od 1000 stranica.

“Nijedno društvo sigurno ne može cvjetati i biti sretno ako je većina njegovih članova siromašna”, jedan je od najcitiranijih izvadaka. Rasprave o tome što je Smith zapravo mislio i danas su žive. Njegovo veliko djelo ostaje neobično relevantno za suvremena ekonomska pitanja, ali tumačenja variraju. Zastupnici slobodnijeg tržišnog uređenja nalaze u njemu duhovnog oca njihove misli, drugi ga čitaju kao umjerenog progresivca, bliskog europskoj socijaldemokraciji.

“Možete pronaći ‘Smitha’ koji će poduprijeti gotovo svaku tezu”, kaže Leo Steeds s King’s Collegea u Londonu. Smith je također priznao da carine mogu biti opravdane u posebnim okolnostima, primjerice, protiv nepoštenih trgovinskih praksi ili iz sigurnosnih razloga, što su argumenti koji i danas često ulaze u politički diskurs. “Smith je svjestan tih razloga”, napominje Eamonn Butler iz Instituta “Adam Smith”, ističući pritom da je, prema Smithovu shvaćanju, takve mjere potrebno ograničiti na kratko razdoblje: “Što više trgovine, to bolje za sve.”

INOVACIJA

Hrvatska zubarska stolica koja redefinira dentalnu industriju

Od betona do fotonapona

Zelena gradnja više nije trend već postaje standard

Metafora “nevidljive ruke” iz “Bogatstva naroda” najpoznatija je Smithova figura. Tumači se kao način na koji samointeres pojedinaca može voditi ka općem dobru kroz tržišne mehanizme. “Nije iz dobrote mesara, pivara ili pekara da očekujemo svoj ručak, već iz njihove brige za vlastiti interes”, piše Smith. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se metafora pojavljuje tek jednom i da je treba razumjeti u širem kontekstu. Djelo je također oštra kritika monopola, privilegiranih interesa i lobija koji iskorištavaju državu za vlastitu dobit.

Slojevito nasljeđe

Joseph Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade i profesor na Sveučilištu Columbia, ističe širinu Smithova pogleda: “Riječ je o prosvijetljenom poimanju samointeresa koje uključuje brigu za šire društvene posljedice. Moderna ekonomija ne počiva na potpuno sebičnim pojedincima. Adam Smith očito nije dijelio takvu pretpostavku.” Smith, koji je predavao moralnu filozofiju na Sveučilištu u Glasgowu, dosljedno se oštro izjašnjavao protiv sebičnosti koja razara društvenu koheziju: “Sve za nas same i ništa za druge ljude čini se, u svakom dobu svijeta, podlom maksimom gospodarstava čovječanstva.”

Ipak postoje granice preoblikovanja Smitha prema suvremenim ideološkim okvirima. Iako je osuđivao koncentraciju bogatstva kod elite i rast nejednakosti koji ugrožava društvenu stabilnost, njegove ideje o podjeli rada – poslije pod kritikom Marxa kao otuđujuće za radnike – otkrivaju slojevitost nasljeđa koje trajno potiče žive akademske i političke debate, posebice u kontekstu današnjih megatrendova poput automatizacije i globalizacije koje produbljuju polarizaciju.