Zdravstveni sustav Sjedinjenih Američkih Država već desetljećima predstavlja paradoks razvijenog svijeta. Zemlja je to koja na zdravstvo troši daleko više nego bilo koja druga članica OECD-a, ali pritom nema univerzalno osiguranje koje bi automatski pokrivalo sve građane.

Sustav se temelji na kombinaciji privatnih polica, osiguranja preko poslodavca te javnih programa poput Medicaida (za osobe s niskim primanjima) i Medicarea (za starije i osobe s invaliditetom).

Oni koji nemaju osiguranje preko poslodavca moraju ga kupiti sami, najčešće putem tržišta uspostavljenog Zakonom o pristupačnoj zdravstvenoj skrbi (Affordable Care Act – ACA), poznatijeg kao Obamacare.

Upravo na tom tržištu posljednjih mjeseci događa se dramatičan zaokret.

Pojačane savezne subvencije uvedene tijekom pandemije, koje su milijunima Amerikanaca smanjivale mjesečne premije, istekle su krajem prošle godine.

Republikanska većina u Kongresu ih nije odlučila produljiti. Posljedice su gotovo trenutačne: mnogi osiguranici suočeni su s višestruko višim premijama, dok se drugi suočavaju s policama koje nude slabije pokriće uz znatno veće franšize (dio osiguranja u kojem korisnik dio štete snosi sam). 

Osiguranje samo za sina

Za mnoge Amerikance to više nije apstraktna politička rasprava nego svakodnevna realnost, piše portal KFF Health News, specijaliziran za zdravstvene politike i finalist Pulitzerove nagrade za istraživačko novinarstvo prije dvije godine. 

Upozorenje stručnjaka

Umjetna inteligencija nije čarobni štapić: Evo gdje svi griješe

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Zašto nam najbolje misli padaju na pamet kad najmanje radimo?

Loretta Forbes iz okolice Nashvillea u Tennesseeju suočila se s dramatičnim rastom troškova. Njezina mjesečna premija porasla je s 250 na 2.500 dolara nakon isteka subvencija.

„Jedino smo mogli reći – odustajemo’“, kazala je Forbes, kojoj je 2021. dijagnosticiran rak vrata maternice. Zbog visokih troškova počela je racionalizirati terapiju za reumatoidni artritis, dok je njezin suprug Jim zatvorio obrt i počeo tražiti posao koji uključuje zdravstveno osiguranje.

Ironijom sudbine, tek dan prije isteka njihove police dobio je ponudu za posao s uključenim zdravstvenim pokrićem, a Forbes je u međuvremenu odobren Medicare zbog invaliditeta. „Ne možete zamisliti kakvo je olakšanje znati da ću imati skrb“, rekla je.

Sličnu odluku donijela je i Nicole Wipp, odvjetnica iz Južne Karoline. Premija za obiteljski plan porasla je na 1.400 dolara mjesečno, što je više od njihove rate hipoteke. Ona i suprug odlučili su zadržati osiguranje samo za 15-godišnjeg sina, dok će za sebe medicinske troškove pokrivati iz vlastitog džepa.

„Odlučili smo da će, u konačnici, za nas biti bolje riskirati“, rekla je. „Sljedeća opcija bio bi bankrot.“

Negativna selekcija

Stručnjaci upozoravaju da ove pojedinačne priče odražavaju širi trend.

Prema podacima neprofitne zdravstvene organizacije KFF, više od 80 posto Amerikanaca kaže da su im troškovi života porasli u protekloj godini, a zdravstvena skrb nalazi se na vrhu liste zabrinutosti. Gotovo četiri od deset odraslih osoba izjavilo je da je odgodilo ili preskočilo potrebnu medicinsku skrb zbog troškova.

Erica Li iz Florida Policy Institute upozorila je da bi istekom subvencija „broj neosiguranih mogao porasti na razine kakve nismo vidjeli od vremena prije Obamacarea“ te dodala: „Rezultat bi mogao biti katastrofalan, s mnoštvom ljudi koji će morati plaćati znatno više za premije ili ostati bez pokrića.“

Matt McConnell iz organizacije Human Rights Watch izjavio je da će „neuspjeh Kongresa da produži ove subvencije naštetiti milijunima ljudi koji se već bore s rastom cijena i troškovima zdravstvene skrbi“.

Istodobno, osiguravatelji navode da su za 2026. godinu povećali premije dijelom i zato što očekuju da će zdraviji osiguranici napustiti tržište bez subvencija, ostavljajući u sustavu veći udio bolesnijih i skupljih pacijenata. 

Takav proces, poznat kao „negativna selekcija“, dodatno potiče rast cijena. 

Duboke podjele

Politička podjela oko zdravstvene reforme ostaje duboka.

Republikanski zakonodavci zagovaraju širenje zdravstvenih štednih računa i planove s nižim premijama, ali višim franšizama, tvrdeći da tržišna konkurencija dugoročno smanjuje troškove.

Kritičari uzvraćaju da takvi planovi samo prebacuju financijski rizik na kućanstva srednjeg sloja, osobito na samozaposlene i male poduzetnike koji nemaju pristup kolektivnim policama preko poslodavca.

U širem kontekstu, SAD i dalje troši gotovo petinu svog BDP-a na zdravstvo, znatno više nego europske zemlje s univerzalnim sustavima, no administrativni troškovi, visoke cijene lijekova, snažna pregovaračka moć bolničkih sustava i osiguravatelja te fragmentiranost sustava čine troškove iznimno visokima.

Za razliku od država u kojima javni sustav pregovara cijene u ime cijele populacije, američki sustav fragmentira rizik i pregovaračku moć, što često dovodi do viših cijena za pojedince.

Trump bez plana

Govoreći o ovim problemima, predsjednik Donald Trump je rekao da će „premije otići u nebesa jer nikada nisu bile dobre“, dodajući da ne podržava produženje trenutnih subvencija bez sveobuhvatne reforme.  

Trump je podržao ideju da bi sredstva za zdravstveno osiguranje trebala ići izravno građanima, kritizirajući postojeći model subvencija u kojem su, prema njegovim riječima, „jedini gubitnici osiguravajuća društva“.

Najavio je svoj “veliki zdravstveni plan” do 30. siječnja ove godine, ali ga objavio još nije. 

Cijela situacija sa zdravstvom u Americi rezultat je sustava u kojem zdravstvena sigurnost ovisi o radnom statusu, prihodima i političkim odlukama.

Dok Kongres raspravlja o fiskalnoj odgovornosti i tržišnim rješenjima, milijuni Amerikanaca donose odluke koje balansiraju između zdravlja i financijske propasti.

U zemlji koja globalno prednjači u medicinskim inovacijama, za mnoge građane najveća neizvjesnost nije kvaliteta skrbi — nego pitanje hoće li si je uopće moći priuštiti.