Izrazom “usluge ekosustava” označavamo brojne načine na koje priroda pridonosi ljudskim aktivnostima. Primjerice, šume filtriraju vodu koju pijemo, a ptice i pčele oprašuju usjeve. Naš bi nemar mogao dovesti do sloma tih ekosustava, što bi moglo imati veoma dalekosežne posljedice. Prema novom znanstvenom modelu većina epidemija koje su izbile posljednjih nekoliko desetljeća posljedica su čovjekova djelovanja na prirodu.

U takve se epidemije mogu ubrojati bolesti poput AIDS-a, ebole, virusa encefalitisa zapadnoga Nila, SARS-a i stotina drugih. Ako je vjerovati tim istraživanjima, bolesti su problem okoliša. Prema znanstvenim procjenama, 60 posto zaraznih bolesti koje utječu na ljude potječe iz životinjskoga svijeta, od čega dvije trećine dolazi od divljih životinja. Međunarodna skupina znanstvenika koja uključuje veterinare, biologe, liječnike i epidemiologe nastoji proniknuti u “ekologiju bolesti”. Ta je skupina dio projekta pod nazivom Predict kojega financira američka Agencija za međunarodni razvoj. Temeljem podataka o tome kako ljudi mijenjaju okoliš izgradnjom novih farmi, cesta i sličnoga, stručnjaci žele saznati gdje će se sljedeće bolesti prenijeti na ljude te kako otkriti te bolesti prije no što se prošire. Znanstvenici prikupljaju krv, slinu i druge uzorke divljih životinjskih vrsta koje smatraju mogućim prijenosnicima bolesti kako bi stvorili svojevrsnu knjižnicu virusa. Osim toga, skupina se bavi i načinima upravljanja šumskim područjima, divljom florom i faunom te domaćim životinjama kako bi se spriječilo širenje bolesti iz šuma te eskaliranje zaraza u pandemije.Prema rezultatima nedavnoga istraživanja Međunarodnoga instituta za istraživanje domaćih životinja, više od dva milijuna ljudi godišnje umre od posljedica bolesti prenesenih s divljih i domaćih životinja. Nedavno izbijanje zaraze virusom Nipah u južnoj Aziji i njegovim bliskim srodnikom virusom Hendra u Australiji jasno pokazuje kako poremećaji u ekosustavu mogu uzrokovati bolesti. Ti virusi potekli su od voćnih šišmiša, koji često naopako vise s drveća i jedu voće, no žvaču samo pulpu, a potom ispljunu sok i sjemenke. Šišmiši su evoluirali usporedno s virusom, zbog čega on na njih nema značajnije djelovanje. No kada virus prijeđe sa šišmiša na druge vrste koje na njega nisu navikle, lako izbija epidemija, što se i dogodilo u seoskim područjima Malezije 1999. godine. Svinje su se zarazile, a virus je potom s njih prešao na ljude pa je broj zaraženih uskoro porastao na 276.

Mnogi od njih oboljeli su od neuroloških poremećaja koji su ih trajno onesposobili, a bolest je u konačnici usmrtila 106 ljudi. Za tu bolest ne postoji lijek ni cjepivo. Od te epidemije 1999. godine u južnoj Aziji ponovilo se još 12 manjih slučajeva zaraze.U Australiji, četvero ljudi umrlo je, a desetak konja uginulo od posljedica zaraze virusom Hendra, gdje je izgradnja prigradskih naselja nagnala zaražene šišmiše koji su nekoć obitavali u šumama na selidbu u dvorišta kuća i na pašnjake. Ako virusi poput Hendre i Nipaha evoluiraju i razviju sposobnost prenošenja dodirom, postoji prijetnja da će se proširiti Azijom ili čak cijelim svijetom. “Samo je pitanje vremena kada će se pojaviti soj koji će se moći učinkovito širiti među ljudima”, smatra Jonathan Epstein, veterinar iz EcoHealth Alliancea, organizacije sa sjedištem u New Yorku koja se bavi proučavanjem ekoloških uzroka bolesti. “Svaka nova bolest koja se pojavila u posljednjih 30 ili 40 godina bila je posljedica demografskih promjena te ljudskoga zadiranja u divljinu”, tvrdi Peter Daszak, predsjednik EcoHealtha koji se bavi ekologijom bolesti.Nove zarazne bolesti patogeni su koji se mogu svrstati u stare viruse ili u nove oblike koji su mutirali, kao što se to svake godine zbiva s gripom. AIDS je prešao na ljude s čimpanzi 1920-ih godina kada su lovci u Africi počeli loviti divlje životinje radi mesa. Prema tvrdnjama stručnjaka, nove su se bolesti u prošlih 50 godina učetverostručile, što se većinom može pripisati ljudskome djelovanju u prirodi. To se osobito odnosi na “žarišta” bolesti koja se uglavnom nalaze u tropskim područjima. Zrakoplovni prijevoz i procvat crnog tržišta divljih životinja pridonose opasnosti od izbijanja teških epidemija u područjima s velikim brojem stanovnika.Stručnjaci smatraju kako je ključ sprečavanja sljedeće pandemije u razumijevanju onoga što nazivaju “zaštitnim učincima” netaknute prirode. Jedno je istraživanje pokazalo kako je porast sječe stabala u Amazoni od četiri posto povećao broj slučajeva zaraze malarijom za gotovo 50 posto zbog toga što komarci koji prenose tu bolest najradije nastanjuju nedavno rašumljena područja.

Stručnjaci za javno zdravstvo pri izradi znanstvenih modela počeli su obraćati pažnju i na ekologiju. Australska vlada nedavno je najavila provedbu istraživanja vrijednog nekoliko milijuna dolara kojime bi se trebala pomnije istražiti ekologija virusa Hendra i voćnih šišmiša. Međutim, virus encefalitisa zapadnoga Nila stigao je u Sjedinjen Američke Države iz Afrike, no za njegovo širenje u Americi odgovoran je američki crvendać, jedan od omiljenih domaćina toga virusa. Crvendać je čest gost travnjaka i poljoprivrednih zemljišta, a komarci koji šire bolest vrlo se rado okomljavaju upravo na tu pticu. Širenje lajmske borelioze također je posljedica promjena koje je čovjek donio u prirodu. Razvoj naselja otjerao je grabežljivce poput vukova, lisica, sova i jastrebova, što je dovelo do peterostrukog povećanja populacije američkih bjelonogih miševa koji su odlični “spremnici” za bakteriju lajmske borelioze. “Kada sječom šuma ili zamjenom prirodnih staništa poljoprivrednim zemljištem narušimo biološku raznolikost ekosustava, obično otjeramo one biljne i životinjske vrste koje su obnašale zaštitnu ulogu u tome sustavu”, ističe Richard Ostfeld koji se bavi proučavanjem lajmske borelioze.Prema tvrdnjama stručnjaka, najbolji način da spriječimo epidemiju među ljudskom populacijom krije se u inicijativi One Health. To je globalni program koji promiče ideju neraskidive povezanosti ljudskog, životinjskog i ekološkog zdravlja, a pokretači inicijative uvjereni su kako je potrebno baviti se tim čimbenicima zdravlja kao jednom cjelinom. “Ovdje nije riječ o tome da očuvamo drevne šume netaknutima i držimo ljude podalje od njih”, naglašava Simon Anthony, molekularni virolog u EcoHealthu. “Ako shvatimo što potiče pojavu bolesti, onda možemo naučiti kako prilagođavati okoliš našim potrebama na održiv način.”Sudbina sljedeće pandemije možda ovisi o projektu Predict. EcoHealth Alliance istražuje viruse potekle iz tropske divljine, čime se gradi knjižnica virusa. Na tome projektu surađuju sa Sveučilištem u Kaliforniji iz Davisa, Društvom za zaštitu divljih životinjskih vrsta iz New Yorka, institutom Smithsonian iz Washingtona i inicijativom Global Viral Forecasting, organizacijom iz San Francisca koja se bavi predviđanjem virusnih epidemija.

Jim Robbins