Predsjedniku Baracku Obami pružila se druga prilika. Izborno tijelo koje smatra da zemlja ide u pogrešnom smjeru svejedno mu je u utorak odlučilo obnoviti ugovor u nadi da će sljedeće četiri godine biti bolje od prethodne četiri.

Obama je na kraju četverogodišnje edukacije o surovoj stvarnosti Washingtona i nakon predizborne kampanje koja ostavlja pomalo gorak okus u ustima izašao kao drugačiji čovjek od onoga koji je po prvi puta ušao u Bijelu kuću 2008. Sada pred njim nisu prenapuhana očekivanja koja se tiču stranačkog, rasnog i globalnog ozdravljenja, već pregovori o rezovima potrošnje, povećanju poreza i sve izglednijem obračunu s Iranom. Danas tek rijetki vjeruju da će on istinski promijeniti Washington, a većina glasača kao da samo želi da on utječe na to da Washington profunkcionira. Njegova izvanredna osobna priča i jedinstvena uloga u povijesti u kampanji su se spominjale tek u pozadini, a cijelom projektu kao da je nedostajala neka glavna misija, naravno osim pokušaja zaustavljanja suparnika, republikanskog kandidata Mitta Romneyja od odvođenja zemlje u suprotnom smjeru. Iskusniji i s nekoliko ožiljaka, manje sklon grandioznosti, pa možda čak i malo manje idealistički nastojen, Obama se vraća u drugi mandat dok je Kongres i dalje bar djelomično pod kontrolom oporbene stranke koja će zahtijevati vlastiti mandat.

"Hoće li sada biti ratoborniji i skloniji odvažnijim potezima na području domaće politike, imenovanja sudaca i tome slično?", pita se Christopher Edley Jr., dekan pravnog fakulteta pri kalifornijskom sveučilištu Berkeley i dugogodišnji predsjednikov prijatelj, koji je po vlastitom priznanju katkad razočaran razvojem situacije. "Na ovako neizvjesnu pobjedu možete reagirati tako da se pokunjite ili da odlučite: Kvragu i sve, zaplovimo hrabro u središte oluje i ostavimo svoj trag". Predsjednik Obama mora smjesta početi odgovarati na taj izazov. Fiskalna litica koja se bliži na kraju godine potaknuta bilijunima dolara automatskih povećanja poreza i rezova potrošnje mogla bi ga primorati na postavljanje prioriteta koji će oblikovati ostatak njegove vladavine i prije nego što po drugi put u siječnju stavi ruku na Bibliju i zakune se na vjernost Sjedinjenim Američkim Državama. Predsjednik Obama izrazio je nadu da će nakon izbora "groznica početi jenjavati" te da će dvije stranke početi surađivati, što je teorija koju potiču i njegovi saveznici poput senatora Johna Kerryja, demokrata iz Massachusettsa. "Razgovarao sam s kolegama u Senatu koji mi već mjesecima govore kako jedva čekaju da cijelo ludilo završi", kaže Kerry.

Ako se to pokaže preoptimističnim, navode saveznici, tada činjenica da je reizabran stavlja predsjednika u snažniji položaj. "Ja zapravo mislim da on u rukavu skriva još nekoliko aduta koji će mu omogućiti konačnu pobjedu", kaže John D. Podesta, koji je prije četiri godine vodio Obamin prijelazni tim. "Njemu nitko ne može staviti veto, dakle, on pred republikance može postaviti određenu skupinu zahtjeva s kojima će se oni jednostavno morati pozabaviti." No republikanci su Obami jasno dali do znanja da će se i on morati pozabaviti njima. "Ako pobijedi, pobijedi, ali istodobno je neupitno da će glasači odabrati republikanski zastupnički dom", kaže zastupnik Joe Wilson, republikanac iz Južne Karoline koji je tijekom Obaminog obraćanja Kongresu uzviknuo: "Lažeš!" "Posljedica toga je činjenica da naši glasači računaju na to da ćemo se držati svojih stavova." Sada će bitku za reizbor zamijeniti bitka za Obaminu političku dušu. Liberali koji su tijekom kampanje ostavili postrani svoje sumnje najavili su da će nastaviti vršiti pritisak na predsjednika glede zastupanja i promicanja njihovih ideja. Ostali demokrati, a i neki republikanci će ga, pak, tjerati da postane otvoreniji prema stajalištima onih koji su glasovali protiv njega. "Morat će učiniti nešto dramatično kako bi resetirao raspoloženje i na dojmljiv način pokazati da je vrlo ozbiljan glede iznalaženja rješenja kojima će obje stranke biti zadovoljne", smatra David Boren, bivši senator, a danas dekan Sveučilišta Oklahome i supredsjednik Obaminog obavještajnog savjetodavnog odbora. Boren daje naslutiti da će Obama imenovati "jedinstvenu užu vladu", u kojoj će se naći i republikanci i demokrati.

Predsjednik Obama spomenuo je ove napetosti i u završnom govoru svoje kampanje kada je spomenuo dvostranačje i političke ciljeve. "Želim vidjeti više suradnje u Washingtonu", rekao je svojim pristašama u Mentoru u Ohiju. "Surađivat ću s bilo kime, iz bilo koje stranke, ne bih li ovu zemlju pokrenuo prema naprijed." "No ako cijena mira u Washingtonu" bude rezanje pomoći studentima, izmjena programa zdravstvenog osiguranja ili nešto tome slično, dodao je, "to nije cijena koju ću pristati platiti. To nije dvostranačje. To nisu prave promjene. To je predaja istom onom pat položaju zbog kojega obitelji srednjeg sloja već predugo pate."Ipak, u strategiji Obamine kampanje mnoga su pitanja ostala nespomenuta. "Ništa u vezi ove kampanje nije se istaknulo kao prioritet", smatra Ed Rogers, dužnosnik Bijele kuće za vrijeme vladavine predsjednika Ronalda Reagana i prvog predsjednika Busha, danas ugledni lobist. "Mislim da mu zastupnički dom neće izaći ususret. Nisam optimist kada je riječ o autoritetu i snazi našega predsjednika. Nitko ga se ne boji." Obama je itekako svjestan da je u drugom četverogodišnjem mandatu vremenski rok za napredak ograničen. "Prvih 14 mjeseci je produktivno, kao i zadnjih 14, a u sredini se sve nekako vuče", kaže čikaški gradonačelnik Rahm Emanuel, Obamin prvi predstojnik ureda Bijele kuće.S obzirom na tu dinamiku, demokrati tvrde da Obama mora brzopotezno uspostaviti kontrolu nad političkim procesom.

Peter Baker