Nuklearni reaktori razlikuju se međusobno s obzirom na vrstu goriva, hladila i moderatora. Što se tiče njihova tehnološkog razvoja danas razlikujemo 4 generacije reaktora. Nuklearni reaktori trenutno u uporabi uglavnom su reaktori takozvane Generacije II. i III. dok su svi reaktori prve generacije umirovljeni.

NE Krško ima najrašireniji tip reaktora, takozvani PWR tip. Reaktori III. generacije se još uvijek razvijaju i u odnosu na II. generaciju imaju poboljšanu tehnologiju izrade nuklearnog goriva te sigurnosne sustave. Postoji i generacija reaktora koji, iako dijelom revolucionarni, ne zadovoljavaju kriterije reaktora generacije IV, pa se nazivaju reaktorima generacije III+. Njihova glavno poboljšanje odnosi se na sustav pasivne sigurnosti (u slučaju izvanrednog događaja nije potrebna posebna reakcija operatera ili elektronskog uređaja) i bolju iskoristivost goriva. Tehnološki razvoj III. i III+. generacije odnosi se prije svega na sigurnost elektrana. Elektrane imaju veću sigurnost, ali i znatno veću cijenu izgradnje.Reaktori IV. generacije su trenutno još u razvojnoj fazi i ne očekuje se njihova komercijalna primjena prije 2030. godine. I za ovu generaciju kao i za prethodne postoji više tipova dizajna. Jedan od njih je visoko-temperaturni (VHTR) reaktor čiji se koncept temelj na helijem hlađenoj jezgri s grafitom kao moderatorom i uranovim gorivim ciklusom. Temperatura u rektoru bi trebala biti i do 1000 ºC. Podrazumijeva se pasivna sigurnost. Budući da se karakteristike tih reaktora bitno razlikuju od postojećih potrebno je osmisliti alate za ekonomsku procjenu opravdanosti njihove gradnje. U normalnom pogonu moguće je tehnički i tehnološki riješiti sva pitanja utjecaja NE na okoliš u granicama dopustivim prema zakonima i međunarodnim propisima.Sa stanovišta zaštite klime, nuklearne elektrane se smatraju klimatski neutralnim zbog ne postojanja direktne emisije CO2. Promatrajući kompletan ciklus goriva, situacija je nešto drugačija, jer je potrebna energija za proizvodnju goriva. Konačnih stavova o nužnosti korištenja nuklearnih elektrana u cilju dostizanja postavljenih ciljeva radikalne redukcije CO2 i drugih stakleničkih plinova još nema. Mnogi eksperti tvrde da Europa ne bi mogla uspjeti u značajnom reduciranju emisije CO2 bez oslanjanja na nuklearnu energiju, primjerice studija “A European Strategy For Sustainable, Competitive and Secure Energy” iz 2006.
(Nastavlja se u sljedećem broju)

Goran Granić,
Autor je ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar i član Redakcijskog savjeta Poslovnog dnevnika.