Kad je međunarodno poznata televizijska serija “Zakon i red” debitirala 1990. godine, u New Yor-ku je ubijeno 2245 osoba, a neke od tih žrtava postale su simboli nasumičnog i besmislenog nasilja koje je zahvatilo grad.

Brian Watkins, mladi turist iz savezne države Utah, usmrćen je dok je pokušavao spiječiti napad bande na svoju majku u podzemnoj željeznici. Johna Reisenbacha, 33-godišnjeg menadžera, umorio je beskućnik dok je razgovarao u telefonskoj govornici na zapadu če-tvrti Village. Iduće godine zalutali meci ubili su 92 nevina prolaznika, a u toj brojci nalazi se i mnogo djece. Velika Jabuka je trunula, vrištala je naslovnica časopisa Time, a riječ urednika u The New York Ti-mesu govorila je o “Novom Bejru-tu”. Čak je i spisatelj Pete Hamill, srčani zaštitnik grada, jednostavno napisao: “New York umire”. Međutim, “Zakon i red” je svojim prikazivanjem na brojnim televizijskim postajama diljem svi-jeta pomogao promijeniti gledišta i vratiti turiste u grad. Tijekom dvadesetogodišnjeg prikazivanja serije, koje je konač-no završilo prošlog tjedna, njezin kreator Dick Wolf osvojio je brojne nagrade i pridonio da televizijska mreža NBC zaradi milijune dola-ra. Također je u New York donio tisuće poslova. No Wolf je u većoj mjeri od dru-gih filmaša koji su se u ovom raz-doblju povezivali s navedenim gradom (Tom Wolfe, Richard Price, Martin Scorcese) stvorio pri-povijest o eri u kojoj stopa zločina opada neviđenom brzinom. Ako se Edith Wharton povezuje sa “Zlatnim dobom” ovoga grada, onda je Wolf glavni kroničar “Doba obnove” tijekom koj eg New York iznova postaje siguran. Razmotrite početak tipične epizode “Zakona i reda”: ulicama Manhattana svatko ide za svojim po-slom, bili to sarkastični Njujorčani ili izgubljeni turisti, kad najednom netko naleti na žrtvu zločina. “To je Dickov format”, kaže Ed Zuckerman, dugogodišnji scenarist serije. “Tip šeta sa psom i pronađe truplo u kontejneru.” Zločin je naizgled nasumičan, poput ubojstva burzovnog me-šetara, učenika privatne škole ili kućanice u opasnom dijelu grada, a Njujorčanima i te kako prepo-znatljiv.

No dok su scenariji “Zakona i reda” bili stravično poznati (Wolf je znan po izjavi da je nadahnuće za scenarij pronalazio na naslov-nici The New York Posta), ispod površine odvijalo se nešto mnogo drukčije. Serija je izbjegla tvrdokorni realizam sličnih serija kao što su “Hill Street Blues” i “Odjel za umorstva: život na ulici”. Njezi-ni detektivi Logan, Briscoe i ostali nisu premlaćivali osumnjičenike, uzimali mito ili uskakali u krevet sa žrtvama. Umjesto toga ispitivali su osumnjičene, čitali im prava, če-kali na balistička izvješća i stalno iznova provjeravali vlastito zaklju-čivanje. Bili su uzorni murjaci 1990-ih – hladnokrvni, profesionalni i za-mjenjivi. Kako bi počeli povlačiti niti slučaja, uzrok i motiv uvijek bi se pojavili. Za razliku od pravog New Yorka, u “Zakonu i redu” nema čistoga uličnog zločina. U seriji opsjednutoj gradskom klasnom strukturom prije bi vas ubio finan-cijski savjetnik nego diler. Serija kao da je zagovarala stajalište da zločin nema jedinstven uzrok, međutim pojedini zločini imaju zasebne uzroke i može ih se rješavati jedan po jedan. “Javnost strahuje od neznana-ca”, smatra Andrew Karmen, kri-minolog i autor knjige “Tajna uboj-stava New Yorka: istinita priča o borbi protiv zločina 1990-ih”. “Ali ako pregledate riješene slučajeve, vjerojatnije je da će počiniti uboj-stvo netko koga poznajete.” Proceduralno srce serije došlo je s objavljenih stranica Instituta Manhattan, urbanoga istraživač-kog centra poznatog po sustavnom razmatranju zločina. “Drugi dio epizode”, u kojem tužitelji dolaze u prvi plan, “ne bi postojao bez prvog”, smatra James Sanders, arhitekt i autor knjige “Celulio-dni obzor: New York i filmovi”. “Ako se New York u prvih pola sata epizode malčice i raspadne, drugi dio bavi se obnovom.” Wolf je portretirao grad u kojem ne postoji besmislen zločin, samo zločini u kojima još nije pronađen smisao. Preuzeo je konvencije engleskih romana o ubojstvima na selu i primijenio ih na ovaj užurba-ni grad. Time je međunarodnoj publici prikazao nasilje u New Yorku kao nenasumično. “Do isteka epizode”, kaže Karmen, “dali su lažnu sliku, u smislu da se zločin ne isplati i da vas duga ruka zakona na kraju ipak dosegne”. Karmen smatra da je ovakav prikaz suprotan načinu na koji se stvarni zločini događaj u i procesuiraju u New Yorku, u kojem trećina slučajeva ne završi čak ni uhićenjem, a velik postotak zločina i dalje se odvija među neznancima.

Bruce Headlam