Phokeng, Južnoafrička Republika – Naočiti mladi kralj naroda Bafokeng stvorio je usred pustoga afričkoga krajolika stadion koji može primiti 39.000 ljudi u nadi da će Svjetsko prvenstvo jednom doći i do njego-va prašnjavog i prenapučenog sela.“Trebamo ga sagraditi za budućnost”, prisjeća se njegovih riječi jedan od savjetnika, George Khunou.

Najgledaniji sportski događaj na svijetu 12. lipnja je konačno došao ovamo, deset godina nakon što je otvoren stadion koji je zamislio kralj Mollwane Lebone Molotlegi II. i deset godina nakon njegove smrti zbog komplikacija prilikom operacije u dobi od 35 godina. Kad su reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država i Engleske odigrale prvu utakmicu na ovom polju snova, kraljevska nacija Bafokeng našla se u središtu međunarodne pozornosti. Djeca su od silnog uzbuđenja zbog toga što je njihova zajednica postigla svoj trenutak slave ponosno marširala ulicama svo-jih sela danima prije utakmice. Bafokenzi, kao ostatak kraljevske loze u modernoj Južno-afričkoj Republici, na afričkom su kontinentu važni i danas. Njihov trenutni monarh, kralj Leruo Tshekedi Molotlegi, arhitekt i mlađi brat kralja Lebonea II., nastoji stati na kraj “prokletstvu bogatstava” koje je mnogim afričkim državama bogatima zlatom, dijamantima, naftom, platinom i drugim pri-rodnim bogatstvima donijelo korupciju i patnju. “ Naš kontinent se muči”, kaže kralj Leruo (42). “Mora postojati mjesto gdje su stvari drukčije. I to je ono što me nadahnjuje. Hoćemo li vječno biti kontinent prosjaka, mjesto na kojem se sve ruši? Kontinent svih ovih bogatstava i zemlje? Nema ra-zloga da to bude tako.” Kaže da svoje malo područje vladavine, koje se proteže na 1400 četvornih kilometara, otprilike dva sata udaljeno od Johannesburga prema sjeverozapadu, i na kojem živi 300.000 ljudi, želi pretvoriti u merito-kraciju u kojoj se nagrađuje rad i talent. Bavljenje sportom dio je većeg plana da se uvede disci-plina i timski rad u ruralnu zajednicu kojom upravlja nasljedni plemenski vladar i liberalna demokratska Južnoafrička Republika. Pod inicijativom kralja Bafokenzi su uložili 70 milijuna dolara u unapređenje sportske palače Royal Bafokeng, u kojoj se održavaju utakmice Svjetskog prvenstva, i gradnju sportskoga kompleksa u kojem je smještena engleska reprezentacija. Bafokenzi se i dalje bore sa siromaštvom, no njihov posjed u komunalnom vlasništvu leži, prema procjenama, na 40 posto svjetskih zaliha platine, minerala koji je vredniji od zlata. Većinu zarade od platine Bafokenzi su ostvarili tek u proteklih deset godina, no njihov bogati investicijski portfelj, koji se u proteklih pet godina učetverostručio, danas vrijedi 4,3 milijarde dolara.

Kralj Leruo kaže da želi sačuvati to bogatstvo dok se izvori platine ne iscrpe, stoga se u financiranju razvoja najviše oslanja na kamate i dividendu. “On nije populist”, kaže Ni-all Carroll, bivši investicijski bankar Deutsche Banke koji je danas izvršni direktor Royal Bafokeng Holdings. “Neće rasi-pati baštinu svojih predaka.” Najveća kraljeva strast jest obrazovanje. Najljepši dragulj u kruni njegova nastojanja da unaprijedi obrazovanje jest nova privatna škola smještena u planinskom predjelu Magajoao silva za The New York Times liesberg, arhitektonsko čudo s pogledom na Phokeng i bafokenška polja kadulje i maslina. Gradnja je stajala 72 milijuna dolara i namijenjena je stvara-nju standarda iz vrsnosti za am-bicioznu djecu Bafokenga. Ravnatelj George Harris kaže da se nada da će zaposliti najbolje profesore na svijetu koji će profesore javnih škola podučavati u prozračnim i prostranim učionicama, od kojih svaka ima svoj unutarnji vrt i sanitarni čvor. “To nije škola za bogate, već škola za nadarene, i nije bitno potječete li iz imućne obitelji ili ste skromnog porijekla”, izjavio je kralj Leruo. Kralj Leruo povučen je čovjek za kojeg njegovi savjetnici kažu da im šalje elektroničku poštu i poruke vezane uz posao i u gluho doba noći. U 19. stoljeću zemlja je bila dodijeljena bijelcima koji su se doselili u to područje, čime su Bafokenzi bili lišeni svojega komunalnog posjeda. Promućurni kralj Mokgatle, kojeg smatraju ocem nacije, odlučio je da Bafokenzi moraju kupiti obradivu zemlju te za nju posjedovati papire koje bi bijelci priznali. Stotine muškaraca iz naroda Bafokeng radilo je i umiralo u rudnicima dijamanata u Kimberleyu, udaljenom stotinama kilometara, te dio svojih nadnica odvajalo za kupnju zemlje. Crnci u to vrijeme nisu smjeli posjedovati zemlju, stoga je jedan luteranski misionar kupio zemlju u njihovo ime. Nekoliko naraštaja poslije otkriveni su rudnici platine. Tijekom razdoblja aparthejda i nakon njega Bafokenzi su vodili pravni spor s tvrtkom Impala Platinum kako bi zadržali prava na iskopine minerala te ostvari-li povoljnu nagodbu. Kralj kaže da se nada da je donosio odluke koji će njegovim ljudima osigurati bolju budućnost. “Razmišljam o tome što mogu učiniti danas, pa jedanput kad me više ne bude, za kojih 200 godina, moći će reći da su imali vladara koji je brinuo o budućnosti”, kaže Leruo.

Celia W. Dugger