Posljednjih tjedana svjedoci smo pojačanih ukrajinskih napada na rusku energetsku infrastrukturu. Neki od tih napada, posebno oni na naftovod Družba, izazvali su žestoke reakcije i trećih zemalja poput Mađarske i Slovačke, što je i logično jer spomenuti naftovod utječe gotovo presudno na njihovu energetsku sigurnost.
Kako je sve počelo? Pomalo se i zaboravlja da je na samom početku rata ruska vojska napadala ciljeve u neposrednoj blizini Černobila koji je, iako izvan funkcije već četiri desetljeća, i dalje svojevrsna “tempirana bomba” koja ponovno može izazvati katastrofu širokih razmjera.
Što kaže međunarodno pravo?
No, kako se zapravo tretiraju napadi na energetsku infrastrukturu u smislu međunarodnog prava?
Ženevske konvencije i dodatni protokoli koje su oblikovali međunarodni sudovi kažu da strane uključene u vojni sukob moraju razlikovati “civilne objekte od vojnih ciljeva” te da su napadi na civilne objekte zabranjeni. Ta zabrana također je kodificirana u Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda (ICC), koji je početkom ove godine otvorio istragu o mogućim ratnim zločinima u Ukrajini. To se čini jasnim, ali neka infrastruktura koju posjeduju i koriste civili također može biti i – vojni cilj. Vojni ciljevi definirani su kao “objekti koji po svojoj prirodi, položaju, namjeni ili uporabi daju učinkovit doprinos vojnoj akciji” i čije uništenje ili zarobljavanje “nudi jasnu vojnu prednost”.
“Energetska infrastruktura općenito se smatra valjanim vojnim ciljem sve dok podržava aktivnosti neprijateljske vojske, čak i ako sustav podržava i civilno stanovništvo”, piše stručnjak za vojno pravo Michael Schmitt na blogu Articles of War koji vodi Institut Lieber na američkoj vojnoj akademiji West Point.
Družba na meti
Ukrajinske snage su ovog mjeseca čak tri puta pogodile glavni cjevovod naftovoda Družba, koji transportira rusku i kazahstansku sirovu naftu prema srednjoj i istočnoj Europi, čime su poremetile protok i izazvale ljutite reakcije regionalnih čelnika, piše Wall Street Journal. Nakon posljednjeg udara, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski obećao je pojačati pritisak na Moskvu. Time je ponovio Trumpovu poruku da Ukrajina može pobijediti samo ako udari agresora na njegovu teritoriju.
“Vrlo je teško, ako ne i nemoguće, pobijediti u ratu bez napada na zemlju osvajača”, napisao je Trump na društvenoj mreži Truth Social. Samo nekoliko sati kasnije Zelenski je izjavio kako ruski predsjednik Vladimir Putin “ne razumije ništa osim moći i pritiska”, obećavši nastavak udara duboko u Rusiji.
Ukrajinski napadi dronovima i raketama, uključujući i američke projektile Himars, onesposobili su dijelove gigantskog naftovoda Družba, najvećeg na svijetu koji doprema sirovu naftu iz jugoistočne Rusije u Njemačku, Slovačku i Mađarsku. Prema ruskim dužnosnicima, u napadu je teško oštećena crpna stanica kod grada Brjanska, što je zaustavilo daljnje isporuke. Procjenjuje se da će popravci trajati pet do sedam dana, pod uvjetom da ne bude novih napada.
Ovisnost o tom pravcu je ogromna. Istočna Njemačka, uključujući Berlin i njegovu međunarodnu zračnu luku, uvelike ovisi o uvozu kazahstanske sirove nafte koja stiže Družbom. Mađarska i Slovačka u potpunosti se oslanjaju na taj cjevovod za svoje energetske potrebe. Situacija je već kritična. U Njemačkoj je izvršni direktor rafinerije PCK u Schwedtu, koja opskrbljuje šire područje Berlina, upozorio da zaliha nafte ima samo do ponedjeljka.
Iako je glasnogovornik njemačkog Ministarstva gospodarstva inzistirao da isporuke kazahstanske nafte nisu pogođene, priznao je da će se postojeće zalihe početi smanjivati sljedeći tjedan. Rafinerija u Schwedtu, iako pod njemačkim državnim skrbništvom, u većinskom je vlasništvu ruskog Rosnjefta i mjesečno prima oko 120 tisuća tona sirove nafte putem Družbe. Službeno, radi se o nafti iz Kazahstana, no stručnjaci smatraju da bi dio te nafte zapravo mogao biti ruski.
Sve se to događa u trenutku dok Europska unija priprema i 19. paket sankcija protiv Rusije. Unatoč sankcijama, blok je prošle godine uvezao ruske ugljikovodike u vrijednosti od oko 23 milijarde eura i obvezao se na potpuno ukidanje uvoza ruske nafte i plina do kraja 2027. godine. Pritom se neizravni uvoz, poput ruske sirove nafte prerađene u Indiji, ne bilježi kao ruski.
Uloga Janafa
Bude li Družba trajno onemogućena, nafta za Mađarsku i Slovačku vjerojatno će dolaziti – preko Omišlja. No, ovdje je problem i u tome što odnosi glavnih aktera nisu baš idilični. Nedavno smo svjedočili i svojevrsnom nastavku priče s različitim tumačenjima glede kapaciteta Jadranskog naftovoda na relaciji Mol – Janaf. Iako je tijekom lipnja izvršeno novo testiranje Janafova naftovoda, tumačenja rezultata su suprotna. Mol kaže da želi jamstva sigurne opskrbe preko Hrvatske i fer cijenu, a Janaf, tvrdi Mol, ne osigurava ni jedno ni drugo. Janaf pak to odbacuje, kaže da je kapacitet dostatan, a cijena po standardima.
Ovaj put je, čini se, novom zakuhavanju priče pridonijela i Orbanova politička kampanja. Naime, mađarski premijer vodi kampanju za reizbor obećavajući da će blokirati pristupanje Ukrajine Europskoj uniji i kritizirajući Bruxelles zbog njegove podrške Kijevu. Također se protivi nastojanju da se do 2027. godine prekine uvoz ruskih energenata. To čini plan Mola da se “odmakne” od ruske sirove nafte još manje vjerojatnim.
Iz Janafa potvrđuju novo testiranje koje je obavljeno s predstavnicima Mola, ali tumačenje je potpuno drukčije. Kažu da su u potpunosti “tehnički i organizacijski spremni pružiti srednjoeuropskim rafinerijama opskrbu dovoljnim količinama nafte za rad u punom kapacitetu”. Zadnjim testiranjem potvrđen je kapacitet Janafa na dionici Omišalj – mađarska granica od 11,8 milijuna tona godišnje, što zadovoljava potrebe obje rafinerije u vlasništvu Mol grupe.
Na navedenoj dionici može se uz mogućnost dodavanja aditiva u potpunosti postići kapacitet 14,3 milijuna tona godišnje, a to premašuje ukupni godišnji kapacitet za preradu Molovih rafinerija, odgovaraju iz Janafa odbacujući tvrdnje o “diskriminatornoj cjenovnoj politici” i kažu da je računaju po pravilima Europske unije koja propisuje transparentne i nediskriminatorne cijene. Što se kapaciteta spremnika tiče, Janaf je već pripremio investiciju za njihovo povećanje.
Poslovni dnevnik nedavno je prvi pisao o tome kako je Janaf prikupio sve potrebne dozvole za izgradnju četiri nova spremnika za naftne derivate na Terminalu Omišalj, što je strateški investicijski projekt vrijedan više od 30 milijuna eura.
Taj projekt, najveća pojedinačna investicija Janafa u posljednjih nekoliko godina, uključuje izgradnju spremničkih kapaciteta ukupne zapremine 80 tisuća prostornih metara, čime će se kapacitet Terminala Omišalj za skladištenje naftnih derivata udvostručiti, dok će ukupni Janafovi kapaciteti za derivate porasti za trećinu.
Ruski napadi
Naravno, i ruska strana cijelo vrijeme rata gađa ukrajinsku energetsku infrastrukturu. Kada je Rusija nedavno pokrenula napad s 39 dronova na kompresorsku stanicu u zapadnoj Ukrajini, Ukrajina je shvatila da se meta napada promijenila. Napad se dogodio manje od dva tjedna nakon što je Ukrajina postigla sporazum o kupnji prirodnog plina od Azerbajdžana – prvi takve vrste. Meta napada bila je ključna za uvoz nafte iz južne Europe kroz Transbalkanski koridor u Ukrajinu. Ovo je bio samo jedan od mnogih napada na infrastrukturu prirodnog plina u Ukrajini ove godine, za razliku od napada koji su se izvodili u posljednje tri godine na energetsku mrežu.
Ta promjena prisilila je Kijev da osigura uvoz, uključujući onaj iz Azerbajdžana i – neizravno – iz Sjedinjenih Američkih Država. Naftogaz, najveći ukrajinski proizvođač plina, rekao je da je njegova infrastruktura pogođena više od stotinu puta u devet odvojenih zračnih napada u 2025. godini. U veljači, kada su prosječne dnevne temperature u Ukrajini bile ispod nule, Rusija je napala ukrajinski sektor, spriječivši ga da skladišti polovicu svog plina. Kijev je bio prisiljen uvesti 0,8 milijardi prostornih metara plina. Stoga Ukrajina pokušava prije sezone grijanja popuniti svoje podzemne rezerve kapaciteta 13,2 milijarde prostornih metara. Od toga – 4,6 milijardi prostornih metara mora doći iz uvoza.
Oleksandr Harčenko, generalni direktor Istraživačkog centra za energetsku industriju, konzultantske tvrtke sa sjedištem u Kijevu, rekao je za Radio Slobodna Europa da je situacija s domaćim plinom “teška, ali pod kontrolom”. Najveći izazov nije opskrba tekućim plinom, već njegovo financiranje. U travnju je Nacionalna banka Ukrajine procijenila da će država do 2. rujna morati potrošiti 2025. milijardi dolara na uvoz plina.
“Infrastruktura prirodnog plina nije bila meta napada u ranim godinama, ali sada je sve igra”, rekla je Olga Khakova, energetska analitičarka Atlantskog vijeća u Washingtonu, u nekoliko odgovora za Radio Slobodna Europa. “To je pokušaj destabilizacije energetske sigurnosti, ne samo u Ukrajini, nego i u cijeloj Europi. Moskva ima za cilj stvoriti kaos unutar energetske industrije.”
Ruski napadi na ukrajinsku infrastrukturu prirodnog plina intenzivirali su se od završetka ruskog ugovora o transportu nafte u Europu ukrajinskim plinovodima – spornog pitanja čak i u mirnodopsko vrijeme – 1. siječnja ove godine.
Napadi ususret zimi
Vododimir Omelčenko, direktor energetskih programa u Razumkov centru, rekao je za Radio Slobodna Europa da su napadi bili usmjereni na slabljenje Ukrajine prije zime: “Glavni stožer ruske vojske jasno razumije da je najveća prijetnja Ukrajini ove zime nedostatak prirodnog plina, budući da trenutačno postoje mnoge praznine u ukrajinskim rezervama plina.”
Oleh Saakian, politički analitičar sa sjedištem u Kijevu, rekao je da su napadi dio ruske strategije za stjecanje prednosti dok traju mirovni pregovori: “Pokušavaju stvoriti odgovarajuću informacijsku, propagandnu i ideološku pozadinu za pregovore. Ovo nije ništa drugo nego pritisak na civilno stanovništvo i psihološki pritisak na ukrajinske vlasti.”
Ruska strategija povećala je hitnost Kijeva da poveća uvoz i diverzificira dobavljače. Osim Azerbajdžana, Kijev je signalizirao svoj interes za kupnju ukapljenog prirodnog plina od Sjedinjenih Država, što je vrijedan politički korak jer je američki predsjednik Donald Trump to pitanje učinio prioritetom i pozvao Ukrajinu da vrati američku vojnu pomoć.
Andrew Favorov, američki poslovni čovjek koji dugo radi u ukrajinskom plinskom sektoru, rekao je da je potpisivanje dugoročnih ugovora o opskrbi ukapljenim prirodnim plinom od američkih dobavljača “jasan cilj” za Kijev, s obzirom na potencijal za diplomatske dobitke. Sugerirao je da bi Ukrajina mogla tražiti financijsku pomoć od Korporacije za financiranje razvoja – investicijskog ogranka Washingtona – kako bi osigurala povoljnije kredite.
Amerikanci profitiraju
U izjavi za Radio Slobodna Europa, ukrajinska ministrica energetike Svitlana Grinčuk rekla je da Ukrajina pregovara s američkim tvrtkama, ali nije dala daljnje detalje. Međutim, potvrđeno je da je kompresorska stanica u Odesi, koja je napadnuta u kolovozu, dio infrastrukture potrebne za uvoz američkoga ukapljenog prirodnog plina iz luka u južnoj Europi. Sjedinjene Američke Države najveći su svjetski izvoznik prirodnog plina, a najveća količina prevozi se u obliku ukapljenog prirodnog plina. Očekuje se da će se izvoz ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a značajno povećati do kraja desetljeća zbog izgradnje novih skladišnih kapaciteta. Najveća ukrajinska privatna energetska tvrtka, DTEK, ranije je ove godine objavila da pregovara o dugoročnim ugovorima s američkim tvrtkama. Ova je tvrtka prvi put uvezla ukapljeni prirodni plin iz SAD-a u prosincu prošle godine.
Europljani pojačavaju napore kako bi pomogli Ukrajini u kupnji nafte za nadolazeću zimu. Europska banka za obnovu i razvoj ranije je ovog mjeseca objavila da će Naftogazu dati zajam od 580 milijuna eura za kupnju prirodnog plina. Norveška, najveći europski dobavljač prirodnog plina, obvezala se dodijeliti Naftogazu 100 milijuna dolara u iste svrhe.
Koliko će financiranja Ukrajini trebati ove godine za zadovoljavanje domaćih potreba za plinom ovisit će o ruskim postupcima, uključujući hoće li Moskva nastaviti ciljati postrojenja za proizvodnju, skladištenje i transport plina dronovima i raketama.
Napad na Sjeverni tok
Javnost je već pomalo zaboravila nikad do kraja razjašnjenu sabotažu na Sjevernom toku otprije tri godine, no ovoga je ljeta ta tema iznova aktualizirana. U slučaju sabotaže plinovoda Sjeverni tok sada je prvi put uhićen jedan osumnjičeni. Riječ je o Ukrajincu koji je navodno bio jedan od koordinatora cijele diverzantske operacije. Hoće li se sada otkriti naručitelji?
Već su jednom, u kolovozu prošle godine, njemački istražitelji mislili da se nalaze pred samim ciljem. Europskim uhidbenim nalogom tražili su jednog ronioca iz Ukrajine. U ljeto 2024. Volodimir Z. naposljetku je lociran u Poljskoj – i tada su se njemački dužnosnici nadali da će ga poljske kolege uhititi. No, danima se ništa nije događalo. Na kraju je, uz službenu pomoć iz Ukrajine, uspio pobjeći preko granice u domovinu. Sada, godinu dana nakon tog neuspjelog pokušaja u Poljskoj i gotovo tri godine nakon napada na plinovode Sjeverni tok, istražitelji ipak bilježe uspjeh: kako je priopćio njemački Savezni državni odvjetnik, prije desetak dana u talijanskoj provinciji Rimini uhićen je ukrajinski državljanin Serhij K.
Riječ je o prvom uhićenju u vezi s jednom od najvećih sabotaža u Europi. Prema riječima Saveznog državnog odvjetnika, Serhij K. jedna je od ključnih osoba u operaciji dizanja podmorskog plinovoda Sjeverni tok u zrak – navodno je bio jedan od koordinatora operacije u rujnu 2022. Prema uhidbenom nalogu, Serhij K. je, kao i Volodimir Z., pripadao skupini koja je trebala postaviti eksplozivne naprave na plinovode Sjeverni tok 1 i 2. Prema saznanjima novinara, istražitelji su identificirali više osumnjičenih – među njima civilne osobe, ali i ljude s vojnim iskustvom.
Dosadašnja istraga pokazala je da su počinitelji u rujnu 2022. plovili Baltičkim morem na njemačkoj jahti “Andromeda”, koju su prethodno unajmili u Rostocku koristeći krivotvorene isprave i tvrtku u Varšavi. Potom su ronioci na morskom dnu postavili eksploziv s tempiranim upaljačima na plinovode. Dana 26. rujna 2022. uništena su tri od četiri kraka dvaju plinovoda.
Dok su zemlje poput Švedske i Danske već obustavile istragu, njemačko Savezno državno odvjetništvo nastavilo je postupak zbog sumnje u “namjerno izazivanje eksplozije” te “protuustavnu sabotažu”. Serhiju K. stavlja se na teret i “uništavanje građevinskih objekata”, stoji u priopćenju Saveznoga državnog odvjetništva.
Naručitelj – nepoznat
Preko Sjevernog toka 1 godinama se dopremao velik dio ruskog plina izravno u Njemačku. Dok je njemačka vlada taj projekt predstavljala kao privatno gospodarsko ulaganje i podržavala ga, mnoge istočnoeuropske države, kao i SAD i Velika Britanija, oštro su ga kritizirali. Upozoravali su na geopolitičke posljedice zaobilaska istočne Europe pri opskrbi ruskim plinom.
Nakon početka ruskog napada na Ukrajinu Rusija je ionako zaustavila isporuke preko Sjevernog toka 1, i to prije nego što su plinovodi uništeni. Zbog političkih prijepora, krakovi Sjevernog toka 2 nikada nisu ni pušteni u rad.
Za njemačke istražitelje ovo uhićenje moglo bi biti proboj u otkrivanju stvarne pozadine napada, primjerice, naručitelja. Jesu li napad naredili Ukrajinci ili čak ukrajinska vlada? Ili je riječ o “false flag” operaciji osmišljenoj s ciljem da se sumnja prebaci na Ukrajinu? Njemački sigurnosni krugovi tvrde da za ovu drugu pretpostavku do sada nema dokaza.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski dosad je uvijek odbacivao bilo kakvu umiješanost svoje vlade u napade.
