Nedavni geopolitički događaji naglasili su krhkost globalnih lanaca opskrbe, podsjećajući tvrtke u sektorima koji se stalno razvijaju, poput robe široke potrošnje i mode, da je snaga odnosa s dobavljačima jedan od rijetkih trajnih izvora otpornosti. Održavanje takvih odnosa kroz odgovornu nabavu (na temelju ekoloških i društvenih razmatranja, a ne samo troškova i kvalitete) nije samo etično, već i strateški nužno.

Apsorbiranje šokova

Modna industrija jedna je od mnogih koja osjeća težinu carina – poremećaja koji dolaze u vrijeme kada se bori za napredak prema prethodno navedenim ciljevima klime i održivosti. Prema benchmarking istraživanju Američkog udruženja modne industrije iz 2025., 100 posto od 25 vodećih robnih marki odjeće i trgovaca na malo prepoznalo je protekcionistički stav trenutačne administracije i nestabilne trgovinske odnose kao glavni izazov, a više od polovice označilo je političku nesigurnost, posebno osvetničke carine, kao svoju primarnu brigu. Međutim, umjesto da odgovore kratkoročnim rezanjem troškova, velike tvrtke za robu široke potrošnje strateški ulažu u izgradnju otpornosti. Primjerice, trgovci poput Walmarta i Targeta unaprijed su napunili zalihe kako bi apsorbirali carinske šokove uoči blagdanske sezone, a Apple je unajmio teretne letove za prijevoz 1,5 milijuna iPhonea iz Indije, što je opcija omogućena povećanjem proizvodnje s ključnim dobavljačem.

To nisu samo logistički potezi; oni su dokaz zašto su važni odnosi u lancu opskrbe temeljeni na povjerenju. Odgovorne prakse kupnje ljepilo su koje drži lance opskrbe na okupu u neizvjesnim vremenima. Gartner izvještava da je gotovo polovica velikih poduzeća ponovno pregovarala o ugovorima s dobavljačima ili promijenila strategije nabave kako bi upravljala rizicima povezanim s carinama. Alati poput financiranja opskrbnog lanca sve se više rabe ne samo za likvidnost, već i kao tampon od volatilnosti. Takvi trendovi odražavaju sve veći konsenzus: otporni, transparentni i vrijednosno usklađeni lanci opskrbe ključni su za izbjegavanje velikih poremećaja i održavanje konkurentnosti.

Nažalost, modni sektor zaostaje u tom pogledu, postigavši samo 66 od 100 bodova u Cascaleovoj tablici rezultata odjevne industrije Better Buying 2025, s godišnjim padom u ključnim područjima odgovorne nabave, uključujući pregovaranje o troškovima, uvjete plaćanja i razvoj proizvoda. To je zabrinjavajuće s obzirom na to da se učinci na početku proizvodnog lanca mogu proširiti kada se pojave carine ili drugi vanjski šokovi. O troškovima proizvodnje često je potrebno ponovno pregovarati, a bez jakih odnosa s dobavljačima, promjene u proizvodnji mogu povećati kašnjenja, rizike rada i izloženost ugleda. Taj trend također zabrinjava zbog svojih posljedica po klimu. Modna industrija, sa svojim složenim globalnim lancima opskrbe, posebno je osjetljiva na takve domino-efekte. Američke carine koje su stupile na snagu 7. kolovoza izravno utječu na središta nabave s ogromnim utjecajem na ugljični otisak te industrije. Cascale otkriva da samo 1800 tvornica u devet zemalja čini više od 80 posto izmjerenih emisija ugljika iz industrije odjeće, tekstila i obuće. Od toga, šest zemalja – Kina, Bangladeš, Vijetnam, Indija, Turska i Pakistan – izravno je pogođeno novim carinama. Premještanjem izvora iz ovih čvorišta mogli bi se izbjeći kratkoročni troškovi carina, ali to bi također moglo poremetiti tekuće napore za smanjenje emisija iz tih glavnih izvora. To smo vidjeli 2018. godine, kada su carine protiv Kine dovele do porasta proizvodnje u Vijetnamu. Budući da je robnim markama obično potrebno u prosjeku 14 mjeseci da dodaju nove dobavljače, takve brze promjene uzrokuju domino-efekt: povrede radnog prava, dulje vrijeme isporuke i probleme s kvalitetom. Bez koordiniranog planiranja, riskiraju ugrožavanje klimatskih ciljeva i radnih uvjeta.

Iako je modna industrija vrijedna tri bilijuna dolara, očekuje se da će imati samo minimalnu formalnu prisutnost na ovogodišnjoj konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP30). Kao i prethodnih godina, smanjuju se proračuni za putovanja, kao i mnogi timovi jer se industrija smanjuje zbog volatilnosti tržišta. Za razliku od skupova usmjerenih na klimu kao što su Climate Week NYC ili London Climate Action Week, COP30 će se više usredotočiti na financiranje prilagodbe, određivanje cijena ugljika i strategije temeljene na prirodi nego na prekrajanje granica trgovine ili nabave.

Ipak, oni u toj industriji trebali bi obratiti veliku pozornost kako bi stekli osjećaj globalnog apetita za održivim financiranjem i ulaganjima. Brazil koristi svoje predsjedanje COP30 za promicanje velikih inicijativa kao što je 125 milijardi dolara vrijedan Tropical Forests Forever Facility, alat mješovitog financiranja osmišljen kako bi pomogao u zatvaranju godišnjeg jaza u financiranju klimatskih promjena od 1,3 bilijuna dolara do 2035. godine. Osim toga, rasprave o određivanju cijena ugljika mogle bi imati veći utjecaj na međunarodnu trgovinu i lance vrijednosti od bilo koje trgovinske reforme specifične za tu industriju. Ukratko, COP30 neće ponuditi nikakvo izravno olakšanje u pogledu carina, ali bi mogla oblikovati dugoročna pravila igre, povezujući ciljeve održivosti, prakse nabave i čimbenike konkurentnosti kroz poluge politike koje su izvan neposredne kontrole modne industrije.

Transparentnost i suradnja

Kako troškovi povezani s trgovinom i dalje postoje, čelnici industrije moraju promijeniti svoj način razmišljanja. Otpornost njihovih tvrtki neće proizaći iz diplomacije ili rukovanja predsjednika, već iz odnosa temeljenih na povjerenju, poštenih praksi kupnje i inovacija za poticanje održivosti. Robne marke i trgovci na malo trebali bi na carine gledati ne samo kao na troškovno opterećenje, već i kao na testove otpornosti na stres za svoja partnerstva s dobavljačima. Tvrtke koje prema zadanim postavkama primjenjuju strategije vođene cijenama riskiraju narušavanje svoje sposobnosti pružanja kvalitete, brzine i inovacija današnjem savjesnom potrošaču.

Nasuprot tome, tvrtke koje se oslanjaju na transparentnost i suradnju – dijele prognoze kako bi osigurale kontinuitet, izglađuju potražnju kroz raspodjelu opterećenja i nude pravednije uvjete plaćanja – vjerojatnije će izbjeći skokove u povredama radnih prava i očuvati tržišne signale potrebne za održavanje ulaganja u dekarbonizaciju. U vrijeme kada carine i klimatske promjene mogu preko noći promijeniti strategije nabave, otporna partnerstva više su od operativnih alata. Oni su strateški diferencijatori, signalizirajući odgovornost, stabilnost i etičko vodstvo sve većem popisu dionika koji razmišljaju dugoročno.

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Od balističke zaštite do robotike

Hrvatsko oružje i vojna oprema traže nova tržišta. Sljedeća postaja je Vijetnam