Francuski socijalist Jacques Delors bio je najjači, odnosno, jedini jak predsjednik Europske komisije. To što je ostavio iza sebe konkretno je oblikovalo Europsku uniju, to je taj oblik u kojem sad živimo, koji smatramo za bogomdan, kojemu prigovaramo, ali da nema toga – što bi bilo, što bi postojalo?

Delors je taj koji je proveo ideje u djelo, a najvidljivije su zajedničko tržište dobara i usluga, Schengen i postavljanje temelja za zajedničku valutu. Točno je, međutim, da je simboličko značenje onog što je proveo Delors, mnogo veće. To je ideja ujedinjene i pravedne Europe koja uključuje i razumije partikularitete svojih zemalja članica, ali dubinski shvaća da je jedini put za njihovo jačanje zajedništvo i da je zajedništvo iznad sitnih i razarajućih interesa. To je to “europejstvo”, odluka za zajedništvo, uvjerenje koje će održati održava Europu, a koje je proponent bio Jacques Delors.

Delors je bio predsjednik Europske komisije od 1985-1995. Niti prije, a ni poslije, Europska komisija, koja bi, da je EU država, bila europska vlada, nije imala na čelu takvu političku ličnost. Vidimo da je vodio EK za vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH. Imao je pravednu i jasnu poziciju oko tog rata, a da je Franjo Tuđman prihvatio njegovu ponudu, Hrvatska bi vjerojatno postala članica EU-a u velikom valu ulazaka 2004 godine s ostalim zemljama Srednje i Istočne Europe, iskoristila moment sile tadašnjeg entuzijazma koji se konkretno iskazao u planovima i programima. Ponuda se odnosila na očuvanje cjelovitosti Bosne i Hercegovine, tj na demontažu politike Gojka Šuška oko Herceg Bosne. Kad se prouči arhiva tadašnjeg veleposlanika u Bruxellesu Janka Vranycanya, sigurno će se naći i dokazi za ovu tvrdnju koju mi je rekao usmeno.

Zajedno smo jači

Delorsova glavna ideja bila je da snaga europske zajednice proizlazi baš iz uvjerenja da “zajedno smo jači”. Delors je tu staru devizu, koja je i motto nekih zemalja, evo – Belgije, pokupio iz mladosti, oko 1950.godine, kad je bio sindikalist. To što je danas EU, bila je tek 1951. godine, formirana, tek politička beba čija se budućnost nije mogla znati. Ali, neke ideje ljudi koji su na toj novoj organizaciji radili, ne samo Jeana Monneta, nego i ekipe oko njega, odgovarale su mladom Jacquesu Delorsu.

Ne samo to – razlika između starih i novih članica EU-a jest u tome da su stare rasle zajedno s organizacijom koja je danas izrasla u EU. Tako je Delors radio kao mladi ekonomist u državnoj instituciji koja je blisko surađivala s takvom na europskom nivou – ideje su bile slične i razmjenjivale su se. To se odnosilo na ideje o industriji, planiranju, poljoprivredi, ali, na primjer i o birokraciji. Osnivač europske zajednice Jean Monnet mislio je da će biti dovoljna ekipa od 50-ak ljudi da administrativno vodi novu organizaciju. Monnetov tim smatrao je da bi birokratizacija ugušila novu europsku organizaciju, a to je stalno ponavljao i Jacques Delors!

Francuska politička scena je za nas bila i ostala nepojmljivo slojevita i zanimljiva i svatko može i zna uvjerljivo argumentirati stavove. Delors se kao mladić aktivirao u katoličkom socijalističkom sindikatu, koji se, pak, razlikovao od katoličkog marksističkog sindikata! Bio je i do smrti ostao prilježni vjernik koji je svake nedjelje pohađao misu – to je ekscentrično u francuskoj mainstream politici –  a politički je postajao sve više progresivan. Pod Delorsovim utjecajem, sindikat u kojem se angažirao rastao je, odbacio sve što je vjersko iz sfere javnosti i postao jedan od najjačih konfederacija sindikata u Francuskoj početkom 1960-ih.

Promatrajući tadašnju političku scenu, Delors se odlučio, početkom 1970-ih, vjerojatno zbog sindikalistističkog iskustva i osjećaja pravde, pristupiti Socijalističkoj partiji Francuske. Tamo se pronašao na socijaldemokratskom krilu stranke. Bio je neobičan jer je odbijao partijske drugove koji su se htjeli deklarirati kao njegovi sljedbenici, takozvane deloriste, odbijao je klanove, pa čak i umrežavanja, a svejedno je postao izuzetno popularan na francuskoj političkoj sceni.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Ali, prije toga, kad je socijalist Mitterand postao predsjednik, Delors bio je suradnik u vladi Mitterandovog premijera Jacquesa Chaban-Delmasa, također vrlo posebnog političara bez kojeg je nemoguće zamisliti Francusku. Taj je, pak, bio degolist, dakle nacionalist,ali lijevi centrist i htio provesti svoju viziju “novog društva” , koje bi bilo blago lijevo, centrističko, temeljeno na dijalogu političkih protivnika, na dijalogu sa sindikatima, na apsolutnoj slobodi medija. Taj projekt trebao je biti put za izlazak iz velike krize koju je prouzročila studentska revolucija 1968, trebalo je uklopiti progresističke ideje u mainstream politike.

Delors je vjerojatno, kad se promatra njegov politički put, te ideje zadržao i poslije. Uglavnom se bavio ekonomijom, bio je i ministar ekonomije, provodio reforme koje se danas ne ocjenjuju posebno pozitivno ni na ljevici, niti među liberalima. Svoje pravo mjesto, osobnu i političku realizaciju doživio je kao predsjednik Europske komisije, koja se tada zvala Komisija europskih zajednica.

Godina je 1985. Delors je, nakon debate s europskom industrijom okupljenom u forumu Europski okrugli stol (u kojem su bili, izmedju ostalih, predsjednici Volva, Fiata, Philipsa, Siemensa, itd) donio i vremenom proveo plan širenja i produbljivanja zajedničkog tržišta, olakšavanje trgovine, micanje fiskalnih prepreka.

Delors je deregulirao unutrašnje tržište mnogo više nego je bilo predviđeno kad se europska zajednica stvarala.

To je radio jednom rukom, a drugom je postavio ono što danas zovemo europski socijalni dijalog, tj. socijalnu Europu. Ohrabrivao je regionalizam i inicijative razvoja i suradnje lokalnih samouprava, samostalnost gradova u mnogim temama – sve te inicijative, pogotovo emancipacije lokalnih samouprava itekako danas postoje i jako su razvijene. Tako, iako je UK  izašla iz Unije, mnogi britanski gradovi i dalje imaju predstavništva u Bruxellesu, a da im ne koristi, ne bi bili tamo.

Delors je shvatio da se suradnja i rast zajednice odvija na terenu, a ne samo u hodnicima briselskih institucija. Njegov interes za ravnomjerni razvoj regija, doveo je do artikuliranja i postavljanja politike kohezije, čiji je cilj da sredstva iz europskih fondova pomognu razvoju manje razvijenih kao bi dostigli standarde bogatijih zemalja. (Politika kohezije napadana je zadnjih petnaestak godina, a Hrvatskoj odgovara da se zadrži što duže).

Delors je postavio temelje za konkurentnost briselskog bloka zemalja na globalnoj razini, što se održalo sve do posljednjih geopolitičkih potresa. Jacques Delors potpisao je Šengenski ugovor, zatim 1986. omogućio primanje Španjolske (koja je bila dugo držana na dugačkom povodcu zbog naslijeđa Franca) i  siromašnog Portugala.

Socijalne politike

Te godine, 1986. potpisuje se i Jedinstveni europski akt. Iza tog suhoparnog naslova krije se prevažan sadržaj koji uobličava unutrašnje tržište, pojačava područje socijalnih politika (po tome je EU daleko od neoliberalne kao što neznalice prigovaraju), uspostavlja politike gospodarske i socijalne kohezije, otvara podrćja istraživanja i tehnološkog razvoja i ekologije. Pokrenuta je suradnja u području vanjskih poslova (nije baš zaživjelo), proširene su ovlasti Europskog parlamenta kako bi se dobilo na demokratizaciji, te pojednostavljen proces donošenja odluka u Vijeću ministara, kako bi se dobilo na efikasnosti.

Za vrijeme Delorsovog mandata pokrenut je projekt Erasmus, poboljšane mjere u politici europske poljoprivrede i konačno, potpisan je Sporazum u Maastrichtu. Mastrihtški sporazum je jedan od najvažnijih temelja EU-a, jer uglavljuje konstrukciju Unije. Od konkretnih tema, uveo je sve što je spomenuo u Jedinstvenom europskom aktu, ali njegovo donošenje konačno je dalo EU-u sve što je pravno, ali i suštinski, trebalo. Ojačava se načelo zajedništva unutar Europe, postavlja se to što zovemo europskim vrijednostima. Konačno, 1993.godine, prihvaćeno je ime Europska unija.

Vratimo se načas na Delorsa i Tuđmana. Za razliku od Francoisa Mitteranda, koji je zapravo potiho, makar mu je bilo neugodno, podržavao Miloševića za vrijeme jugoslavenskih ratova, Jacques Delors nije imao takvih dilema. Beskompromisno je podržavao pravo Hrvatske na obranu i cjelovitost, suverenot, sve je znao i prepoznao, ali je tražio pravdu za Bosnu i Hercegovinu za koju je također smatrao da ima pravo na cjelovitost i suverenost. Da je Franjo Tuđman na to pristao, Hrvatska bi ušla u pripremne programe za kandidaturu s ostalim zemljama – to još ne bi bila kandidatura, ali bi bio europski pečat, značio bio mnogo. Delors se bio spreman za to boriti iako  je pola Hrvatske bio okupirano. No, to je prilika bila promašena.

Veleposlanik Vranyzany  pričao mi je o tome: on je nagovarao Tuđmana – ali, Europa, Europa, predsjedniče, Europa!!! Europa…. Tuđman je odgovorio: Ostavljam to onima iza mene. Vranyzany je kazao da je uvjeren da je Tuđman mislio na Račana. Među nama koji na sve vičemo Europa, ljudi, Europa, ali Europa! koji, uza sve mane koje ima, s povjerenjem gledamo u tu supranacionalnu organizaciju društvenog dogovora koji podržava socijalni aspekt i solidarnost,  koji se u toj crkvi molimo, Jacques Delors je jedan od većih svetaca.

Nisam ga nikad uspjela intervjuirati, iako sam pisala njegovim tajnicima i tražila razgovor, ali sam ga slušala na brojnim konferencijama koje je sve do krize korone držao u Bruxellesu. Bio je vrlo duhovit, autoironičan. Najsmješnije je bilo kad je prepričavao kako se osnivao euro, i kako je sve bilo divno, do ugovorenog sastanaka u devet ujutro o fiskalnoj uniji. Navečer su svi ministri financija bili na prijateljskoj veceri, ujutro – nikoga. Same isprike, hitno pozvan u svoju zemlju, smrtni slučaj, bolest, pas pojeo domaću zadaću.

Po završetku mandata vratio se u Francusku, gdje je odbio sudjelovati u predsjedničkoj trci protiv Jacquesa Chiraca, iako su mu ankete davale golemu prednost. Nije bio siguran u to koliko je popularan u svojoj vlastitoj stranci.

U svakom slučaju, ako sve ovo i propadne, a neće propasti ako se održe pretpostavke demografije, industrije, demokratizacije i smanjenja birokracije – sve je to moguće – no ako propadne, Europa će se ponovo dići, i uspjet će ponovo ako će graditi na temeljima koje je pomogao graditi Jacques Delors.