Ekonomska klima u 28 zemalja Europske unije blago je poboljšana u listopadu, nakon četveromjesečnog razdoblja stagnacije i pogoršanja, dok je u Hrvatskoj oslabila drugi mjesec zaredom, pokazuje današnje izvješće Europske komisije.

Indeks ekonomske klime (ESI) porastao je u listopadu za blagih 0,5 bodova, na 104 boda. To je njegov prvi osjetniji rast od ožujka kada je uvećan jedan bod.

Očekivanja su poboljšana u industriji, te građevinskom i uslužnom sektoru a veći su optimizam iskazali i potrošači. Pogoršanje je zabilježeno samo u maloprodaji, pokazuje istraživanje EK.

U Hrvatskoj su pak očekivanja u gospodarstvu pogoršana u listopadu, drugi mjesec zaredom. ESI je tako kliznuo na 111,3 boda, sa 113,9 bodova koliko je iznosio u rujnu.

Indeksi u pojedinim sektorima hrvatskog gospodarstva bilježe suprotne trendove od onih u EU, pa su osjetno pogoršana očekivanja u građevinskom sektoru i u industriji, uz pad odgovarajućih indeksa za 2,5 odnosno dva boda, te u uslužnom sektoru, čiji je indeks smanjen za 1,6 bodova.

Blago je poboljšano samo raspoloženje u maloprodaji, čiji je indeks porastao za 0,5 bodova.

Značajnije povećanje indeksa na razini EU-a zakočila je Velika Britanija čiji je indeks smanjen 2,1 bod. Značajnu potporu pružila je pak Poljska čiji je ESI uvećan 2,9 bodova.

Ekonomska je klima u listopadu poboljšana i u eurozoni, uz rast odgovarajućweg indeksa za 0,8 bodova, na 100,7 bodova, što znači da je nešto iznad dugoročnog prosjeka.

Aquapark

Zašto su Aquaglide aquaparkovi najbolje usklađeni s novim smjernicama hrvatskog turizma

Tržište rada i obrazovanje

Karijera više ne počinje nakon diplome

Pritom je među velikim gospodarstvima najveći rast indeksa zabilježila Francuska, za 1,1 bod. Slijedi Njemačka s povećanjem ESI-ja za 0,6 bodova, te Italija čiji je ESI uvećan za 0,5 bodova.

U odvojenom je izvješću EK utvrdila da je poslovna klima u eurozoni u listopadu ostala nepromijenjena u odnosu na prošli mjesec, uz rast odgovarajućeg indeksa na 0,05 bodova, s 0,02 boda koliko je iznosio u rujnu. Pritom su očekivanja menadžera u pogledu proizvodnje i izvoznih narudžbi poboljšana dok su ocjene zaliha završenih proizvoda i dosadašnje proizvodnje ostala uglavnom nepromijenjena.