Niti jedna zemlja nije pošteđena učinka pandemije Covida-19. No neke najnestabilnije države svijeta suočene su s posebno teškim skupom izazova.

Prije nastupanja pandemije, Jemen, Sudan, Haiti, Sijera Leone, Mjanmar, Afganistan, Venezuela i ostale zemlje s poteškoćama već su ionako bile opterećene siromaštvom, sukobima, korupcijom i lošim upravljanjem. Zbog tih su čimbenika one osobito loše opremljene za hvatanje u koštac s krizom uzrokovanom pandemijom.

Da bi odoljela pandemiji, svaka zemlja treba upravo ono što nedostaje nestabilnim zemljama: vladu s institucionalnim kapacitetom za osmišljavanje i donošenje sveobuhvatnog akcijskog plana, učinkovitu policiju za provedbu pravila, socijalne programe za isporuku novca i opskrbu i zdravstvene usluge za njegu zaraženih.

Manjak kapaciteta države odmah je vidljiv u domeni javnog zdravstva. Dok Europa ima 4000 kreveta za intenzivnu njegu na milijun ljudi, brojni dijelovi Afrike imaju samo pet na milijun. Država Mali ima samo tri respiratora za cijelu zemlju.

Učinkovita reakcija također iziskuje povjerenje u vladu. No povrh manjka kapaciteta vladama u najnestabilnijim zemljama nedostaje i legitimitet građana. Snažan privatni sektor također je neophodna sastavnica učinkovitih, otpornih država.

Ljudima mora biti omogućen rad kako bi uzdržavali svoje obitelji, a vlade moraju stvarati porezne prihode kako bi pomogle onima koji to ne mogu. Ipak, nestabilnim zemljama obično nedostaje formalno gospodarstvo putem kojega bi mogle udovoljiti tim potrebama.

Ranije tijekom krize, postojale su nade da će neke od nestabilnih zemalja izbjeći najgore posljedice bolesti Covid-19. Međutim, iz naše perspektive supredsjedatelja novog Vijeća za nestabilne države, nije bilo tako.

Ovisni o uvozu hrane

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Što je još gore, ekonomske posljedice pandemije zasigurno će teže pasti nestabilnim državama, ne samo kao rezultat zaključavanja gospodarstva unutar zemlje, već i zbog onoga što se događa u prekomorskim zemljama.

Trgovina sa zemljama kao što je Kina znatno se smanjila, prihodi od novčanih doznaka iz inozemstva iznenada su pali, cijene robe i prihodi od nafte zabilježili su pad, a deficit ubrzano raste. Budući da nestabilne zemlje ovise o uvozu većine svoje hrane, sve se više priča o «gladi» pa čak i o «umiranju od gladi».

Trebali bismo već znati da problemi siromašnih zemalja imaju tendenciju postati svjetskim problemima, bilo u obliku masovne migracije, organiziranog zločina, terorizma ili ekonomskih prelijevanja. Budući da će pola svjetskih siromašnih živjeti u nestabilnim zemljama do 2030., ti će problemi dodatno eskalirati.

Stoga je Vijeće za nestabilne zemlje postavilo kao glavni prioritet skretanje pažnje na jedinstvene izazove s kojima se te zemlje suočavaju. Sastavljeno od bivših svjetskih vođa, ministara, diplomata, istaknutih poslovnih ljudi, akademika i direktora razvojnih organizacija, vijeće će kombinirati najnovija istraživanja s detaljnim znanjem o politici s ciljem utjecanja na donositelje odluka na globalnoj i nacionalnoj razini koji će utvrditi stupanj nestabilnosti država u krizi i rješavati njihove ozbiljnije i veće izazove.

Decentralizacija, prilagodljivost i razborita upotreba podataka bit će ključni. No moramo djelovati brzo prije završetka akutne faze pandemije na Zapadu i prije nego što osjećaj hitnosti tamo nestane.Nudimo pet preporuka. Prvo, socijalna zaštita mora biti jednostavna i brza. Katkad će to značiti univerzalnu podobnost umjesto preciznog ciljanja. Mreže mobilnih telefona trebale bi se upotrebljavati za prikupljanje dokaza o trenutnim potrebama, kao i za raspodjelu, malih, redovnih isplata.

Drugo, treba poticati domaću proizvodnju hrane. Primjerice, Sijera Leone običavala je uzgajati rižu, ali postala je u sve većoj mjeri ovisna o uvozu tijekom posljednjih desetljeća. Općenitije, na Afriku otpada 60% neiskorištene obradive zemlje na globalnoj razini. Nastojanja po pitanju lokalne proizvodnje sortiranih usjeva mogu i moraju biti brzo i znatno potaknuta.

Potrebna izravna potpora

Treće, svaki put kad cjepivo postane dostupno, međunarodna zajednica mora osigurati da bogatije zemlje cijenama ne istisnu nestabilne zemlje s tržišta. Kad prijetnju predstavlja zarazni patogen, niti jedna zemlja nije sigurna ako nisu sve. Moramo potaknuti i ubrzati proizvodnju višestrukih cjepiva kako bismo osigurali brzu, široko rasprostranjenu distribuciju.

Četvrto, tvrtkama u nestabilnim zemljama potrebna je izravna potpora. Kao što je poznato najboljim razvojno-financijskim institucijama, male kompanije u siromašnijim zemljama često su zapostavljene i obično pate od perverznih učinaka širih ciljeva i pravila. No upravo te manje tvrtke zaslužuju veća ulaganja.

Na kraju, skupina G20 trebala bi učiniti više po pitanju potpore prezaduženim nestabilnim zemljama koje su primorane na izbor između plaćanja stranim vjerovnicima i spašavanja vlastitog naroda. Planirano je da samo ove godine zemlje koje primaju bilateralnu pomoć trebaju otplatiti oko 40 milijardi dolara javnim i privatnim vjerovnicima.

U cilju sprečavanja tog fiskalnog udarca, apeliramo na sve članice skupine G20 da se obvežu na moratorij duga, ne samo do sljedeće godine, već tijekom cijelog trajanja krize.

Povrh toga, ključno je da sve nestabilne države osiguraju sredstva za hitne situacije u cilju potpore nastojanjima za obuzdavanje pandemije Covida-19 i ublažavanja njenog gospodarskog učinka – uključujući zemlje koje inače ne ispunjavaju uvjete za dobivanje financijskih sredstava od Svjetske banke ili Međunarodnog monetarnog fonda.