Srbija godišnje u Europsku uniju izveze 80 do 90 posto uroda malina, odnosno između 60 i 80 tisuća tona.

Time ostvari zaradu od oko 200 milijuna eura, a u ukupnom izvozu voća na maline otpada više od 40 posto udjela. Proizvođači malina tvrde da zbog te voćne vrste Srbija na izvozu poljoprivrednog asortimana ostvaruje suficit koji prelazi 100 milijuna eura. 

Strategija za malinu
Listu argumenata s kojima od vlade u Beogradu ovih dana traže neka upravo malini dodijeli status strateškog proizvoda potkrepljuju i podatkom da je u malinarstvu na puno radno vrijeme zaposleno više od 35.000 osoba. Zahtjeve malinara podupire predsjednik Odbora za poljoprivredu Parlamenta Srbije Aleksandar Senić i preko lokalnih medija najavljuje da će inzistirati na osnivanju Nacionalnog savjeta za malinu u kojem bi združeno na unapređenju proizvodnje radila struka s poljoprivrednih fakulteta, udruženja malinara, resorno ministarstvo i zastupnici. Senić ocjenjuje da je izvozom malina moguće godišnje zaraditi do 500 milijuna eura, no prethodno je nužno okrupniti plantaže.

Prozvao je Ministarstvo poljoprivrede što aktualni model državnih potpora ne prepoznaje specifičnosti i složenost pojedinih proizvodnji već istovjetan iznos potpora daje proizvođačima koji se poput malinara bave poljoprivredom u brdovitim predjelima kao i onima koji u žitorodnim nizinskim krajevima na svojim gospodarstvima sve poslove odrade strojevima. Malina je, opominje Senić, posebno važna u razvoju ruralnih prostora budući da je proizvodnja uglavnom koncentrirana u brdskim područjima uz zapadnu državnu granicu Srbije, a ta je regija po njegovoj ocjeni u prošla tri desetljeća gospodarski potpuno zanemarena.    

Zanemariva proizvodnja
Na odgovor resornog ministarstva nije trebalo dugo čekati, pomoćnik ministra Nenad Katanić odrešito je poručio i malinarima i Seniću – "Malina ne može biti strateški proizvod!" Strateški je proizvod, poučio ih je, onaj koji u kriznim situacijama prehranjuje narod, a malina to nije. Usto je proizvođačima dao preporuku neka investiraju u navodnjavanje, gnojidbu, uzgoj u zatvorenom i poluzatvorenom prostoru te neka zaštite zemljopisno porijeklo maline i time ostavre veću cijenu. Hrvatska za razliku od Srbije uvozi gotovo sve količine malina koje tržište godišnje konzumira. Ni Ministarstvo poljoprivrede ni Državni zavod za statistiku u svojim podacima ne prepoznaju proizvodnju malina (ni kupina), ni po hektarima ni po količini.

Frane Ivković iz Hrvatske voćarske zajednice podsjeća na svojedobne planove za sadnju malina na 800 hektara. Ističe da se sa površine velike tek 0,5 hektara može osigurati solidna dodatna zarada. Ulaganje po hektaru iznosi oko 140.000 kuna, a prinos se kreće između 10-20 tona, ovisno o mjerama uzgoja ali i klimatskim uvjetima. Malina donosi dobit, no veliki problem posebno u vrijeme berbe radna je snaga što kod poljoprivrednika smanjuje interes za sadnju.