Prvi puta uistinu sam primijetio Pirate prošloga ljeta tijekom kampanje za vodstvo grada Berlina. Naime, u Njemačkoj se političko oglašavanje uglavnom svodi na krupni kadar kandidata u šarenim bojama na plakatima polijepljenima na rasvjetnim i telefonskim stupovima sa sloganima koji su varijacije na temu borbe za bolju budućnost.

“Zašto uopće visim ovdje?”, pitao se drsko crnobijeli plakat Piratske stranke s neobrijanim licem kandidata Christophera Lauera, koji se nije smiješio niti ostvarivao potrebni kontakt očima. “Ionako nećete glasovati.”Nakon što su Pirati osvojili iznenađujućih devet posto glasova, pošao sam na njihovu zabavu u izbornoj noći koja se odvijala u neuglednom klubu u tradicionalnoj supkulturnoj četvrti Kreuzberg. “Mi smo kaotična skupina kibernetskih hipija”, rekao mi je tada Oliver Höfinghoff, vojni veteran koji je sudjelovao u dvjema misijama na Kosovu, a sada se spremao na prvi mandat u gradskoj vlasti. “I ne želimo se mijenjati.” Iako su Pirati najbolje poznati kao stranka koja se zalaže za samo jedno, internetsku slobodu, Oliver Höfinghoff objasnio je njihov online sustav odlučivanja pod nazivom Liquid Feedback. O svakom predmetu može se raspravljali, podnositi prijedloge, dodavati amandmane i glasovati, a sve to članovi čine putem interneta. Taj proces njihova je platforma. Piratsku stranu osnovao je 1. siječnja 2006. u Švedskoj bivši softverski poduzetnik Rick Falkvinge s ciljem reforme zakona o intelektualnom vlasništvu i jačanja privatnosti na internetu. Postala je poznatija nakon što je švedska policija u svibnju iste te godine zabranila popularnu stranicu za razmjenu dokumenata The Pirate Bay. U rujnu je osnovana njemačka podružnica. Danas, šest godina kasnije, Falkvinge tvrdi da diljem svijeta postoji više od pedeset Piratskih stranki. Njemačka također ima vlastite ogranke pokreta “Okupirajmo”, od kojih su najaktivnije one u Frankfurtu i Berlinu, no politička preokupacija ove zemlje jest organizirani izazov unutar sustava, utjelovljen u Piratskoj stranci. “Mi Nijemci nikada nismo bili veliki revolucionari”, kaže Marc Olejak, četrdesetogodišnji kandidat za gradskog vijećnika u Düsseldorfu. “Umjesto paljenja barikada, mi osnivamo političke stranke.”

Prema najnovijem istraživanju, čak svaki treći Nijemac u načelu bi bio voljan glasovati za Pirate, čime se oni prema nekoliko anketa probijaju ispred Zelene stranke na mjesto treće najpopularnije stranke u ovoj državi. Pobornike Piratske stranke sačinjavaju mladi ljudi vični internetu, mješavina onih koji glasaju po prvi put i razočaranih članova svih ostalih stranaka. Postoje velike prepreke, a najistaknutija je bila kad je predsjednik kluba te stranke u berlinskom gradskom vijeću za Der Spiegel izjavio da je “uspon Piratske stranke brz poput uspona NSDAP-a”, nacističke stranke, “između 1928. i 1933.”. Trenutak za usporedbu s nacistima bio je potpuno pogrešan, osobito uzme li se u obzir da su istodobno u javnost dospjeli podaci o ekstremno desničarskim sklonostima nekih članova Pirata, što je ponukalo javnu raspravu o tome je li zbog vrtoglavog rasta članstva te stranke u nju dospio prevelik broj radikalnih i rubnih elemenata.Iako je Olejak profesionalni grafički dizajner, kaže da je izgled njihovih znakova izabrao internetski odbor, a da je odluku o tome donijela “grafička košnica”. Jedan od njegovih kolega opisao mi je muke probijanja kroz gomilu zakona i pravilnika kako bi postao stručnjak za autorska prava. Ovo su ljudi koji doista proučavaju one dugačke obavijesti o privatnosti koje mi ostali jednostavno prihvatimo i pokušamo zaboraviti čim prvi put postavimo osobne slike obitelji i prijatelja na internetsku stranicu koja ima cilj zarade za neku korporaciju. Za njih politika, s tisućama stranica zakona, uistinu predstavlja sitna slova društvenog ugovora.

Nicholas Kulish