Proteklih pet stotina godina skrivao se naočigled svih, a dvojica američkih profesora misle da su ga konačno pronašli: na jednoj od ploha visokog svoda Sikstinske kapele pronašli su jedan od rijetkih Michelangelovih anatomskih crteža.

Michelangelo je temeljito proučavao ljudsku anatomiju i s entuzijazmom secirao leševe, no samo je malen broj njegovih anatomskih crteža sačuvan. Jedan od njih, koji prikazuje ljudski mozak i moždano deblo, navodno je nacrtan na vratu Boga, no nije jasno vidljiv svim povjesničarima umjetnosti koji su ga proučavali. To se najnovije otkriće opisano u svibanjskom broju časopisa “Neurosurgery”, čini se, nalazi iznad oltara u “Razdvajanju svjetla od tame”, jedne od devet ploha koje prikazuju motive iz Knjige Postanka. Bog je, odjeven u crvenu lelujavu halju, prikazan iz žablje perspektive i djeluje kao da se podiže u nebesa. Ruke su mu podignute iznad glave, pogled usmjeren prema gore desno, čime otkriva vrat i donji dio kratke brade. Upravo je ovdje, smatraju medicinski ilustrator Ian Suk i neurokirurg Rafael J. Tamargo sa Sveučilišta Johns Hopkins u Marylandu, Michelangelo sakrio jasan crtež moždanog debla i dijelove sljepoočnog režnja, produljene moždine, mosta i drugih moždanih struktura. Iz perspektive Tamarga, vrat Boga prikazan na freski bitno se razlikuje od drugih figura koje su više ili manje oslikane u jednakom položaju. Vrat je obično gladak, a u “Razdvajanju svjetla i tame” prikazane su linije i oblici koji ne odgovaraju uobičajenoj anatomiji vanjskog dijela vrata, a Tamargo smatra da to nije slučajno.

“Anatomija vrata vrlo je neobična”, kaže, stoga ako nije namjerno tako naslikano, “morali bismo pretpostaviti da je Michelangelo očito imao loš dan, što je krajnje nevjerojatno s obzirom na to da je bio izrazito pedantan.” Je li uistinu riječ o crtežu ili autori ove studije vide uzorke tamo gdje ih nema? Interpretacija je, kaže dr. Tamargo, “u svakom slučaju subjektivna ? umjetnici ne pišu popratno objašnjenje za svaki svoj rad. No smatram da je, kao i svako drugo otkriće, drugi trebaju pobiti ili potvrditi”. A drugi su dosad pružili oprečne reakcije. “Čini se da su Suk i Tamargo postigli veliku stvar”, izjavila je Gail L. Geiger, profesorica povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Wisconsinu. “Smatram da je sama srž njihova rada vrlo uvjerljiva.” No Joanna WoodsMarsden, profesorica povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Los Angelesu, ne slaže se s tim. “Kad sam vidjela te ilustracije, prva reakcija bila mi je da je riječ o totalnoj gluposti, da se pristojno izrazim”, napisala je preko elektroničke pošte.

Nicholas Bakalar