Obama je na kraju četverogodišnje edukacije o surovoj stvarnosti Washingtona i nakon predizborne kampanje koja ostavlja pomalo gorak okus u ustima izašao kao drugačiji čovjek od onoga koji je po prvi puta ušao u Bijelu kuću 2008. Sada pred njim nisu prenapuhana očekivanja koja se tiču stranačkog, rasnog i globalnog ozdravljenja, već pregovori o rezovima potrošnje, povećanju poreza i sve izglednijem obračunu s Iranom. Danas tek rijetki vjeruju da će on istinski promijeniti Washington, a većina glasača kao da samo želi da on utječe na to da Washington profunkcionira. Njegova izvanredna osobna priča i jedinstvena uloga u povijesti u kampanji su se spominjale tek u pozadini, a cijelom projektu kao da je nedostajala neka glavna misija, naravno osim pokušaja zaustavljanja suparnika, republikanskog kandidata Mitta Romneyja od odvođenja zemlje u suprotnom smjeru. Iskusniji i s nekoliko ožiljaka, manje sklon grandioznosti, pa možda čak i malo manje idealistički nastojen, Obama se vraća u drugi mandat dok je Kongres i dalje bar djelomično pod kontrolom oporbene stranke koja će zahtijevati vlastiti mandat.