Kad su u ovaj kraj prije nekoliko godina stigli predstavnici jedne kanadske rudarske tvrtke, obećali su da će se okrenuti ekološkom poslovanju i biti “zeleni” poput ovdašnjih obraslih brežuljaka. Obećali su da će se u radu koristiti samo kišnicom, a ne vodom rijeke Lempe o kojoj ovisi čitava zemlja.

Cijanid, otrovna kemikalija koja se koristi u izvlačenju zlata iz stijena, treba se prirodno širiti te sušiti na suncu u dvostruko obloženim bazenima. Ovdje se, u jednoj od najsiromašnijih salvadorskih regija, trebalo otvoriti nekoliko stotina novih radnih mjesta. “Nijedan rudnik u Sjevernoj Americi nema ovakve mjere zaštite prirode”, rekao je Tom Shrake, izvršni direktor kanadske tvrtke Pacific Rim, koja je u Salvador došla iskoristiti zlatnu žilu navodno vrijednu stotine milijuna dolara. No, kad je vlada Salvadora pod pritiskom javnosti zabrinute zbog posljedica rudarenja u tom kraju odbila tvrtki izdati konačnu dozvolu za početak rada, Pacific Rim okrenuo se crpljenju druge vrste zelenila te od države zatražio odštetu za gubitak zarade u visini od 77 milijuna dolara. Tvrtka Pacific Rim tako tuži salvadorsku vladu na međunarodnom investicijskom sudu, a sudu se dosad obratilo nekoliko desetaka ulagača u naftu, plin i rudarstvo koji na temelju sporazuma o trgovini danas traže povrat sredstava, uglavnom od zemalja u razvoju. Ponajveća odšteta dosuđena je lani, kad je odbor za arbitražu tvrki Chevron dodijelio 700 milijuna dolara odštete u sporu s državom Ekvador nakon što je vlada odugovlačila s isplaćivanjem odštete oko nekih poslova s naftom, iako je Chevron izgubio puno više novca u prethodnom sporu kojim je rukovodila država Ekvador.

Slučaj tvrtke Pacific Rim došao je na sud Svjetske banke u Washingtonu i prvi je takav slučaj koji se podvrgava Srednjoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini, potpisanom 2005. godine. Salvadorske vlasti smatraju da se radi o napadu na suverenost države koja se gotovo dvadeset godina nakon brutalnog građanskog rata bori s uspostavljanjem funkcionalnih institucija. “Sudom se koriste za upravljanje politikom zaštite okoliša u Salvadoru”, kaže Marcos Orellana, pravnik Centra za međunarodno pravo zaštite okoliša u Washingtonu, koji na sudu zastupa interese Salvadora. I dok cijene zlata dosežu rekordne visine, sve se više tvrtki bori za posljednjih zlatni grumen pa se zbog niza novih rudnika u Srednjoj Americi te kontaminacije starih rudnika svi slijevaju u taj kraj radi novih trgovinskih sporazuma. S obzirom na to da Kanada nije jedna od potpisnica Cafte, tvrtka Pacific Rim podnijela je tužbu putem ureda tvrtke u Sjedinjenim Američkim Državama. Bilo je žestokih prosvjeda jer se obje strane kunu da je glas naroda na njihovoj strani. Iz tvrtke Pacific Rim tvrde da dio njihovih zaposlenika prima prijetnje, a oni s druge strane tvrde da je nekoliko protivnika tog projekta u posljednjih nekoliko godina ubijeno ili nestalo. Salvador je jedina država Srednje Amerike koja je lani osjetila pad stranih ulaganja, a od 1999. godine do danas izdala je 29 licenci za rudarstvo.

Međutim, ministar unutarnjih poslova Salvadora Benjamín Pleités Mazzini smatra da nove licence neće moći biti izdane dok ulagači, grupe za zaštitu okoliša, vanjski stručnjaci i druge strane ne sastave plan regulacije rudarske industrije. Tom Shrake uzvratio je da vlada sigurno želi otjerati ulagače ako čak odbija prihvatiti projekt kao što je bio ovaj Pacific Rimov, koji bi itekako skrbio o okolišu. “Podigli smo ljestvicu što se zaštite okoliša tiče”, izjavio je dok je obilazio ostatke postrojenja na kojem se trebalo iskapati zlato. Neto Mendez Murillo (49), vozač tvrtke Pacific Rim, kaže da je mjesno stanovništvo računalo na odobrenje dozvole kanadskoj tvrtki jer im je očajnički trebao posao. Jedino što im je sad preostalo, kaže, je obavljati slabo plaćene poslove, kao što je branje kukuruza, graha i šećerne trske, ili odlazak u SAD. “Čekamo da nam poslovi sa zlatom promijene život”, kaže. No Francisco Pineda, poljoprivrednik koji se snažno protivio rudniku Pacific Rima pa je čak na jednom prosvjedu skakao po njihovim strojevima, smatra da tvrtka sigurno ne bi mogla obraditi sav cijanid koji joj treba. “Ne vjerujemo u ono što govore”, kaže. “Rijeka nam je previše važna, a već su je iskoristili. Borimo se za preživljavanje.”

Randal C. Archibold