U maniri američke prohibicije 1920-ih kada je crno tržište alkohola cvjetalo, slična priča danas je aktualna u Portugalu.

Za razliku od pretjerane konzumacije alkohola koju su tada Amerikanci željeli obuzdati i lepeze posljedica njezinih neželjenih posljedica, najzapadnija europska članica krenula se obračunavati s bezalkoholnim pićima prepunim šećera.

Eksplodiralo crno tržište

Portugal je 2017. uveo porez na bezalkoholna pića, često prepuna šećera, na čiji se udio zaračunava državni namet koji poskupljuje konačnu cijenu. Otada je eksplodiralo crno tržište pa se iz Španjolske regularno švercaju cisterne do vrha napunjene ‘slatkim zlatom’.

Fiskalna politika susjedne zemlje, barem zasad, sokove ne drži robom od posebnog interesa i oni podliježu samo porezu na dodanu vrijednost. To ih čini bitno jeftnijim, a razliku u cijeni između dvije države odličnom motivacijom za ilegalni prijevoz preko granice.

Prema pisanju DW-a, portugalska policija usmjerila je aktivnosti na potragu za švercerima gaziranih pića. “U zadnje dvije godine primijetili smo da se šverc bezalkoholnih pića ne samo povećao, već je danas profesionalno organiziran”, rekao je Helder Fernandes, čelnik odjela za kriminalne istrage portugalske GNR nacionalne policije, ujedno zaduženog za carinske provjere.

Koliko se sofisticirao šverc pića otkrila je operacija provedena prije godinu i pol u kojoj je zaplijenjeno više 600 hektolitara neoporezovanog soka namijenjenog dućanima i restoranima u širem području Lisabona. Bila je to najveća zapljena dotad koja bi, da se nije dogodila, portugalski proračun ostavila bez 40.000 eura.

“Problem je da porezi i dalje nisu harmonizirani unutar Europske unije. Ni PDV ni porez na šećer čija je svrha da ljudi konzumiraju manje tog zaslađivača. Porez je relativno malen, no količina čini razliku”, napominje Fernandes.

Njegovi kolege pretražuju kamion po kamion. Provjeravaju palete prepune robe, penju se u vozila uspoređujući utovarene količine i prijevoznu dokumentaciju s poreznim obrascima na računalima.

“Nije lako jer moramo usporediti velike količine podataka da bismo utvrdili radi li se o švercanoj robi”, kaže carinik Helder Mendes pojašnjavajući da provjeraju iznose španjolskog poreza na dodanu vrijednost, da li je portugalski PDV plaćen, jednako kao i porez na šećer.

Pomaci se vide

Možda su holivudski filmovi romantizirali razdoblje prohibicije, mnogi ga i ismijavali kao primjer uzaludnih zabrana, no neosporna činjenica da je 13 godina zabrane proizvodnje i distribucije reduciralo broj alkoholičara, nepojavljivanja na poslu zbog alkoholiziranosti i povezanog nasilja u obitelji i izvan nje.

Stoljeće kasnije i Portugal primjećuje pozitivne pomake: niz tamošnjih proizvođača sokova smanjio je udio šećera u pićima, a njihova se konzumacija smanjila, podaci su ministarstva zdravlja.

Porez na šećer donio je pozitivni pomak u borbi protiv široko rasprostranjenih bolest poput dijabetesa i pretilosti, čak i unatoč tome što porez na šećer doseže tek jedan euro po hektolitru.

Prilika za zaradom na jeftinijim sokovima iz Španjolske za mnoge je prilika koja se ne propušta. “Na koncu, ljudi koji voze u Španjolsku kupiti jeftinija pića nemaju na umu dječje rođendanske zabave. Ovdje gledamo u profesionalce koji to rade u velikim razmjerima”, dodaje Mendes. A riječ je vrlo dobro plaćenom poslu, pa se šverceri već nazivaju limunada-mafijom.

Fernandes je DW-u prepričao slučaj u kojem se limenka limunade s kofeinom prodavala za 50 eurocenti dok inače stoji euro. “Proftna marža je ogromna i švercanje se isplati”, ističe. Zbog toga kontrole više nisu ograničene samo na granične prijelaze već se redovno provjeravaju kamioni unutar zemlje, ali i trgovine.