Administracija predsjednika Joea Bidena dodijelila je prošlog tjedna sedam milijardi dolara američkim projektima čistog vodika, a među kompanijama na čije će račune sjesti potpore nalazi se i nekoliko onih čiji su temeljni biznis fosilna goriva. Projekti uključuju 1,2 milijarde dolara za vodikovo čvorište u Teksasu u kojima su partnerski uključene naftni divovi ExxonMobil i Chevron.

Još 925 milijuna dolara odobreno je za projekt koji će prolaziti kroz zapadnu Virginiju, a u suradnji s Marathon Petroleumom i EQT-om. Očekuje se da će oba čvorišta proizvoditi većinu vodika iz fosilnih goriva, a zatim prikupljati emisije, objavio je Financial Times.

Kritike ekologa
S namjerom razvoja sektora koji se smatra ključnim za dekarbonizaciju, Washington je naveo ukupno sedam projekata. Među njima su dva dijelom bazirana u saveznoj državi Pennsylvaniji (poznatoj kao stranački neodlučna ‘swing state’), a preostali uključuju one sa sjedištem u Ohiju, Teksasu, Sjevernoj i Južnoj Dakoti, Minnesoti i pacifičkom sjeverozapadu.

Odluka administracije za javnim novcem financira industriju fosilnih goriva riskira baražnu vatru ekoloških aktivista koji su vršili pritisak da se u što većoj mjeri izbjegne financiranje proizvodnje vodika iza koje stoje fosilna goriva.

Inače, financijska injekcija u ekološke projekte odobrava se prema Zakonu o infrastrukturi, koji predviđa da se novac dodijeli projektima vodika proizvedenih iz širokog spektra izvora i lokacija. Zahtjeve za financiranje dosad je podnijelo gotovo 80 projekata za financiranje vodika što je najveća federalna investicija u sektoru. Ta objava jedna je od dvije dugoiščekivane odluke koje sektor očekuje ove jeseni. Zakona o smanjenju inflacije predviđa daljnjih 5,3 milijarde dolara poticaja za proizvodnju čistog vodika.

Riječ je o zakonu koji je već brojnim poticajima za inovacije namamio inovativne kompanije preko Velike Bare i zategnuo odnose SAD-a i Europske unije koja strahuje od odljeva svoje industrije. Velike naftne grupacije snažno su upregnule lobističke napore kako bi pravila za porezne olakšice ostala fleksibilna.

Čisti vodik dugo se reklamirao kao potencijalno revolucionarna alternativa nafti i plinu uz obećanje da će pokretati teške industrije uz funkciju skladištenja energije. Trenutno se u SAD-u gotovo sav vodik proizvodi iz prirodnog plina pri čemu su nusproizvod velike količine ugljičnog dioksida.

Zeleni i plavi vodik
Ipak, znanstvenici su otkrili da razlike u načinu proizvodnje vodika mogu rezultirati značajnim razlikama u emisijama ugljičnog dioksida. Dok takozvani ‘zeleni’ vodik koristi energiju vjetra i sunca za proizvodnju, ‘plavi’ vodik koristi prirodni plin i tehnologije za hvatanje ugljika.

Znanstvenici sa Sveučilišta Cornell i Stanford procjenjuju da je ugljični otisak ‘plavog’ vodika 20 posto veći od izravnog spaljivanja plina za grijanje. Premda se američka industrija kladi na vodik u svojim strategijama dekarbonizacije, očekuje se da će on imati tek omanju ulogu u ispunjavanju ciljeva smanjenja emisija.

Istovremeno, smatra se da je sedam milijardi dolara tek kap u moru u usporedbi s troškovima izgradnje postrojenja za čisti vodik. Mnogi analitičari ističu da nedostatak poticaja na strani potražnje može potkopati održivost projekata.