Je li ljubaznost zarazna? I ako jest, može li se širiti poput virusa? U posljednjem mjesecu na internetu je iznimno popularna fotografija koju je snimio jedan turist, a koja prikazuje newyorškog policajca koji na Times Squareu daje čizme bosonogom beskućniku. Taj policajac Lawrence DePrimo, naišao je na muškarca koji je bosonog sjedio na pločniku. Noć je bila hladna. Upitao ga je koji broj cipela nosi te se zaputio u obližnju prodavaonicu. Vratio se s čizmama, kleknuo pored toga muškarca i dao mu ih. On ih je obuo i odšetao. Policijska postaja tu je fotografiju objavila na svojoj Facebook stranici. The Times piše da je od toga dana fotografija ostvarila nekoliko milijuna pregleda, a novine, televizija i internet veličaju policajca DePrima kao suosjećajnog junaka. Svima se raspoloženje popravilo. No znači li to da je svijet sada ljepši? Iako se ne može doznati jesu li svi koji su pogledali fotografiju velikodušnog čina ovoga policajca toga dana bili malo ljubazniji, najnovija istraživanja ukazuju da je vjerojatnost za to prilično velika. Naime, prema rezultatima studije objavljene u znanstvenom časopisu Journal of Experimental Social Psychology navode da su ispitanici koju su svjedočili činu suosjećanja, kada neka osoba tješi drugu u nevolji, smjesta potom bili puno ljubazniji prema drugima. "Dakle, čini se da je Dalaj Lama u pravu: iskustvo suosjećanja prema jednome pojedincu doista oblikuje naše ponašanje prema drugima", napisao je jedan od znanstvenika u The Timesu. Možda nam tu i tamo potreban poticaj, ili da prepoznamo sebe u potrebitima. U jednoj drugoj studiji znanstvenici su otkrili da ispitanici koji se nećkaju hoće li donirati novac organizaciji za borbu protiv gladi daju dvostruko veći iznos nakon što im se pokaže fotografija samo jedne žrtve, sedmogodišnje djevojčice, nego ako im se samo kaže da humanitarna organizacija pomaže spasiti milijune od gladi. Naravno, već se godinama tvrdi da je suosjećanje evolucijska osobina koju i neke životinje iskazuju. "Međutim, suosjećanje među ljudima, kao i kod svih visoko evoluiranih društvenih reakcija, nije uvijek od pomoći", u The Timesu je napisao Benedict Carey. "Ali da bismo pomogli u slučaju istinske patnje, katkad je nužno zatomiti instinkte suosjećanja." Kao primjer navodi priče prema kojima su spasitelji u Hirošimi nakon nuklearnog napada mogli obavljati svoj posao jedino nakon što bi potisnuli suosjećanje. "Pravo djelovanje nerijetko zahtijeva hladnu glavu i hladno srce." Dokazi toga pojavili su se već početkom prosinca kada je čovjek kojemu su dane čizme, Jeffrey Hillman, ponovno uočen na ulicama, ponovno bosonog. "Sakrio sam te čizme. One vrijede jako puno novca", objasnio je novinarima The Timesa. "Mogao bi zbog njih izgubiti glavu."Neki odbacuju znanstvena objašnjenja ljudskog suosjećanja. "Ljudi mogu biti iznimno altruistični i prema pripadnicima drugih vrsta, a altruizam kod nekih pripadnika ljudske vrste potpuno izostaje, čak i kada je riječ o njihovoj vlastitoj djeci", napisao je Richard Polt u The Timesu. "Spoznaja o tome kako su moji sebični i altruistični osjećaji evoluirali ne pomaže mi pri donošenju odluke." Nakon što je pročitao o ljubaznom newyorškom policajcu, jedan je čitatelj The Timesa napisao: "Ono što me najviše dira u vezi ove priče jest efekt množitelja. To mi jasno dokazuje da negdje duboko u sebi svi mi želimo činiti dobro i poštivati druge".