Je li bolja opcija jaka i slaba valuta? Koje su zamke slabe domaće valute? Tim pitanjima pozabavio se Peter Schiff iz tvrtke Euro Pacific Capital u kolumni za Business Insider. Schiff je pritom kao primjer uzeo – Švicarsku.

Posljednih nekoliko godina Švicarska je gomilala devizne rezerve te su lani dosegnule razinu od 420 milijardi dolara. Riječ je o sedam puta većoj razini u odnosu na 2008. i odgovara vrijednosti od 70 posto godišnjeg BDP-a zemlje. Švicarski dužnosnici će tvrditi da je taj novac "uložen" s mišlju na budućnost, ali u sadašnjosti su se zapravo 'osiromašili'. Premda se takva odluka čini neprikladna, ima smisla ukoliko se gleda kroz prizmu današnjeg ekonomskog promišljanja.

Posljednih nekoliko generacija Švicarska je bilježila neke od najboljih ekonomskih pokazatelja u svijetu, a švicarski franak je bio jedna od globalnih "sigurnosnih luka". Ali u današnjem gospodarstvu, nijedno dobro djelo ne prođe nekažnjeno, slikovito opisuje Schiff.

Središnji bankari diljem svijeta, pogotovo u Washingtonu, Frankfurtu i Tokiju, uključili su se u masivnu i koordiniranu kampanju oslabljivanja valuta kako bi se borili protiv recesije. Međutim, godinama se Švicarska odupirala tome. Kao rezultat toga, ulagači diljem svijeta su se mudro odlučili spremati svoju ušteđevinu u pouzdanim švicarskim francima. Od kraja 2008. do kolovoza 2011. franak je aprecirao zapanjujućih 59 posto u odnosu na dolar i oko 30 posto prema japanskom jenu. Još važnije, franak je ojačao 42 posto u odnosu na euro.

U vrijeme snažnog rasta nacionalne valute, švicarska ekonomija je nastavila prosperirati. Unatoč pozitivnim izvoznim statistikama, neki izvoznici su ipak primjećivali kako ih povremeno snažan franak stavlja u nepovoljnu poziciju prema stranim konkurentima. Istovremeno, jaka valuta ograničila je rast potrošačkih cijena, čime je Švicarska održavala konzistentno nisku inflaciju. Unatoč tome što je Švicarska praktički bila "otok gospodarskog zdravlja u moru punom problema", vladajuća ekonomska ortodoksija uvjerila je švicarske vlastodršce kako je njihova jaka valuta više teret nego blagoslov.

I tako je švicarska središnja banka u kolovozu 2011. povukla niz poteza kako bi okrenula sudbinu nacionalne valtue. Pojednostavljeno rečeno, prodavala je franke i kupovala strane valute, prvenstveno euro. Plan je uključivao i obećanje kupovanja neograničene količine strane valute kako bi se održala razina od 1,20 franaka za euro. Od tada, franak je pao 16 posto u odnosu na dolar, švicarske devizne rezerve su skočile, dok su oni koji su ulagali u franak ostali "izdani".

Produktivne zemlje proizvode višak robe i usluga koje mogu biti prodane u inozemstvu i njihov rast i stabilnost privlači investicijske fondove iz cijelog svijeta. Takvi uvjeti generiraju potražnju za domaćom valutom, pritom dižući njenu cijenu. Jaka valuta drži kapital i troškove sirovina na niskoj cjenovnoj razini, omogućavajući produktivnijim radnicima da zarade realno veće plaće, pojašnjava Schiff u kolumni za Business Insider. Međutim, većina ekonomista smatra kako će jaka valuta štetiti gospodarstvu jer uništava međunarodnu konkurentnost i može čak voditi do deflacije. Taj strah potaknuo je "globalni valtuni rat" u kojem zemlje troše goleme zalihe svojih ušteđenih sredstava kako bi svoje valute učinili jeftinijima.

Jeftinu valutu je vrlo lako imati – sve što je potrebno je neograničena volja za tiskanjem novca. Jaka valuta pak zahtijeva fiskalnu disciplinu i pravu proizvodnju. Ekonomisti međutim danas vjeruju kako je pobjednik u valutnom ratu najveći gubitnik, piše kolumnist Business Insidera. Po toj logici, ne pobjeđujete ako porazite svoje konkurente neko ako porazite sebe.

INOVACIJA

Hrvatska zubarska stolica koja redefinira dentalnu industriju

strateško pitanje

Banke ulažu milijarde u ovo i to nema veze s novcem koji posuđuju

Autor kolumne se protivi takvom načinu razmišljanja i kaže kako je bolje biti bogat nego siromašan, odnosno kako je jaka valuta bolja od slabe. Smatra kako oni koji zagovaraju prednosti slabe valute zapravo ne definiraju konkretno kada slabljenje valute postane loša stvar. Jednostavno, mora postojati točka kada izgubljena kupovna moć zasjeni sve ostale pretpostavljene prednosti. Međutim, glavni ekonomisti trenutno o tome šute. 

Schiff stoga u zaključku kolumne navodi kako je "rastuća valuta uvijek dobra" i vodi ka ekonomskom blagostanju te ističe kako će najveći gubitnici zapravo biti oni koji tiskaju najviše novca.