Predsjednik Italije Giorgio Napolitano podnio je u srijedu ostavku u 90. godini života, uz obrazloženje da je fizički preslab za nastavak mandata.

Napolitanovo je odstupanje očekivano i najavljeno, bilo je tek pitanje trenutka, no špekulacije o njegovu nasljedniku otvaraju pitanja o nastavku reformi u Italiji, ali i o posljedicama za gospodarstvo cijele Europe. Naime, Steen Jakobsen, glavni ekonomist Saxo banke, internetske banke za trgovinu imovinom i investicije sa sjedištem u Danskoj poznate po svojim ekonomskim prognozama, još je u prosincu najavila da bi Napolitana mogao zamijeniti Mario Draghi, čelnik Europske središnje banke (ECB). No, premda je Draghi više puta izjavio da želi dovršiti mandat u ECB-u i ne bi htio u politiku, Jakobsen kao mogući scenarij ističe lančanu reakciju koja bi dovela do pokretanja programa "kvantitativnog ublažavanja".

"Draghi je u ECB-u dostigao svoju granicu onoga što može učiniti samo 'razgovarajući s tržištem'. Premijer Matteo Renzi pak s manjinskom vladom treba široko prihvaćenu osobnost koja će zamijeniti popularnog, starijeg predsjednika jer talijanski parlament mora poduprijeti kandidata dvotrećinskom većinom. Bi li istinsko iznenađenje bilo kada bi Renzi i Napolitano zamolili Draghija da se vrati kući kako bi spasio proces reformi i osigurao širok mandat kojim bi Italija konačno krenula naprijed?", pita Jakobsen, najavljujući u tom slučaju izvjesno preuzimanje predsjedavanja ECB-om Jensa Weidmanna, guvernera njemačkog Bundesbanka, koji bi zauzvrat dao zeleno svjetlo programu kvantitativnog ublažavanja monetarne politike kroz kupnju državnih obveznica, čemu se Njemačka dugo opire.

Saxov makroekonomist za ovu godinu najavljuje i oluju u ruskom gospodarstvu koja bi mogla rezultirati prelaskom vlade u selektivni bankrot zbog nemogućnosti financiranja na tržištima kapitala, iako vjeruje u njihov dugoročni potencijal.  Nagovještava i kraj kredita s visokim prinosima, daljnje agresivne hakerske napade na velike korporacije koje se bave e-trgovinom, no jedna od šokantnijih prognoza je da će Velika Britanija do 2017. napustiti EU, nakon što na britanskim općim izborima u svibnju stranka za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) osvoji četvrtinu glasova i postane treća najjača stranka u zemlji, a njezin vođa Nigel Farage – zamjenik premijera.

Guverner, pa šef države

Dva predsjednika iz Banke Italije

Iako je šef Europske središnje banke Mario Draghi u srijedu odbacio mogućnost da postane novi talijanski predsjednik, povijest talijanske politike pamti dvojicu predsjednika koji su na tu poziciju došli iz središnje banke. Luigi Einaudi bio je prvi poslijeratni guverner Banke Italije, a 1948. preuzeo je dužnost predsjednika. Recentniji je primjer Carla Azeglia Ciampia koji je predsjednik postao 1999., a u središnjoj je banci kao guverner proveo 14 godina.