U posljednjih nekoliko mjeseci često sam pisao o Mihailu Hodorkovskom, bivšem ruskom oligarhu koji je 2003. godine završio u zatvoru nakon što su ga optužili, sudili mu, osudili ga i zatim ponovo osudili zbog očito lažnih optužbi za pronevjeru poreza.

Toj se temi dijelom vraćam jer njegov dug boravak u zatvoru vrijeđa moj osjećaj za pravdu – činjenica je da mu je najveći zločin to što se usprotivio prvom čovjeku Rusije, Vladimiru Putinu. Što je još važnije, sudbina Mihaila Hodorkovskog zoran je primjer najvećeg ruskog problema, a to je prezir korumpiranog državnog vrha prema vladavini prava. Međutim, svaki put kad objavim kolumnu posvećenu Hodorkovskom, stignu komentari da je to i zaslužio. Čak i da su zločini za koje je osuđen na zatvorsku kaznu izmišljeni, nesumnjivo je na nezakonit način zaradio titulu najbogatijeg Rusa. “Krao je ruske prirodne resurse, ono od čega naša zemlja živi”, stajalo je u jednoj poruci, a komentar se odnosi na ulogu Hodorkovskoga u osnivanju danas propale naftne kompanije Yukos. “Uopće ga ne žalim.” I William Browder ga nekoć nije žalio. Browder je zanimljiv lik: taj se unuk Earla Browdera, istaknute ličnosti ranog američkog komunizma, “pobunio”, kako mi je rekao, ne samo time što se upustio u kapitalističke vode nego i time što je doselio u Rusiju i ondje osnovao investicijski fond. Njegov je fond Hermitage od početnih 25 milijuna dolara narastao na 4,5 milijardi dolara i prometnuo se kao najveći fond u potpuno ruskom vlasništvu. “Oduvijek sam znao da je Rusija korumpirana zemlja”, kaže. “Naša je teorija bila da će rasti vrijednost dionica ako se Rusija iz potpunog kaosa pomakne prema tek groznom kaosu.”

Razjaren očiglednom krađom dioničkog kapitala, Browder je odlučio uzburkati stvari pa se angažirao na tržištu dionica. Unajmljivao je istražitelje koji su otkrivali pronevjeru, a on je to sve uredno prijavljivao medijima. Putinova vlada, koja je pokušala preoteti moć oligarsima, često bi poduzimala korektivne mjere, zbog kojih bi, dakako, dionice još više rasle.Hodorkovski je jedan od poslovnjaka s kojima je Browder stupao u sukob pa, kaže Browder, “bio sam sretan kad su ga uhitili”. Potom tužno dodaje: “Nisam ni shvatio da se tada sve promijenilo.” No promijenilo se.Zbog suđenja i pritvaranja Hodorkovskog drugi su se oligarsi dali u bijeg ili bili prisiljeni poslovati zakonito. Odjednom su vladini dužnosnici počeli krasti, umjesto da krađu sprečavaju. Ujesen 2005. godine Browderu su na povratku iz Londona zabranili ulaz u zemlju. U uredu su mu proveli raciju i otuđili dokumente. Vlasti su krivotvorile dokumente i lažno prikazale da je njegova tvrka nezakonito prepisana novom vlasniku. Zatim su promijenili datume na ugovorima da ispadne kako njegova tvrtka zapravo duguje milijardu dolara, no do novca nikako nisu mogli doći jer je sva sredstva fonda Hermitage Browder prebacio u London. Nije ih to smelo. Nakon dodatnog lažnog manevriranja novi su “vlasnici” zatražili povrat poreza u iznosu od 230 milijuna dolara. Zahtjev im je odobren nakon 24 sata. Browder je angažirao sedam odvjetnika da mu pomognu razmrsili tu zbrku.

Jedan od njih, Sergej Magnitski, žestoko je krenuo u otkrivanje prijevare, upozorio više krugove vlasti na to pa čak i svjedočio protiv onih koji su je organizirali. “Rekao je da se trebamo na sve strane žaliti jer se očigledno radi o lopovluku”, prepričava Browder. No, nije to bio nikakav lopovluk – tako je ruska plutokracija jednostavno poslovala. Vlast se nije uznemirila, no zato su Browderovi odvjetnici osjetili pritisak vlasti na svojoj koži. Šestorica su pobjegla iz Rusije, a tridesetšestogodišnji mladi otac Magnitski nije htio otići. Danas ga više nema. 2008. godine uhitili su ga zbog “neplaćanja poreza” i poslali u zatvor. Pritvorili su ga bez saslušanja; u zatvoru mu se pogoršalo zdravstveno stanje. U kolovozu 2009. godine, tjedan dana prije zakazane operacije, premjestili su ga u zatvor koji nema bolničkog odjela.Tri mjeseca kasnije je umro.Posljednja sramota dogodila se 30. svibnja kad je Oleg Silčenko, dužnosnik Ministarstva unutarnjih poslova koji je odgovoran za Magnitskijevo pritvaranje i zlostavljanje, oslobođen krivnje za sudjelovanje u ovom slučaju. “Sergej nije bio oligarh”, kaže Browder. “Bio je borac za ljudska prava. Čovjek je samo radio svoj posao, ali greška mu je bila ta što je imao pogrešnog klijenta.” U tome i jest stvar, zar ne? Nezakonito pritvaranje Hodorkovskog dovelo je do Magnitskijeve smrti. Moćnici bez imalo stida i posljedica ubijaju i premlaćuju novinare. Vladavina prava odnosi se ili na sve ili ni na koga. Nema iznimaka.

Joe Nocera