Afričke naftne izvoznice poput Nigerije i Angole suočene su s ključnim pitanjem: mogu li brzo znatno povećati proizvodnju i ublažiti globalne nestašice nafte uzrokovane poremećajem u Hormuškom tjesnacu zbog eskalacije sukoba na Bliskom istoku, piše Deutsche Welle.

Rizici Hormuza

Stručnjaci se slažu da takav scenarij nije realan kratkoročno. Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske nafte i znatan dio LNG-a, kritična je točka za energetsku trgovinu, a njegovo djelomično ili potpuno blokiranje zbog iranskog sukoba izaziva paniku na tržištima i tjera kupce prema alternativama poput afričkih izvora.

Međutim, Afrika – s ukupnim udjelom od samo deset posto globalne ponude – nema kapacitet za nadomjesnu proizvodnju u sljedećih nekoliko mjeseci jer nedostaje slobodnih rezervi i operativne fleksibilnost. “Afričke zemlje kratkoročno igraju samo sporednu ulogu”, ističe Robert Kappel, bivši direktor GIGA instituta u Hamburgu. “One mogu pomoći, ali ne dovoljno brzo i ne u obujmu koji bi bio potreban da se stabiliziraju cijene.”​

Nigerija je nedavno povećala eksploataciju, ali daljnji rast zahtijeva investicije pa je reakcija moguća tek srednjoročno, a manji igrači poput Kameruna i Ekvatorijalne Gvineje nemaju rezerve. “Međunarodne naftne kompanije koje proizvode u afričkim zemljama posljednjih su godina smanjile investicije, djelomično prodale imovinu nacionalnim vladama ili kompanijama i istodobno smanjile istraživanje novih naftnih polja”, dodaje Kappel.

Afrika kratkoročno nudi samo ograničen doprinos krizi nafte i plina, smatra i Stefan Liebing iz Conjuncte, njemačke investicijske i razvojne tvrtke sa sjedištem u Hamburgu, specijalizirane za projekte u infrastrukturi, energiji i zelenim tehnologijama na tržištima u nastajanju, posebice Africi. “Uloga Afrike više je srednjoročna, posebno u opskrbi prirodnim plinom”, ističe Liebing.

Nigerijin maksimum

Nigerija, afrički lider u nafti, “definitivno ima potencijal” za rast, kaže analitičar Ayodele Oni, ali nedostaju tehnički i operativni kapaciteti. “Najveća prepreka je nedostatak značajnih rezervnih kapaciteta”, kaže Oni. Izvještaj IEA-a (Međunarodna agencija za energiju) za ožujak 2026. pokazuje da Nigerija proizvodi oko 1,42 milijuna barela nafte dnevno, a nema dodatnog raspoloživog kapaciteta za brzo povećanje.

“To praktično znači da je sadašnja razina proizvodnje već maksimum koji zemlja može kratkoročno održavati”, objašnjava Oni. Problemi uključuju lošu infrastrukturu, zastarjele naftovode, nedostatak financiranja i sigurnost u delti Nigera, a dubokomorski projekti traju godinama. “Kod takvih projekata često prođe više godina između investicijske odluke i početka eksploatacije. To znači da čak ni rast globalnih cijena, koji potiče investicije, ne bi brzo donio nove količine nafte na tržište”, naglašava Oni.

Inovativna platforma

Hrvatska želi više gostiju visoke platežne moći

ključni rokovi

Bez licence nema poslovanja: Novi rokovi za kripto tvrtke u Hrvatskoj

Inicijative poput projekta One Million Barrels, koji je 2024. pokrenula nigerijska naftna regulatorna agencija NUPRC, ubrzavaju reaktivaciju neaktivnih bušotina, tehničke intervencije na poljima te ukidanje regulatornih prepreka, uz porezne olakšice za privlačenje stranih investicija. Proizvodnja ipak ostaje znatno iza ciljeva koje je postavio predsjednik Bola Tinubu na početku mandata, iako su poboljšani sigurnosni uvjeti i smanjene krađe nafte pridonijeli stabilizaciji, smatra Clementine Wallop, vodeća analitičarka za subsaharsku Afriku u konzultantskoj kući Horizon Engage. “U ovoj kriznoj situaciji Nigerija će nastaviti sa svim tim inicijativima, ali ne postoji čarobni gumb koji se može pritisnuti da bi zemlja odmah profitirala od viših cijena i ublažila globalnu krizu opskrbe naftom i plinom”, kaže Wallop.

Državne rafinerije u Nigeriji dugo su bile neoperativne zbog dotrajalosti i nedostatka održavanja, što je prisililo zemlju na uvoz rafiniranih goriva poput benzina i dizela, unatoč statusu izvoznika sirove nafte. Od 2024. Dangoteova rafinerija u Lekki Free zoni pokraj Lagosa, s kapacitetom od 650 tisuća barela sirove nafte dnevno i proizvodnjom do 60 milijuna litara goriva, značajno smanjuje tu ovisnost na regionalnoj razini za Nigeriju i Zapadnu Afriku, ali nema utjecaj na globalna tržišta, ističe Oni.

Angolski izazovi

Angola – drugi najveći proizvođač nafte u subsaharskoj Africi, napustila je OPEC krajem 2023. zbog nesuglasica oko proizvodnih kvota koje su ograničavale njezinu želju za većom fleksibilnošću i privlačenjem investicija – sada intenzivno ulaže u proširenje kapaciteta za naftu i ukapljeni plin (LNG), navodi angolski energetski stručnjak Flávio Inocêncio. “Zbog rata u Ukrajini i krize na Bliskom istoku Angola je ponovno postala atraktivna za zapadne investitore.”

Ministar ekonomije José de Lima Massano izjavio je za Bloomberg 6. ožujka da rast cijena nafte donosi “dobre vijesti” proizvođačima poput Angole, ali istodobno povećava troškove uvoza hrane, robe i drugih proizvoda zbog skupljih transporta. Čak i uz potencijalni rast proizvodnje u Nigeriji i Angoli, Afrika ne može nadomjestiti gubitak od 20 milijuna barela dnevno iz Hormuškog tjesnaca, objašnjava Inocêncio, ističući strukturne granice kontinenta u globalnoj energetskoj krizi.