Mogućnost korištenja mobitela donijela je napredak u životima siromašnih ljudi. No, to je teško kvantificirati. Koliko koristan može biti mobitel nekome tko preživljava s manje od  15 kuna dnevno, koliko prema Svjetskoj banci iznosi granica siromaštva? Istraživanje u Keniji je pokazalo da će ljudi preskočiti obrok ili ići pješice umjesto da plate kartu za autobus kako bi imali novaca na mobitelu, piše The Economist. Tjedna vrijednost ove žrtve u prosjeku iznosi nešto više od 72 kenijska šilinga (oko 84 američka centa) – što nije beznačajna svota, ako se uzme u obzir da dnevna plaća kenijskog radnika može iznositi jedan dolar.

Izvještaj iHuba, inkubatora kenijskih tehnoloških startupova, pokazuje kako će se neki, na primjer, odreći mesa u obroku, u nadi da će moći uspostaviti poziv ili poslati SMS koji će im omogućiti da kasnije imaju više hrane na stolu. Polovica intervjuiranih koristilo je mobitele koji imaju pristup internetu. Bonovi kojima Kenijci nadoplaćuju račune na svojim mobitelima počeli su svoju vrijednost reklamirati u terminima podatkovnog prometa umjesto u  minutama razgovora. U međuvremenu, mobilni operatori su pružali besplatni pristup stranicama kao što je Wikipedia kako bi namamili korisnike.

Ipak, samo je 16 posto ispitanika izjavilo da koriste mobitele za pretraživanje interneta. Pravi proboj na kenijskom tržištu bila je mogućnost  da ljudi šalju i primaju novac. Čak dvije trećine korisnika koristi tu opciju. Najveći uspjeh u Istočnoj Africi bio je M-Pesa, sustav transfera novca putem mobitela vodećeg kenijskog operatera Safaricoma. Radi se o jednostavnom sučelju, koje radi na svakom mobitelu, te koje je kenijskom siromašnom narodu donijelo financijske usluge. Ovaj je mobilni sustav omogućio kretanje oko 8,6 milijardi dolara u prvoj polovici godine.

No, uspjeh M-Pese nije promaknuo vladi koja se bori s ispunjavanjem svojih financijskih obaveza. Ministarstvo financija planira uvesti porez od 10 posto na nakande  koje obračunavaju operateri na mobilne novčane transakcije. Taj će se trošak neizbježno prenijeti na potrošače, uključujući i one koji su vrlo siromašni. Međutim, kenijski predsjednik, koji ide u mirovinu iduće godine, svjestan je svoje ostavštine, pa možda neće dopustiti da taj zakon prođe.