Europska komisija najavila je da se pregovori s Amerikancima o trgovinskom sporazumu ipak nastavljaju “koliko god to bilo nemoguće”. Realno, očekuje se nastavak, ali uz natezanje, odugovlačenje i nove američke zahtjeve.

Isto tako, EU strana objavila je i koliko bi velike bile mjere europske odmazde. Samo u prvom paketu iznosile bi 21 milijardu eura. No, krene li tako, rekao je službenik Komisije kojeg smo pitali za pojašnjenje situacije, nemamo se čemu veseliti. Šef europskih pregovarača, Maroš Šefčovič, izjavio je da su pregovori sve do vikenda kad je Trump objavio podizanje carina, bili “skoro završeni”.

Svi bruje o tome kakvi bi zahtjevi mogli biti. Spekulira se da će SAD tražiti da se EU pridruži kaznenoj američkoj trgovinskoj politici prema Pekingu. Također da bi Europljani, novcem iz Re-Arm i drugih programa, kupovali u najvećoj mjeri američko oružje kako bi dostigli pet posto odvajanja BND-a za NATO. Na taj način, zapravo, Europa bi bila i dalje dugoročno ovisna o Americi u pitanjima sigurnosti, a Amerika imala vječnu stratešku prednost.

Macron za kontramjere

Najviše pozornosti izazivaju reakcije Friedricha Merza i Emmanuela Marcona. Njemački kancelar rekao je da bi njemačka ekonomija bila fatalno pogođena, a vlada morala odustati od mnogih svojih ciljeva. Prva na udaru američkih visokih carina, Njemačka bi, ostane li ovih 30 posto, gubila milijardu eura na mjesec na izvozu u Ameriku, a stradala bi autoindustrija, proizvodnja čelika i aluminija, farmaceutika i strojarstvo. Merz je, dakle, za dogovor, samo da se izbjegne katastrofa.

Emmanuel Macron je za to da se spremnost da se “odlučno uzvrati kontramjerama” jasno da na znanje američkoj administaraciji i da se to i napravi. Možda je namjera američkih mjera i da se u istom trošku postigne i dodatno slabljenje Europe kao Unije. Logično je da ekonomije u EU-u nemaju iste potrebe i iste crvene linije, nego upravo obratno. Do Trumpova pisma Europska komisija uspješno je koordinirala interese najvećih ekonomija i najvećih sektora, no odsad će to biti teže.

Navodno, i sami američki pregovarači nisu očekivali takvu objavu. Pregovori, kad počnu, mogu se otegnuti i preko zadanog roka od 1. kolovoza pa je pitanje hoće li Trump, ako ih uvede, držati tih 30 posto sve dok se pregovori ne zaključe. U tom slučaju njegovoj bi administraciji odgovaralo da se uspori i odulj jer bi se punila kasa koja Trumpu treba za zakon o proračunu (veliki lijepi zakon). Iako se brendira kao kralj dogovora i sporazuma, otkad je sjeo u Bijelu kuću, američki predsjednik nije ih mnogo sklopio – ni političkih, ni ekonomskih.

Doduše, nitko nije ni očekivao da bi trgovinski sporazum između Sjedinjenih Država i EU-a mogao biti brzo sklopljen. Američko-europski pregovori oko TTIP-a (Transatlantsko partnerstvo u trgovini i ulaganjima) počeli su 2013. godine, a napušteni su 2016. godine. Generalni je dojam, iako su Šefčovičev tim i Amerikanci prešli više od 1700 stavki da će, ako se nešto i dogovori oko zadanog roka, tj. oko 1. kolovoza, to biti tek okvir, smjernica za budući kompletni sporazum.

Zbunjeni, oprezni i zabrinuti

Njemački konzultanti iz Advyce & Companyja, sada specijalizirani za američke carine, savjetuju europskim kompanijima da se idućih nekoliko godina spreme na takve obrate. Smatraju da se europske kompanije trebaju naviknuti na to da brže reagiraju i općenito budu prilagodljivije kompleksnim nestabilnim okolnosima kakve je stvorio Donald Trump.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Oni koji su bili u ponedjeljak na sastanku ministara EU-a u čijem je resoru trgovina, a na kojem se raspravljalo o Trumpovu pismu, kažu da ih nikada nisu vidjeli takve, zbunjene, oprezne i zabrinute. Ministarski sastanci nisu otvoreni za javnost, ali bila je otvorena debata odbora za trgovinu Europskog parlamenta na kojoj se dosta toga dalo očitati. Taj odbor okuplja zastupnike koji razumiju problematiku i znaju o čemu govore.

U dvosatnoj debati između njih i visokog diplomata iz Europske komisije izrazito je izašlo na vidjelo da je većina zastupnika, i to bez obzira na to iz koje zemlje dolaze, za jake uzvratne mjere. S druge strane, predstavnik Europske komisije, direktor u Direktoratu za trgovinu, Leopoldo Rubinacci, iz Šefčovičeva tima, odgovarao je na pitanja i primjedbe.

Međutim, ipak se komentari nisu iscrpli samo na zahtjevu za protuudar. Neki su pohvalili Komisiju kako je već zaključila trgovinski ugovor s Indonezijom te da treba ići u tom pravcu, sklapanja manjih trgovinskih ugovora gdje se ukaže prilika. Pogotovo se nadaju prednostima koje će nastati nakon što već zgotovljeni trgovinski sporazum s Mercosur zemljama stupi na snagu.

Pred EU-om je i trgovinski ugovor s Kanadom. Ali, drugi su, kao i visoki direktor iz Komisije, upozoravali da nijedan odnos što ga EU ima bilo s kime, nije usporediv sa strateškim partnerstvom s Amerikom jer to partnerstvo uključuje i obranu Europe. Leopoldo Rubinacci rekao je da pregovori s Amerikom nisu čavrljanje uz kavu, nego duboko zadiranje, da “svi znaju kako izgledaju takvi pregovori”, no da se Komisija mora ponašati odgovorno.

Pravci se znaju

“Naš paket uzvratnih mjera posve je spreman. Ali, je li takvo nabacivanje u interesu europskog proizvođača, europskog izvoznika? Ili je u interesu da sklopimo sporazum sa što je moguće manje štete za europskog izvoznika?”, rekao je visoki dužnosnik Komisije. Ako Trump uvede 30 posto carina europskim kompanijama 1. kolovoza, Komisija će s uzvratnim mjerama, ciljanim prema određenim sektorima, pričekati barem do 7. kolovoza, a i onda će mjere biti postupne. Prve bi, koliko čujemo, trebale zahvatiti neke vrste američkog alkohola.

Za razliku od američke strane, Bruxelles sve poteze drži koliko je moguće transparentno, dosadno ozbiljno. Detalji se ne iznose, ali pravci se znaju. Međutim, debata u Europskom parlamentu pokazala je spontano jedinstvo unutar europskih redova nezavisno od stranačkih linija. Po tome možemo zamisliti da se vjerojatno slično odvija diskusija o carinama i na drugim razinama, tj. ministara, šefova država i vlada i državnih uprava.

Na van, političari govore kako bi bilo ubitačno za europsku ekonomiju ostane li tih 30 posto, time pripremaju svoju javnost za eventualne neželjene posljedice, ali pripremaju i teren za eventualne kontramjere.