Dok Europska unija posljednjih godina ponovno stavlja proširenje među svoje ključne geopolitičke prioritete, 29. kolovoza pred nju stiže neočekivani test. Manje od 400 tisuća stanovnika Islanda odlučivat će na referendumu hoće li vladi dati mandat za nastavak pregovora o članstvu u bloku, prekinutih još 2013. Iako se ne glasa o samom ulasku u Uniju, nego tek o ponovnom otvaranju pregovora, ishod bi mogao imati znatno šire posljedice od granica sjevernoatlantskog otoka.

Za Bruxelles bi pozitivan rezultat predstavljao potvrdu da europski projekt i dalje privlači razvijene demokracije te da politika proširenja nije izgubila vjerodostojnost unatoč višegodišnjem zastoju. Negativan ishod, međutim, dao bi novi vjetar u leđa argumentu euroskeptika koji tvrde da ni ekonomski uspješne države više ne vide jasnu korist od članstva.

Sigurnost u fokusu

“Glasovanje će se diljem Europe tumačiti kao signal o tome koliko je EU i dalje privlačan te koliko je vjerodostojna politika proširenja”, smatra Steven Blockmans, zamjenik ravnatelja Instituta za međunarodne odnose i sigurnost u Tallinnu.

Aktualni referendum bitno se razlikuje od pokušaja pristupanja nakon financijske krize 2008. godine kada je Island u članstvu vidio izlaz iz gospodarskog sloma i pregovore potencijalno želi otvoriti sa znatno snažnije pozicije. Gospodarstvo Islanda među najbogatijima je u Europi, država je duboko integrirana u jedinstveno tržište kroz Europski gospodarski prostor i Schengen, a dodatnu težinu Reykjavíku daje neizvjesno sigurnosno okruženje na Arktiku nakon izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućoj aneksiji Grenlanda.

Upravo je sigurnost jedan od novih argumenata zagovornika približavanja Bruxellesu. Nestabilnost transatlantskih odnosa, jačanje ruskih aktivnosti na Arktiku i sve veći strateški interes velikih sila za sjever Europe doveli su do zaokreta političke rasprave na tom otoku. Za razliku od 2009., s ekonomijom u prvom planu, danas se sve promatra kroz prizmu geopolitike i nacionalne sigurnosti.

Međutim, islandska vlada jasno poručuje da postoji crvena linija – ribarstvo. Ministarica vanjskih poslova Þorgerður Katrín Gunnarsdóttir od Bruxellesa traži jamstvo da će Island zadržati puni suverenitet nad upravljanjem ribarstvom, što predstavlja najveću prepreku još od prvog pokušaja pristupanja.

“Moramo zadržati suverenu kontrolu nad svim ribarstvom. Neću potpisati sporazum koji nije dobar za Island”, poručila je Gunnarsdóttir u razgovoru za Financial Times. Takav stav nije iznenađenje. Oko 40 posto vrijednosti islandskog izvoza dolazi iz morskih proizvoda, a sustav ribolovnih kvota smatra se jednim od temelja nacionalne gospodarske politike. Upravo je zajednička europska ribarska politika i dovela do zamrzavanja pristupnih pregovora.

Crvena linija – ribarstvo

Oko 40 posto vrijednosti islandskog izvoza dolazi od morskih proizvoda, a sustav ribolovnih kvota jedan je od temelja gospodarske politike.

Aquapark

Zašto su Aquaglide aquaparkovi najbolje usklađeni s novim smjernicama hrvatskog turizma

Tržište rada i obrazovanje

Karijera više ne počinje nakon diplome

Danas Europska komisija signalizira spremnost na određene iznimke kako bi privukla strateški važnu arktičku državu, naglašavajući da se svaki pristupni proces vodi zasebno i prema specifičnostima pojedinog kandidata. Mogući ustupci Islandu nezaobilazno otvaraju i pitanje jednakog tretmana ostalih kandidata. Pristane li Bruxelles na poseban režim u području ribarstva, stvorio bi presedan koji bi u budućnosti mogli pokušati iskoristiti i drugi kandidati ili čak države poput Norveške i Grenlanda, gdje su upravo ribolovna prava desetljećima među najosjetljivijim političkim pitanjima.

Ipak, još važnije pitanje odnosi se na sami EU. Iako Bruxelles posljednjih godina snažno promovira proširenje kao odgovor na rusku agresiju na Ukrajinu i novu sigurnosnu arhitekturu Starog kontinenta, među državama članicama nema konsenzusa koliko brzo, ali i daleko, Uniju treba širiti. Politička podrška je načelna, no u praksi se lomi s nacionalnim interesima i strahom od posljedica koje bi novo proširenje moglo imati na funkcioniranje europskih institucija (i tržišta).

Njemačka i Francuska upozoravaju da bi nova proširenja morala biti popraćena institucionalnim reformama kako bi se očuvala učinkovitost donošenja odluka u većoj Uniji. Pojedine članice upozoravaju na posljedice za proračun, kohezijsku i poljoprivrednu politiku te preraspodjelu novca.

Rasprava o Islandu otvara mnogo šire pitanje od samog članstva. Pokazuje koliko su članice doista spremne pretvoriti višegodišnje političke izjave o važnosti proširenja u konkretne odluke. Stoga rezultat referenduma neće pozorno pratiti samo Bruxelles, nego i kandidati sa zapadnog Balkana, Ukrajina i Moldavija, koji godinama čekaju napredak u svojim pregovorima.

Po kojim kriterijima?

Za razliku od njih, Island je gotovo idealni kandidat koji već desetljećima primjenjuje velik dio europskog zakonodavstva, ima stabilne institucije, visoke gospodarske standarde i ne treba dubinske reforme.

“Podrže li birači nastavak pregovora, Island bi mogao postati jedan od kandidata koji će najbrže napredovati prema članstvu”, ocjenjuje Blockmans. Takav scenarij mogao bi izazvati nove političke napetosti unutar Unije jer u državama zapadnog Balkana već godinama postoji osjećaj da se kriteriji proširenja primjenjuju neujednačeno, pa bi ubrzano napredovanje Islanda moglo dodatno potaknuti raspravu o tome odlučuje li o članstvu isključivo ispunjenje kriterija ili i geopolitička važnost pojedine države.

Stoga će islandski referendum pokazati, ne samo žele li Islanđani ponovno pregovarati s Europskom unijom, nego i koliko je sama Europska unija spremna otvoriti vrata novim članicama u trenutku kada proširenje ponovno predstavlja jedno od njezinih najvažnijih političkih i sigurnosnih pitanja.