Još davne 1987. godine, kada je Donald Trump prvi put testirao ideju kandidature za predsjednika, publici u New Hampshireu rekao je da bi SAD trebao napasti “užasnu, užasnu zemlju” Iran i “preuzeti dio njihove nafte”. U godinama koje su uslijedile, Trump je govorio i o preuzimanju kontrole nad prirodnim resursima Venezuele, Iraka, Sirije, Kuvajta i Libije. Dugo se vremena, uključujući i tijekom Trumpova prvog mandata, na ovu kontroverznu ideju o stjecanju kontrole nad globalnom opskrbom energijom gledalo kao na neku vrstu šale od strane vanjskih analitičara i političkih protivnika. U njegovoj drugoj administraciji, jedna inačica te ideje postala je temeljni kamen američke projekcije moći, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu.
Ta je politika jedan od razloga zašto su SAD uhitile predsjednika Venezuele. Iz istog razloga Bijela kuća sada osjeća da može stisnuti Kubu i prisiliti kubansko vodstvo na ustupke. I zato se Trumpova administracija, uoči masovnog američko-izraelskog napada na Iran prošlog vikenda, hvalila da to može učiniti bez potpunog poremećaja globalne ekonomije. Iako se za nju znalo, ova politika nije privukla mnogo pozornosti. Nosi gotovo komično macho ime: “energetska dominacija”. Pojednostavljeno rečeno, plan se svodi na tri koraka: maksimizirati američki udio u svjetskoj opskrbi energijom, posebno fosilnim gorivima; iskoristiti taj utjecaj do krajnjih granica; i zatim natjerati suparnike, kako strane tako i domaće, da se pokore.
Ili, kako je to rekao predsjednik Trump u govoru koji je održao u Corpus Christiju u Teksasu dan prije nego što je naredio novi napad na Iran, on “učvršćuje status Amerike kao daleko najveće energetske supersile na svijetu”. Ofenziva uključuje napade na bolnicu i osnovnu školu za djevojčice, u kojima je poginulo najmanje 60, a moguće i do 115 ljudi, izvijestio je The New York Times. Prethodni predsjednici iz obje stranke poticali su sve više bušenja, sve u ime oslobađanja Amerike od ovisnosti o tuđim fosilnim gorivima. Sada SAD proizvodi plina i nafte, prema podacima Ministarstva energetike, više od Rusije i Saudijske Arabije zajedno, da tu dinamiku može okrenuti naglavačke. Fosilna goriva pod američkom kontrolom mogu se koristiti kako bi se druge zemlje natjerale na poslušnost američkoj petrodržavi, piše Business Insider.
“Naša nafta, naš plin, naši minerali, naš ugljen”, rekao je Rich Goldberg, koji je prošle godine sudjelovao u osnivanju Nacionalnog vijeća za energetsku dominaciju (NEDC). “Ako uspijete aktivirati te resurse, riječ je o bilijunima dolara i golemom potencijalu za širenje političkog i gospodarskog utjecaja nad protivnicima.”
Kao primjer navodi se Iran. Prije nego što je Trump prošle godine naredio bombardiranje nuklearnih postrojenja u blizini Teherana, u administraciji je postojala zabrinutost zbog mogućih posljedica na globalno energetsko tržište. Iran je u više navrata prijetio destabilizacijom opskrbe energijom koristeći mine, dronove i brze jurišne čamce raspoređene oko strateški važnog Hormuškog tjesnaca.
“Everyone, keep oil prices low”, objavio je Trump na svojoj društvenoj mreži. “Drill, baby, drill — and I mean now.”
Njegovi savjetnici uvjeravali su ga da nema razloga za zabrinutost jer Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici danas kontroliraju dovoljno velik udio svjetske proizvodnje nafte da Iran više ne može imati presudan utjecaj na tržište. Doista, cijena sirove nafte nije se dugo zadržala na povišenim razinama: nakon vrhunca od 79 dolara po barelu, već se dva dana kasnije spustila na 66 dolara. Tome je djelomično pridonijela povećana ponuda relativno jeftine američke i savezničke nafte.
Američki ministar energetike Chris Wright kasnije je to nazvao “jasnim dokazom učinkovitosti Trumpove politike energetske dominacije i rasta proizvodnje u Sjedinjenim Američkim Državama”, dodajući kako takvi tržišni uvjeti omogućuju nastavak vojnog pritiska na Iran uz ograničene ekonomske posljedice.
Sukob s Kinom
Međutim, ta dominacija nije potpuna, a Trumpovi pristaše Kinu vide kao najveći izazov. Kineske tehnologije u području solarne i vjetroenergije te baterijskih sustava postale su toliko učinkovite i cjenovno konkurentne da smanjuju privlačnost fosilnih goriva pod američkom kontrolom. Dodatni izvor frustracije, tvrde u Trumpovu okruženju, jest činjenica da se Kina pritom predstavlja kao globalni predvodnik u borbi protiv klimatskih promjena.
Peking danas ima središnju ulogu u međunarodnim klimatskim pregovorima, iako je i dalje najveći svjetski emitent stakleničkih plinova. Prošle je godine Kina izvezla više od 222 milijarde dolara tehnologija čiste energije. Kineski proizvođači automobila pritom su izvezli oko dva i pol milijuna električnih vozila, ukupne vrijednosti veće od 70 milijardi dolara. Američki proizvođači prodali su približno upola manje, računajući domaće i inozemno tržište zajedno.
Goldberg, danas zaposlen u washingtonskom think tanku Zaklada za obranu demokracija, takvu kinesku strategiju naziva „psihološkom operacijom”, odnosno pokušajem da se Kina prikaže kao globalni spasitelj, dok istodobno povezuje svjetsku energetsku infrastrukturu s vlastitom opremom koju smatra nepouzdanom i potencijalno ranjivom na kibernetičke napade. „Teško je zamisliti učinkovitiji način za slabljenje Sjedinjenih Država”, zaključuje.
Energetika i AI revolucija
Trumpovi pristaše tvrde da je potrebno djelovati brzo jer energetsku dominaciju ne vide samo kao instrument geopolitike, nego i kao strategiju prilagodbe američkog gospodarstva eri umjetne inteligencije, prije nego što to učini Kina.
Podatkovni centri za razvoj umjetne inteligencije zahtijevaju goleme količine energije, a administracija smatra da se stabilna opskrba u potrebnom opsegu trenutačno može osigurati ponajprije fosilnim gorivima. Energija vjetra i sunca, prema tom stajalištu, previše ovisi o vremenskim uvjetima.
Velike tehnološke kompanije samo se djelomično slažu s takvom procjenom. Iako ulažu goleme iznose u podatkovne centre i prihvaćaju tezu o energetskom nadmetanju sa Kinom, ne podržavaju oslanjanje isključivo na fosilna goriva. Obnovljivi izvori energije postali su, naime, toliko jeftini da ih je teško zanemariti, čak i uz ograničenja u kontinuiranoj proizvodnji.
Izgradnja plinskih elektrana traje godinama, pri čemu se na ključne turbine čeka i do sedam godina, dok novi nuklearni projekti zahtijevaju još dulje rokove. Zbog toga OpenAI ulaže i u projekte temeljene na prirodnom plinu i solarnoj energiji, kako je naveo direktor za globalne poslove Chris Lehane.
Prema podacima Trumpove administracije, obnovljivi izvori ove bi godine trebali činiti oko 93 posto ukupno instaliranih novih kapaciteta za proizvodnju električne energije u SAD-u.
Sukob s realnošću
Unatoč političkom pritisku i potpori koju administracija pruža naftnoj industriji, ekonomski temelji proizvodnje fosilnih goriva u Sjedinjenim Državama vjerojatno se neće promijeniti dovoljno da bi dugoročno transformirali energetsku osnovu razvoja umjetne inteligencije.
Cijene su trenutačno preniske da bi nova bušenja bila široko isplativa. Iako proizvodnja prirodnog plina raste, podaci Ministarstva energetike upućuju na to da bi proizvodnja sirove nafte u SAD-u u sljedećim godinama mogla stagnirati ili blago padati. Proizvodnja ugljena opada još bržim tempom.
Posljedice takve energetske politike mogle bi se osjećati godinama, upozorava demokratski zastupnik Sean Casten, koji je prije ulaska u Kongres desetljećima radio u energetskom sektoru.
„To znatno smanjuje spremnost investitora na ulaganja u Sjedinjene Države”, kaže Casten. „Čak i kada bi Trump sutra otišao, nakon milijardi dolara uloženih u offshore vjetroelektrane i svih regulatornih prepreka kroz koje su tvrtke prošle, teško je očekivati da bi investitori ponovno preuzeli isti rizik.”
Dio vanjskih stručnjaka smatra da je koncept energetske dominacije prije svega skup političkih impulsa — od teorija zavjere o vjetroelektranama i promocije „čistog ugljena” do pokušaja usporavanja elektrifikacije prometa, uz istodobnu želju za održavanjem niskih cijena goriva i dugogodišnju sklonost kontroli stranih energetskih resursa.
„Riječ je o podilaženju predsjedniku. To je prilično očito”, kaže Ed Hirs, energetski ekonomist iz Houstona.
No, u trenutku kada administracija razmatra promjene vlasti u pojedinim državama, udaljava neke tradicionalne saveznike i preispituje projekte koji bi mogli opskrbljivati milijune ljudi električnom energijom, sve pod okriljem energetske dominacije, pitanje unutarnje dosljednosti te strategije možda postaje manje važno od njezinih mogućih posljedica.
„Imam puno posla sada. Moramo donijeti veliku odluku”, rekao je Trump u Corpus Christiju dan prije napada u kojima su poginule stotine Iranaca, uključujući dio političkog vodstva zemlje. „Radije bih to učinio na miran način, ali oni su vrlo teški ljudi. Želim vam to reći. Vrlo su opasni ljudi.”
Iza njega su stajala dva plakata s natpisom: „Američka energetska dominacija”.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu