Hoćemo li ponovno vidjeti bicikliste na njemačkim autocestama kao za kriznih 1970-ih? Trenutačni sukobi na Bliskom istoku i nagli rast cijena nafte podsjećaju na naftne šokove iz 1973. i 1979. Tada su arapske zemlje smanjile ponudu nafte, a zapadne države morale su uvesti mjere štednje, piše Deutsche Welle.

Fatih Birol, čelnik Međunarodne agencije za energiju (IEA), upozorava da je današnja situacija ozbiljnija nego kombinacija dvaju prošlih naftnih šokova. „Nekada je nedostajalo oko pet milijuna barela nafte dnevno, danas jedanaest milijuna”, kaže Birol.

viša od očekivanog

IEA podigla prognozu potražnje za naftom u 2026.

Tržište plina također je u problemima. Količina plina koja nedostaje udvostručila se od početka rata u Ukrajini 2022., što dodatno ugrožava globalnu energetsku stabilnost.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća smanjena ponuda nafte dovela je do rasta inflacije, a posljedično i cijena ostalih dobara. Istodobno, industrijska proizvodnja i gospodarski rast u industrijaliziranim zemljama opali su. Njemačka je upala u stagflaciju, stanje gospodarstva u kojem se istodobno pojavljuje stagnacija i inflacija.

Zbog trenutnog rata s Iranom, ponuda nafte smanjila se za oko osam posto uslijed zatvaranja Hormuškog tjesnaca.

„Nekad je globalna ponuda nafte pala samo za oko pet posto. U tom smislu, šok je zapravo izraženiji nego 1973. i 1974.”, kaže i Klaus-Jürgen Gern iz Instituta za svjetsko gospodarstvo u Kielu.

No ključna razlika u usporedbi sa 1970-ima, prema Gernu, jest ta što su cijene nafte tada višestruko porasle. „Od 1973. do 1974. cijene nafte učetverostručile su se. Godine 1979. ponovno su se utrostručile”, rekao ovaj ekonomist za DW. Iako je embargo ukinut početkom 1974. i ponuda nafte se čak povećala, OPEC je održavao visoke cijene nafte do kraja desetljeća – s odgovarajućim učincima na globalno gospodarstvo.

Danas je situacija drugačija. Rat s Iranom smanjio je ponudu nafte za oko osam posto zbog blokade Hormuškog tjesnaca. Iako je šok značajan, globalne cijene nafte ne rastu kao 1970-ih, dijelom zbog većih rezervi i raznovrsnijeg tržišta.

Proizvodnja namještaja

Kako je domaća proizvodnja namještaja postala važnija od cijene

Ključno ubrzanje investicija

Ako hitno ne napravi ove promjene, Europa gubi utrku sa SAD-om i Azijom

Više od 40 energetskih postrojenja u devet bliskoistočnih zemalja oštećeno je u iranskim napadima. Popravci mogu trajati od šest mjeseci do nekoliko godina, a pojedine zemlje, poput Katara, mogu izgubiti dio isporuka ukapljenog plina (LNG) do pet godina.

Tržište je danas raznolikije nego prije 50 godina. Dok je OPEC nekada kontrolirao više od polovice svjetske sirove nafte, sada njegov udio iznosi nešto više od 36%. SAD su u proteklom desetljeću povećale proizvodnju i osigurale gotovo svu dodatnu ponudu na tržištu.

Globalna potražnja za energijom i dalje raste. Ponuda iz 1973. bila je ispod 60 milijuna barela dnevno, dok je 2022. dosegnula gotovo 94 milijuna. Kako bi se ublažio poremećaj opskrbe, zemlje IEA-e povećale su rezerve nafte na 8,2 milijarde barela.

Dio rezervi već je pušten u promet kako bi se smanjio nedostatak nafte na Bliskom istoku s 11 na 8 milijuna barela dnevno. SAD su također privremeno ublažile sankcije na rusku i iransku naftu koja je već na moru.

Sve ovisi o trajanje rata s Iranom. Prema Carstenu Fritschu iz Commerzbanke, zalihe OECD-a mogu pokriti gubitak isporuka kroz Hormuški tjesnac devet mjeseci, dok strateške zalihe Kine pokrivaju sedam mjeseci.

Gospodarstvo već osjeća posljedice sukoba: kratkoročno će rasti inflacija, a proizvodnja se smanjuje zbog niže potrošnje nafte. Neke zemlje već provode mjere za uštedu goriva, poput online emitiranja sportskih događaja u Pakistanu kako bi se smanjila potrošnja energije.