Na vrhu popisa mjera koje će biti dogovorene na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP29) u Bakuu, u Azerbajdžanu, nalazi se Novi kolektivni kvantificirani cilj (NCQG) o financiranju borbe protiv klimatskih promjena, koji će podržati djelovanje u području klime u zemljama u razvoju nakon 2025. godine. Prije svega treba utvrditi željenu količinu doprinosa razvijenih zemalja. No, zanemareno je još jedno ključno pitanje: tko će imati pristup tim sredstvima?

Do zajednica s niskim prihodima u najugroženijim zemljama svijeta nije stiglo ni približno dovoljno sredstava za borbu protiv klimatskih promjena. To su mjesta koja su nesrazmjerno pogođena globalnim zatopljenjem, unatoč tome što najmanje doprinose uzroku problema. Procjenjuje se da je 75 posto od 4,8 bilijuna dolara usmjereno u djelovanje u području klime u proteklom desetljeću uloženo u zemlje s visokim dohotkom. Između 2003. i 2016. manje od 10 posto međunarodnih, regionalnih i nacionalnih klimatskih fondova priteklo je lokalnim akterima.

Bez resursa za zaštitu

To se mora promijeniti. Mnogi od 3,3 milijarde ljudi koji žive u regijama koje su vrlo ugrožene klimatskim promjenama nemaju resurse potrebne da zaštite sebe, svoje obitelji ili sredstva za život. A pružanje financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena kućanstvima i poduzećima s niskim prihodima ima dobro poznate prednosti: mogu se brže oporaviti od vremenskih šokova, diverzificirati aktivnosti kojima ostvaruju prihod i ulagati u zelene tehnologije potrebne za izgradnju otpornosti i unaprjeđenje energetske tranzicije. Iako je dogovor o novom cilju financiranja borbe protiv klimatskih promjena ključan prvi korak prema osiguravanju financiranja, pitanje načina na koji ga je moguće više usmjeriti u lokalne zajednice mora biti središnji dio razgovora na COP29, a također i na putu prema COP30 u Belému u Brazilu.

Razvoj uključivijih financijskih usluga jedno je od mogućih rješenja. Tijekom posljednjih desetljeća, razvio se ekosustav ulagača, regulatora i financijskih institucija kako bi preuzeo financiranje velikih razmjera i isporučio ga u obliku sitnog financiranja kućanstvima s niskim primanjima uz upravljanje rizikom. Jednako važno, ove institucije imaju milijarde dugoročnih klijenata u zemljama i zajednicama koje su osobito ugrožene klimatskim promjenama. Izgradile su odnose s tim ljudima i razumiju njihove potrebe i kako im pružiti najbolje usluge. Na tom temelju moguće je stvoriti proizvode koji će učinkovito potaknuti prilagodbu klimatskim promjenama i otpornost.

Mnogi inovativni programi već su provedeni. Povoljno osiguranje od toplinskih valova štiti stotine tisuća siromašnih žena u Indiji od visokih temperatura. Kreditne linije za nepredviđene situacije pomažu poljoprivrednicima u Bangladešu u upravljanju rizicima od poplava. A zahvaljujući mobilnom proizvodu s odgodom plaćanja, mali poljoprivrednici u Maliju, Senegalu i Tanzaniji mogu plaćati klimatski pametne inpute i programe osposobljavanja za održivu poljoprivredu u ratama.

Osim poboljšanja prilagodbe klimatskim promjenama i otpornosti na njih, uključivi financijski proizvodi i usluge mogu pomoći u poticanju ulaganja u ublažavanje klimatskih promjena i doprinijeti pravednoj zelenoj tranziciji. Primjerice, u Bangladešu proizvođač električnih štednjaka ATEC primijenio je model “kuhaj da zaradiš”, koji uključuje isplatu udjela u prihodu ATEC-a od prodaje ugljičnih kredita kupcima na temelju podataka o njihovoj uporabi proizvoda. Poticanjem ljudi da usvoje i nastave se koristiti ovom zelenom tehnologijom, stvaraju kreposni krug.

Otpornost na ekstreme

Rašireno usvajanje takvih inicijativa u povoju moglo bi ubrzati djelovanje u području klime na lokalnoj razini. Osigurati osobama s niskim primanjima i osobama u nepovoljnom položaju pristup sredstvima iz razvijenih zemalja značilo bi poboljšati otpornost na ekstremne vremenske uvjete, a to bi donijelo promjenu u borbi protiv globalnog zatopljenja. Uključivo financiranje također bi moglo pomoći u ublažavanju globalnog jaza u financiranju borbe protiv klimatskih promjena, jer taj sektor ima dokazane rezultate u mobilizaciji privatnog kapitala za razvojne projekte. Prije 30 godina, to je bio sektor koji su vodile nevladine organizacije, orijentiran na bespovratna sredstva, a sada je to ogromna komercijalna industrija.

Da bismo postigli globalne klimatske ciljeve, ne možemo više ignorirati ljude koji su najviše izloženi strašnim posljedicama porasta temperatura. Iako je Novi kolektivni kvantificirani cilj (NCQG) važan i potreban, on je tek početna točka. Budući da razvijene zemlje na konferenciji COP29 postavljaju nove ciljeve financiranja borbe protiv klimatskih promjena, moraju uložiti i usklađenije napore kako bi bilo sigurno da će ta sredstva stići do onih kojima su najpotrebnija. Uključivo financiranje očigledan je dio rješenja koje bi moglo postići mnogo više nego danas.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”