U Europi postoje dva modela čuvanja djece, jedan je obitelj kao idealno mjesto za odgoj djece, a drugi država koja sa svojom infrastrukturom dječjih vrtića, jaslica ili predškolskog odgoja pruzima taj zadatak.

“Kada govorimo o okvirnim uvjetima što se sve nudi kod čuvanja djece, imamo s jedne strane Njemačku i Austriju koje polaze od toga da se čuvanje djece odvija u obitelji, a kasnije se djeca šalju na pola dana u dječji vrtić. Pri tome se ne radi toliko o pružanju potpore pri zapošljavanju majki, već prije o pripremama za polazak u školu. S druge strane, Švedsku i Francusku, gdje se djeca na čuvanje daju već vrlo rano i gdje se posebna pozornost tradicionalno daje spojivosti obitelji i zapošljavanju“, naglašava djelatnica austrijskog istituta za znanstvena istraživanja obitelji Sonja Dorfler.Skandinavski model predviđa jaslice za djecu koja su navršila 10 mjeseci i nudi vrlo fleksibilno radno vrijeme. Država jamči za svako dijete mjesto u takvoj instituciji, a troškovi se kreću prema socijalnim mogućnostima, ali ne prelaze 150 eura mjesečno.Dječje skupine su malene, najviše desetero djece za koju se brinu dva odgojitelja. Jedan odgojitelj je učiteljica u dječjem vrtiću sa završenom visokom stručnom spremom, a drugi je odgojitelj sa završenom visokom stručnom školom. U Francuskoj se za malu djecu nude jaslice, a nakon toga predškolski odgoj tzv. Ecole maternelle koja stoji na raspolaganju za djecu od tri godine. Riječ je o državnoj obrazovnoj ustanovi koja je besplatna. Grupe djece su velike, slično kao jedan školski razred, ali sa dva odgojitelja. U ovom slučaju jedan odgojitelj je učitelj sa završenim studijem, a drugi odgojitelj s završenom visokom stručnom školom. Taj vrlo izraženi oblik institucionaliziranog čuvanja djece u svim je navedenim zemljama doveo do visoke stope nataliteta, kao i do visoke stope zaposlenosti kod žena. U Njemačkoj i Austriji oživio je tradicionalni obiteljski model. U Njemačkoj je čuvanje djece izvan obitelji bilo prošireno samo u istočnoj Njemačkoj. Međutim, u Njemačkoj se polako mijenjaju prilike.

“U Njemačkoj se već duže vrijeme stvari polako mijenjaju, postoji pravo na čuvanje djece, prije svega kada dijete navrši tri godine. U velikoj koaliciji u Njemačkoj ministrica obitelji Van der Leyen pospješuje proširenje ponude u jaslicama kako bi se spojili obitelj i zapošljavanje”, kaže Dorfler.Na jugu Europe čuvanje djece nije prošireno. U Italiji i Španjolskoj postoje modeli predškolskog odgoja za djecu od tri godine, i to sa školovanim osobljem i besplatno, ali ta ponuda ne postoji diljem zemlje već ovisi o mjestu stanovanja i regijama. Nešto drukčija situacija je u bivšim zemljama istočnog bloka. Tako je za vrijeme komunizma čuvanje djece bilo besplatno, a s padom komunizma propao je i taj sustav. Polako se i tamo vraća model državnih struktura čuvanja djece. Posebno izražajan primjer povlačenja države iz čuvanja djece u Europi je Velika Britanija. Tamo se gotovo sve odvija preko privatnih dadilja, što je vrlo skupo i što si mogu priuštiti samo oni koji imaju bolja ili visoka primanja.