Kako navodi Wikipedia, prvi predizborni skup na kojem se pojavio Javier Milei, na stadionu u predgrađu Buenos Airesa dva mjeseca nakon što je u travnju 2022. godine najavio službenu kandidaturu za predsjedničke izbore, bio je potpuni fijasko kojem je svjedočilo tek nešto više od tisuću znatiželjnika. Priča o glibu u koji je utonula domaća politika, začinjena libertarijanskim parolama i optimističnoj viziji liberalne Argentine, tada se očito nije previše dojmila glasača.

No, već početkom 2023. godine, u dobroj mjeri zahvaljujući službenoj statistici, odnos snaga drastično se izmijenio: bauk galopirajuće inflacije dovlačio je sve veći broj posjetitelja na bizarne performanse s motornom pilom, podižući popularnost marginalca koji se drznuo ugroziti neupitan duopol na domaćoj političkoj sceni.

Erozija valute

Do izbora u listopadu 2023. godine troznamenkasta stopa inflacije (na godišnjoj razini) postala je već uobičajena pojava, a uzlazan je trend potrajao sve do travnja iduće godine; inflacija je svedena u dvoznamenkaste okvire početkom ove godine i trenutno je na najnižoj razini tijekom posljednjeg desetljeća. Sve to unatoč dramatičnoj eroziji vrijednosti domaće valute čija je vrijednost u odnosu na američki dolar u nepune dvije godine doslovno – prepolovljena.

Milei je u predizbornu utrku ušao s ambicioznim popisom predizbornih obećanja koje nedvojbeno iziskuju brojne žrtve, ali reforme s potpisom novog predsjednika u startu su uživale solidnu podršku očajnih građana Argentine. I inozemnih investitora, što je vjerojatno najlakše ilustrirati na primjeru državnih obveznica.

Cijena jednog od izdanja, s dospijećem 2041. godine, neposredno pred izbore spustila se ispod 25 posto nominale, implicirajući prinos od gotovo 20 posto, da bi već u siječnju ove godine dogurala do 65 posto nominale (i bitno prihvatljiviji prinos od oko 7%).

Onda su se stvari drastično zakomplicirale, ponajprije zahvaljujući lokalnim izborima u Buenos Airesu, gdje je vladajuća koalicija ugrabila otprilike trećinu glasova birača, dok su Peronisti osvojili nešto manje od 50 posto. Izborni neuspjeh u velikoj se mjeri pripisuje recentnim skandalima u koje su, između ostalih, upleteni ključni predsjednikovi savjetnici (uključujući i sestru Karinu). Nisu, dakako, pomogli niti zabrinjavajući trendovi na tržištu rada (stopa nezaposlenosti od 7,9% u prvom kvartalu najgori je rezultat od trećeg kvartala 2021. godine), kao ni rezanje socijalnih transfera nauštrb ugroženih skupina društva.

Epilog izbora u najvećoj argentinskoj provinciji jasno pokazuje da Milei gubi podršku javnosti koja se sve teže nosi s posljedicama restriktivne fiskalne politike, zatvarajući na neki način začarani krug iz kojeg je teško naći izlaz. Naime, aktualni predsjednik je vjerovao kako bi dio dospjelih obveza mogao refinancirati plasmanom državnih obveznica na inozemno tržište, i na taj način pribaviti vrijeme i kapital, nasušno potrebne za nastavak reformi. Ali bez opipljive podrške domaće javnosti niti inozemni investitori ne žele previše riskirati uoči nadolazećih izbora (krajem listopada), koji su za predsjednika prilika da ojača svoje pozicije u parlamentu.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Spašavanje tečaja

Nepovoljan rezultat lokalnih izbora srušio je cijenu ranije spomenutog izdanja državnih obveznica ispod 50 posto nominale, isprovociravši značajniji pad vrijednosti domaće valute. Središnja banka sada intervencijama pokušava stabilizirati tečaj, ali time zapravo troši ionako mršave devizne pričuve koje su trebali popuniti upravo inozemni ulagači (kupnjom državnih obveznica). Nažalost, već toliko puta viđen scenarij obrane tečaja domaće valute po svaku cijenu u pravilu vodi k devalvaciji (i urušavanju povjerenja).

Obrana tečaja u velikoj je mjeri bila ključno sredstvo suzbijanja inflacije, a trenutno je u službi političkih prioriteta: Milei si u idućih mjesec dana, do izbora, ne smije priuštiti nikakve greške koje bi dodatno umanjile povjerenje i podršku birača. Zbog toga se, nakon travanjskog paketa pomoći teškog 20 milijardi dolara u režiji Međunarodnog monetarnog fonda, za pomoć okrenuo svome istomišljeniku. Dalo bi se, doduše, raspravljati u kojoj mjeri Donald Trump dijeli liberalne stavove koje gorljivo zastupa Milei, ali zato naklonost američkog predsjednika dosad nije bila upitna, pa otuda i apel za pomoć koja se zasad svodi samo na verbalne intervencije koje su donekle spustile tenzije i primirile strahove investitora.

Zanimljivom ironijom sudbine, spremnost na intervenciju Bijele kuće (koja se usput kosi s “America First” doktrinom) verbalizirao je američki ministar financija Scott Bessent, ističući mogućnost implementacije “swap” linije teške 20 milijardi dolara (koja je barem privremeno ublažila problem kronične deprecijacije domaće valute), te interventnu kupnju argentinskih državnih obveznica koje su pod opsadom “špekulanata”.

Riječ je, naravno, o institucionalnim investitorima poput hedge fondova koje je Bessent dugo vremena vodio, izgradivši solidnu reputaciju zbog koje je zasjeo na trenutnu poziciju, kao prvi izbor Trumpovih savjetnika.

Milei je time kupio vrijeme, ali nipošto nije riješio problem koji je u prvom redu političke naravi: oporba u Kongresu trenutno drži puno bolje karte i zbog toga predsjednik nema previše izbora doli grčevito braniti tečaj kako bi spriječio daljnju eroziju životnog standarda i inflaciju držao pod kontrolom.