Međunarodni tim inspektora koji nadgledaju rad nuklearnih postojenja uskoro će na raspolaganju imati jednostavan, a efikasan detektor rada nuklearnog reaktora. Znanstvenici u Livermore National Laboratoryju predstavili su detektor antineutrina kojim se brzo i precizno može “pogledati” u nuklearnu jezgru, a podaci se mogu prikupljati u vremenskom rasponu od jednog sata do jednog mjeseca.Adam Bernstein, voditelj Napradne deterske grupe pri laboratoriju, predvodio je istraživanje dugo dvije godine. Antineutrini su neutralne čestice koje nastaju pri radioaktivnom raspadu. S drugim česticama materije stupaju u interakciju samo putem gravitacijske i slabe sile pa ih je teško otkriti. Međutim, broj antineutrina koji emitira nuklearni rektor tako je velik da detektor zapremine jednog prostornog metra može detektirati stotine ili tisuće antineutrina dnevno. Novi detektor može mjeriti količinu plutonija i urana u reaktoru te pratiti njegov rad. To će pomoći u rješavanju sveprisutne dileme koristi li se nuklearni reaktor za proizvodnju električne energije ili za izradu atomskog oružja. U oba slučaja koriste se isti elementi, plutonij ili uran, a svaki od njih u određenom omjeru može biti iskorišten za sastavljanje atomske bombe. Reaktori za gorivo koriste uran koji traje oko godinu dana i pretvaraju ga u plutonij. Za izradu bombe može se koristiti jedan ili drugi, ili oba elementa. Prema podacima američke Nacionalne akademija inženjerstva, oko dva milijuna kilograma visokoobogaćenog urana U-235 i plutonija danas se nalaze u upotrebi, nešto u vojne, a nešto u civilne svrhe. Iako se uglavnom koriste za proizvodnju električne energije zbog svoje visoke iskoristivosti, za atomsku bombu treba samo 10 kilograma plutonija ili nekoliko desetaka kilograma uranija. I tu leži problem. Zbog toga što nuklearni reaktori koriste uran i izvor su svog plutonija koji postoji, njihov rad pod stalnim je nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Agencija na osnovi međunarodnog sporazuma prati gdje se koristi nuklearno gorivo i brine se da ne završi kao materijal za izradu bombi. Dio aktivnosti agencije je uspoređivanje rada reaktora i količine goriva, što mora biti u skladu s deklaracijom za svaku pojedinu elektranu. To praćenje bit će znatno olakšano s novim detektorom. On može mjeriti operativni status reaktora, je li isključen ili radi, te direktno mjeri količinu nuklearnog goriva. Detektor se može postaviti izvan samog reaktora, to jest zaštitne kupole, pa za njegov rad ne treba suradnja voditelja nuklearnog pogona koju u nekim slučajevima nije moguće dobiti. Podaci o količini antineutrina inspektori mogu očitavati iz sata u sat i tako direktno pratiti rad reaktora. Detektor je testiran u južnoj Kaliforniji, u blizini nuklearne elektrane San Onofre. Podaci su pokazali da i taj prvi prototip radi vrlo stabilno.