Da, savezna vlada radi mnoge gluposti. I da, lako je shvatiti zašto kompanije Wall Streeta bježe iz Programa pomoći za problematičnu imovinu (TARP) – da bi izbjegle vladina promjenjiva pravila i članove Kongresa gladne publiciteta.

Ali to nije isprika za način na koji Wall Street kultivira selektivno pamćenje sada kada je vlada isplatila bilijune dolara poreznih obveznika za održavanje Wall Streeta na životu. Wall Street se žali da vlada, sa svojim pokušajima ponovne regulacije, novim pravilima za kreditne kartice i novim inovacijama, poput nadglednika za kompenzacije (pay czar), stvara zbrku u financijskom sustavu. No prije nego što prihvatite Wall Streetovu verziju događaja, sjetimo se da nismo čuli prigovore o “socijalizmu” kada je vlada spasila vjerovnike Bear Stearnsa i AIG-a te dopustila da Goldman Sachs i Morgan Stanley postanu bankovne kompanije kako bi mogle, jeftino, posuđivati goleme svote od Feda. Wall Street je sam na sebe privukao svu tu pozornost Washingtona. Kada ga se puštalo na miru, Wall Street je pustio s lanca divljački špekulativan mjehur koji je, kada je pukao, gotovo uništio svjetski financijski sustav. Wall Street je iskorištavao ranjive korisnike kreditnih kartica sa 30-postotnim kamatnim stopama i beskrajnim naknadama te plaćao svojim velikim igračima sramotno velike iznose. Sada možemo vidjeti reakciju na te ekscese. Usto bismo se trebali sjetiti da je recesiju, koja je liberalnim demokratima koje Wall Street prezire pomogla pri osvajanju toliko moći, pokrenuo raspad financijskog tržišta. Prema tome Wall Street za svoje probleme zaista ne može kriviti nikoga osim sebe. Kriza je bila toliko teška da su čak i kompanije pod razumnom upravom mogle propasti da je vlada dopustila propast još koje velike kompanije. I te kompanije prema tome duguju svoj spas “Ujku Samu”. Nije teško shvatiti motivaciju kompanija za bijeg iz TARP-a, koji im je novac za spašavanje dao pod privlačnim uvjetima Busheve administracije, ali ih je sada zarobio sa širokim Obamoidskim regulacijama. Kome to treba? Najveća nada Wall Streeta, i naš najveći strah, jest činjenica da će se Washington usmjeriti na simbolizam poput “pay czara”, dok se važne stvari, poput reguliranja dervativa i određivanja obveznih razina kapitala, odvijaju izvan pogleda javnosti. Wall Street želi ponovno određivati vlastita pravila – i mogao bi se s tim izvući. Nadalje, sada kada su prikupile novac od investitora i vraćaju svoje savezne kredite za spašavanje, mnoge velike banke pokušavaju otkupiti jamstva za kupnju dionica po određenoj cijeni, koje je ministarstvo financija dobilo kao dio sporazuma. Ta jamstva su za porezne obveznike predstavljala veliku šansu za zaradu ozbiljnih količina novca.