Bangladeški nobelovac Mohamad Yunus pozvao je u ponedjeljak zapadne tvrtke i domaće proizvođače da tekstilcima u toj zemlji počnu isplaćivati plaću dostojnu čovjeka, no poznavatelji prilika dvoje u to da će smrt 1.127 tekstilnih radnika u urušavanju zgrade pokrenuti stvarne promjene.

"Dajemo im plaće koje je čak i Papa prozvao robovskima: 40 dolara na mjesec. Želimo da to postane prošlost", rekao je Yunus na jednome skupu u Daki u ponedjeljak, na dan kada je vojska objavila da završava potragu za preživjelima u ruševinama osmerokatnice koja se srušila 24. travnja.

Dobitnik Nobelove nagrade za mir 2006., kao osnivač banke Grameen koja je davanjem mikrokredita pomogla milijunima žena iz ruralnih sredina da iziđu iz siromaštva, Yunus je najavio početak pregovora sa zapadnim tvrtkama uz pomoć organizacije Transparency International.

Pregovarači bi trebali utvrditi minimalnu plaću za tekstilne radnike, rekao je Yunus te istaknuo kako ne želi da njegova domovina "bude zemlja robova. Želimo zemlju modernih žena. Želimo jamčiti da one dobiju zakonom utvrđenu plaću".

U nedjelju je bangladeški ministar za tekstil najavio da će se u zemlji povećati minimalna plaća.

Bangladeš je drugi svjetski izvoznik odjeće upravo zbog niske cijene rada i brojne radne snage. Tekstilni je sektor ključan za gospodarstvo s 29 milijarda dolara godišnje i predstavlja 80 posto ukupnog izvoza.

No uvjeti rada i sigurnosni standardi u toj industriji godinama su na meti kritika nevladinih udruga, a tragedija zgrade Rana Plaza, koja je bila sagrađena u druge namjene, a ne za tekstilne pogone, potaknula je novi val propitivanja uvjeta "tekstilne bijede".

Samo dva tjedna nakon tragedije najmanje je osam radnika poginulo u požaru u drugoj tekstilnoj tvornici, a pet mjeseci ranije 111 radnika poginulo je u sličnim uvjetima.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Robert Ross, profesor sociologije na sveučilištu Clark (Massachusetts), ističe da opetovane tvorničke katastrofe ukazuju na neuspjeh sustava da poslodavcima nametne poštivanje sigurnosnih uvjeta i uvjeta rada dostojnih čovjeka.

"Vjerujem da postoje čelnici koji žele pokrenuti stvari, no u konačnici stvar ne funkcionira", rekao je.

Vlade diljem svijeta objavile su nakon prijašnjih tragedija da će nametnuti strože uvjete, ali bez rezultata.

Za poboljšanje radnih uvjeta neophodno je da Bangladeš donese zakon koji će omogućiti slobodan rad sindikata.

Međutim, Liana Foxvog iz Međunarodnog foruma za prava radnika, kaže kako je "stvarni problem taj da poduzeća ne žele stvoriti presedan na koji bi se onda pozivali radnici drugdje u svijetu".

Forum kojemu je ona na čelu uspostavljen je nakon požara 2010. u Daki koji je usmrtio 29 radnika. Tada su poduzeća i sindikati dogovorili neovisne inspekcije i taj je sporazum povećao proizvodnu cijenu odjeće za samo 10 posto.

No Bangladeš privlači strane tvrtke niskom cijenom rada. Tekstilna proizvodnja za inozemstvo ondje je počela 1978., a danas Europska unija upravo Bangladešu kupuje 60 posto svoje odjeće.

Scott Nova, direktor Konzorcija za prava radnika "uvjeren je da nikakvog napretka neće biti sve dok se ne donese pravno obvezujući sporazum".