Aktualna financijska i uopće gospodarska kriza u svijetu, novi igrači poput hedge fondova ili equity tvrtki koje gutaju manja poduzeća diljem globusa, te velike banke pred kojima drhti realna ekonomija, odraz su nekog novog vremena. “Svjedočimo pobjedi globalnog nad lokalnim, špekulanta nad menadžerom te financijaša nad proizvođačem”, uskliknuo je bivši ekonomist Svjetske banke te kolumnist londonskog Financial Timesa Martin Wolf na simpoziju održanom polovinom svibnja u St.Gallenu u Švicarskoj o temi “Globalni kapitalizam – lokalne vrijednosti”. Sažeto opisano turbulentno stanje na početku 21. stoljeća, za mnoge nekad ključne igrače svakako predstavlja prijetnju. To se ponajprije odnosi na obiteljska poduzeća koja njeguju tradiciju, a ona je sada ugrožena. Nameće se pitanje mogu li takva poduzeća opstati, mogu li poslovati u (do)sadašnjem obliku, imaju li dovoljno sredstava za razvoj ili je njihov kraj neizbježan.

Ostati isti
Vlasnik uspješne švicarske kompanije Liebherr Group, Karl Weisskopf, vjeruje da su obiteljske tvrtke neizostavan dio gospodarstva i da one moraju ostati nepromijenjene. “Postoji nešto čega nema u novinama, a to su obiteljske vrijednosti. To je onaj drugi dio ekonomije. Ne govorim samo o malim kompanijama nego i onim najvećima”, kaže Weisskopf u osvrtu na izjavu Martina Wolfa. Weisskopfova kompanija osnovana je 1949. godine, a njenih 30.000 radnika donijelo je prošle godine prihod od 7,6 milijardi eura u različitim segmentima poslovanja – od proizvodnje strojeva do hotelijerstva. On je uz to druga generacija koja vodi kompaniju te se nada da će nakon njega posao preuzeti njegovi sinovi. “Vrijednosti u našoj kompaniji nikad nisu bile napisane već se radi o skupu individualnih obiteljskih vrijednosti”, pojašnjava Weisskopf. “Razmišljaj i djeluj dugoročno. Nikada nemoj izgubiti cilj iz vida. Nemoj skretati pred preprekama. Dovrši zadatke, izvrši planove. Nikada ne odustaj – problemi su tu da bi ih se riješilo”, vrijednosti su koje je Karl Weisskopf, kako kaže, učio kroz odgoj i koje primjenjuje pri vođenju kompanije.

Gradimo tvornice samo izvan gradova, u manjim sredinama, samo tamo gdje su ljudi odani i gdje se cijene tradicionalne obiteljske vrijednosti, kaže prvi čovjek Liebherr Groupa. Objašnjava kako pogone gradi isključivo kapitalom same tvrtke. “Ne troši novac koji nisi zaradio! Ne zadužuj se previše, time ćeš biti nezavisan od tuđeg utjecaja i kreditora. Sam gradi kapital i tako ostani nezvisan”, poručuje Weisskopf. Napominje kako proizvodi moraju nositi kompanijino ime, što je zapravo identifikacija s obitelji. Prema njegovim riječima, postoje jasne razlike između obiteljskih tvrtki i onih izlistanih na burzi, a on ih navodi iz dugogodišnjeg vlastitog iskustva u biznisu. Obiteljska poduzeća dugoročno su usmjerena pod motom “Prvo zasij pa onda ubiri plodove”. Nasuprot njima, izlistane kompanije pokušavaju maksimizirati dobit u kratkom roku te mjere rezultate nakon svakog kvartala. U lošim razdobljima, odnosno na dnu poslovnog ciklusa tvrtke u vlasništvu obitelji preživljavaju, tj. na čelu ostaju isti ljudi, samo se traže novi projekti i strategije. Kompanije s burze, pak, zapošljavaju ili otpuštaju ljude ovisno o poslovnom ciklusu. Takva poduzeća posao vode na temelju brojeva, dok se u obiteljskom biznisu često vode na temelju osjećaja i procjena. “Gotovina je kralj”, parola je obiteljskih poduzeća vezana uz nužnost nezavisnosti, nasuprot kompanija s tržišta kapitala koja ovise o bankarima i rejting agencijama.

Mlađi na testiranju
“Budi lojalan svojim ljudima i lokalnoj zajednici. To povećava motiv radnika”, naglašava Weisskopf dodajući da se za razliku od toga kompanije s brojnim dioničarima isključivo fokusiraju na snižavanje troškova te premještanje proizvodnje ondje gdje je ona najjeftnija. Kako ističe ovaj švicarski biznismen, obiteljske tvrtke dobro poznaju posao kojim se bave, no dopušteno im je učiniti pogrešku. S druge strane, poduzeća s burze cijelo vrijeme koriste savjetnike i profesionalni kadar. “Kod nas nema promjena u menadžmentu sve dok smo velika obitelj. Isto tako, nema niti birokracije”, tvrdi Weisskopf. Na taj način se, kako kaže, odluke donose mnogo brže jer su isti vlasnik i menadžment, a uz to se ne mijenja ni filozofija menadžementa. Sve je to dakako drugačije u izlistanim kompanijama. Pa ipak, budućnost Liebherr Groupa je neizvjesna. Barem kad je riječ o budućoj strukturi. Je li moguće da treća generacija, koja bi trebala naslijediti Karla Weisskopfa, zapravo uništi kompaniju? “Četiri mlađa člana obitelji su na testiranjima. Među članovima obitelji također je važno vidjeti tko može a tko ne može voditi tvrtku”, odgovara Weisskopf na upite o mogućem nedostatku kvalitetnog menadžmenta u budućnosti. “Zasad je u posao iz obitelji uključeno dvoje mlađih članova. Ja ih kao otac savjetujem. Komuniciramo o operacijama, a sastanci znaju trajati i po četiri sata”, kaže. No bez obzira na kvalitetu mladih ljudi koje bi trebale čekati izvršne pozicije u Liebherru, oblak neizvjesnosti nadvio se nad tu kompaniju. “Nikog ne prisiljavam da sudjeluje u radu kompanije. Moja je kći odlučila studirati povijest i ja sam joj dao podršku”, ističe Weisskopf. Njegov stariji sin, koji završava studij, još nije siguran želi li raditi u obiteljskoj tvrtki, a slično govori i mlađi Nicolas. “Tek mi je 18 godina, studiram i zaista nemam pojma što želim raditi u životu. Nisam siguran da ću uopće raditi za Liebherr Group”, rekao nam je najmlađi Weisskopf.

Tri razloga za prodaju obiteljskog biznisa

U Hrvatskoj je, prema nekim evidencijama, 70-ak posto poduzeća vode i kontroliraju obitelji. Veliki broj domaćih kompanija u obiteljskom vlasništvu te financiranje putem banaka djelomično se može pripisati kontinentalnoj praksi izraženoj u Njemačkoj i Austriji čiji je utjecaj prisutan kod nas. Restriktivna monetarna politika Hrvatske narodne banke te posljedično sužene mogućnosti kreditiranja mogle bi potaknuti neke obiteljske tvrtke da kapital potraže izlaskom na burzu. Hrvatski stručnjaci često navode tri razloga za prodaju obiteljskog biznisa: zasićenje vlasnika i želja da kapitaliziraju uloženo, otvaranje Hrvatske prema EU, što zahtijeva pripremu za utakmicu na mnogo težem terenu, a treći je razlog spoznaja da za posao kojeg su stvorili nemaju pravog nasljednika.

Certifikati

Ono što se događa “iza kulisa” interneta uskoro bi mogao postati vaš najveći IT problem

EU pred izazovom

Europa ulazi u najopasniju fazu: utrka za sirovinama prijeti novim kolonijalizmom