Korona kriza zahtijeva veliko resetiranje gospodarstva, politike i društva

Autor: Klaus Schwab , 15. listopad 2020. u 22:00
Foto: Shutterstock

Ovo je trenutak za ponovnu procjenu svetih krava sustava prije pandemije, ali i za obranu određenih dugo čuvanih vrijednosti. Zadatak s kojim smo suočeni je sačuvati postignuća posljednjih 75 godina u održivijem obliku.

Niti jedan događaj nakon Drugog svjetskog rata nije imao tako dubok utjecaj na globalnoj razini kao Covid-19. Pandemija je pokrenula krizu javnog zdravstva i gospodarstva čiji razmjeri nisu viđeni generacijama i pogoršala je sustavne probleme kao što je nejednakost i držanje velikih sila.

Jedina prihvatljiva reakcija na takvu krizu je provedba “velikog resetiranja” naših gospodarstava, politike i društava. Doista, ovo je trenutak za ponovnu procjenu svetih krava sustava prije pandemije, ali i za obranu određenih dugo čuvanih vrijednosti. Zadatak s kojim smo suočeni je sačuvati postignuća posljednjih 75 godina u održivijem obliku.

U desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, svijet je napravio do tada neviđene korake u smjeru iskorjenjivanja siromaštva, smanjenja smrtnosti djece, povećanja očekivanog životnog vijeka i širenja pismenosti.

Danas, međunarodna suradnja i trgovina koji su bili pokretači poslijeratnog poboljšanja u tim i brojnim drugim mjerama ljudskog napretka, moraju se održavati i braniti od obnovljenog skepticizma prema njihovim zaslugama.

Svijet istovremeno mora ostati usredotočen na pitanje koje je definiralo doba prije pandemije: Četvrtu industrijsku revoluciju i digitalizaciju bezbrojnih gospodarskih aktivnosti.

Nedavni tehnološki napreci dali su nam alate potrebne za suočavanje s tekućom krizom – uključujući brz razvoj cjepiva, nove načine liječenja i osobnu zaštitnu opremu. Morat ćemo nastaviti s ulaganjima u istraživanje i razvoj, obrazovanje i inovacije te istovremeno graditi zaštitu od onih koji bi zloupotrijebili tehnologiju.

Naslijeđe neoliberalizma

No bit će potrebna revalorizacija ostalih krilatica našeg globalnog gospodarskog sustava otvorenim umom. Glavna među njima je neoliberalna ideologija. Fundamentalizam slobodnog tržišta nagrizao je radnička prava i ekonomsku sigurnost, potaknuo deregulacijsku utrku do dna i pogubno porezno nadmetanje te omogućio pojavu ogromnih novih globalnih monopola.

Trgovina, oporezivanje i porezna pravila koja odražavaju desetljeća neoliberalnog utjecaja sada će iziskivati reviziju. U protivnom bi se ideološko klatno – koje je već u pokretu – moglo zaljuljati natrag prema sveobuhvatnom protekcionizmu i ostalim ekonomskim strategijama u kojima su svi gubitnici.

Osobito je potrebno ponovno razmotriti naše kolektivno opredjeljenje za “kapitalizam” kakvog smo poznavali. Očito ne bismo trebali ukinuti osnovne pokretače rasta.

Dugujemo većinu društvenog napretka prošlosti poduzetništvu i sposobnosti stvaranja bogatstva riskiranjem i provedbom inovativnih novih poslovnih modela. Trebaju nam tržišta kako bismo učinkovito rasporedili resurse, proizvodnju dobara i usluga, osobito vezano uz suočavanje s problemima kao što su klimatske promjene.

No moramo ponovno razmisliti što mislimo pod “kapitalom” u svojim brojnim iteracijama, bilo financijskim, okolišnim, socijalnim ili ljudskim. Današnji potrošači ne žele više i bolje dobara i usluga za razumnu cijenu. Oni umjesto toga sve više očekuju od kompanija da pridonose društvenom blagostanju i općem dobru. Postoji temeljna potreba i sve rasprostranjenija potražnja za novom vrstom “kapitalizma”.

Ako želimo ponovno razmisliti o kapitalizmu, moramo ponovno razmisliti o ulozi korporacija. Rani predstavnik neoliberalizma, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Milton Friedman, vjerovao je (da citiramo bivšeg američkog predsjednika Calvina Coolidgea) da je “zadatak poslovanja poslovanje”. No kad je Friedman pokrenuo doktrinu primata dioničarima, nije razmotrio činjenicu da javno poduzeće možda nije samo komercijalni entitet, već i društveni organizam.

Povrh toga, kriza uzrokovana bolešću Covid pokazala je da su kompanije koje su uložile u jačanje svoje dugoročne vitalnosti bolje opremljene da prebrode oluju.

Naime, pandemija je ubrzala pomak prema modelu interesno-utjecajnih skupina (stakeholder model) korporativnog kapitalizma, nakon što je američka organizacija Business Roundtable prigrlila taj koncept prošle godine.

Dati glas izostavljenima

No da bi se zadržale poslovne prakse koje imaju veću društvenu i ekološku osviještenost, kompanijama su potrebne jasnije smjernice. Da udovolji toj potrebi, Međunarodno poslovno vijeće Svjetskog gospodarskog foruma razvilo je skup metrike kapitalizma interesno-utjecajnih skupina da bi se tvrtke mogle složiti po pitanju procjene vrijednosti i rizika.

Ako nam je kriza uzrokovana bolešću Covid bilo što pokazala, onda je to da ako vlade ili skupine civilnog društva djeluju same, one se ne mogu suočiti sa sustavnim globalnim izazovima.

Moramo srušiti prepreke koje odvajaju te domene i početi izgrađivati institucionalne platforme za suradnju između javnog i privatnog sektora. Jednako je važno da mlađe generacije moraju biti uključene u taj proces jer se inherentno radi o dugoročnoj budućnosti.

Naposljetku, moramo uložiti veći napor u prepoznavanje raznolikosti pozadina, mišljenja i vrijednosti među građanima na svim razinama. Svatko od nas ima svoj pojedinačni identitet, ali svi pripadamo lokalnim, profesionalnim, nacionalnim pa čak globalnim zajednicama sa zajedničkim interesima i isprepletenim sudbinama.

Veliko resetiranje trebalo bi težiti posudbi glasa onima koji su izostavljeni kako bi svi koji su voljni sudjelovati u oblikovanju budućnosti mogli to učiniti. Resetiranje koje nam je potrebno nije revolucija ili pomak prema nekoj novoj ideologiji.

Umjesto toga, na to bi se trebalo gledati kao na pragmatičan korak prema otpornijem, kohezivnijem i održivom svijetu. Bit će potrebno zamijeniti neke od stupova globalnog sustava, a ostale popraviti ili ojačati. Postizanje zajedničkog napretka, prosperiteta i zdravlja ne iziskuje ništa više – niti manje.

© Project Syndicate 2020.

Komentirajte prvi

New Report

Close