Prošlogodišnja prodaja Telekoma Srpske kompaniji Telekom Srbije za fantastičnih 600 milijuna eura natjerala je vladu drugog bosanskohercegovačkog entiteta da ubrza aktivnosti prodaje državnih udjela u dva operatera u Federaciji BiH – BH Telecoma i Hrvatskih telekomunikacija Mostar. Federalni premijer Nedžad Branković kaže kako je sada pravi trenutak za privatizaciju dviju kompanija jer je interes potencijalnih kupaca na vrhuncu. Za kupnju BH Telecoma zainteresirani su Mobilkom Austrije i Telekom Slovenije, a interes je iskazao i France Telecom, četvrti po veličini telekomunikacijski operater u svijetu. Za državni udjel u HT Mostar zainteresiran je Deutsche Telecom koji putem T- HT Zagreb u mostarskoj kompaniji ima 39,1 posto vlasničkog udjela.

Preuzimanje tržišta
Razlog za što žurniju privatizaciju je i agresivna marketinška kampanja privatiziranog Telekoma Srpske zbog koje dva federalna operatera gube tržišne udjele. “Usluge Telekoma Srpske koristi 1,35 milijuna korisnika, a u odnosu na razdoblje prije privatizacije zabilježen je porast njihova broja za 35 posto”, kaže generalni direktor Telekoma Srpske Predrag Ćulibrk. Zabilježen je porast broja korisnika mobilne telefonije “m:tel” od čak 51 posto, dok je na području FBiH broj “m:tel” korisnika povećan sa 10 na čak 120 tisuća. Predsjednik Uprave Telekom Austria Grupe i Mobilkoma Austria Boris Nemšić kaže kako bi bilo dobro kad bi Parlament FBiH što prije donio odluku o prodaji BH Telecoma. “Prema posljednjim podacima, BH Telecom ozbiljno gubi udjel na tržištu”, otkrio je Nemšić. Ova sarajevska kompanija prošlu je godinu završila s dobiti od 173 milijuna KM. Stagnaciju bilježi i HT Mostar koji je 2007. završio s istim poslovnim rezultatom kao i prethodnu godinu, ostvarivši profit od 20 milijuna KM, dok je dobit Telekoma Srpske iznosila 88,5 milijuna KM. Treći razlog zbog kojeg federalne vlasti moraju ići u prodaju telekoma je ekonomska stagnacija zemlje. Čak 60 posto federalnog proračuna odlazi za administraciju i socijalna pitanja pa u federalnoj blagajni nema novca za financiranje velikih infrastrukturnih projekata nužnih za pokretanje gospodarstva, kao što su autocesta na koridoru VC ili brza cesta Sarajevo – Tuzla. “Odluka o privatizaciji BH Telecoma nije odluka o prodaji kapitala, već je stvar u tome hoćemo li se razvijati 30 godina ili ćemo naš razvoj ubrzati da u osnovnim potrebama traje šest do sedam godina”, kazao je premijer Branković.

Generalni direktor BH Telecoma Nedžad Rašidbegović kaže kako je nominalna vrijednost BH Telecoma, koji je u 90-postotnom vlasništvu FBiH, dok je deset posto u vlasništvu PIF-ova i malih dioničara, četiri milijarde KM. Ako bi se Vlada odlučila prodati 51 posto dionica, početna cijena bi bila dvije milijarde KM. Samo četvrtina tog novca bila bi dovoljna za gradnju brze ceste Sarajevo – Tuzla, dok bi se ostatak novca mogao utrošiti za izgradnju autoceste. Generalni direktor Hrvatskih telekomunikacija Mostar Stipe Prlić kaže kako se tržišna vrijednost kompanije na čijem je čelu ne može unaprijed odrediti. “U ovom trenutku možemo govoriti samo o knjigovodstvenoj vrijednosti upisanoj u sudski registar, koja je 350 milijuna KM”, kaže Prlić. Udio federalne vlade u HT Mostar iznosi 55,67 posto, 5,23 postotni vlasnik su Hrvatske pošte Zagreb, a ostatak od 39,1 posto je T-HT Zagreb koji će u privatizaciji imati pravo prvokupa dionica. Prlić ističe kako je u BiH iskorištena samo polovica telekomunikacijskog tržišta. Primjerice, penetracija mobilne telefonije u BiH je daleko ispod europskog prosjeka, negdje oko 55 posto, dok je u većini zemalja dosegla stopu od 100 posto, fiksne telefonije oko 25 posto, a širokopojasnog interneta još manje.

Prodaja putem natječaja
Federalni ministar prometa i komunikacija Nail Šećkanović napominje da će proces privatizacije dva telekom operatera, kada počne, trajati oko godinu dana, te da cijena koju ponudi eventualni kupac neće biti odlučujuća za izbor, što je potvrdio i premijer Branković. Njihove izjave upućuju na to da vlada FBiH privatizaciju dvaju telekoma neće izvršiti prodajom dionica na burzi, nego preko međunarodnog tendera, jer na taj način kreiranjem natječajnih uvjeta može utjecati na to komu će ove kompanije biti prodane.