Tvrdimo da mrzimo te asfaltne pustinje, no šire se kako bi nama bilo lakše. U nekim gradovima “parkirališta prekrivaju više od trećine gradske površine pa tako postaju naistaknutije obilježje našeg izgrađenog okoliša”, ističe Eran BenJoseph, profesor urbanog planiranja na Institutu za tehnologiju u Massachusettsu, u svojoj studiji o parkiralištima “Rethinking a Lot”, koja će izaći u ožujku. Kao što je kritičar Lewis Mumford napisao još prije pola stoljeća, “pravo na pristup privatnim motornim vozilom svakoj zgradi u gradu u doba kad svatko posjeduje motorno vozilo pravo je na uništenje grada”.

Međutim, mi i dalje proizvodimo parkirališta. Navodno u Sjedinjenim Američkim Državama postoji najmanje 105 milijuna, a možda čak i 2 milijarde parkirališnih mjesta. Prema jednome istraživanju, na svaki automobil u zemlji čak je osam parkirnih mjesta; trećina ih se nalazi na parkiralištima. Što učiniti? Za početak, parkirališta bismo u arhitekturnom smislu trebali ozbiljnije shvatiti. Trebamo o njima razmišljati kao o javnim mjestima, kao o dijelu infrastrukture naših cesta i pločnika, mjestima za različite aktivnosti koje se mogu mijenjati i razvijati. Kako bismo stvorili parkirališta koja imaju funkcionalnu ulogu, trebalo bi, baš kao i s javnih trgova, ukloniti prometne znakove. Istraživanja su pokazala da vozači ne mare za označene linije i kreću se prečacem kad parkirališta nisu puna, ali također usporavaju i više paze na pješake. Kad je jedan inženjer prometa iz Nizozemske maknuo semafore i druge prometne znakove u gradu Drachtenu, bilo je manje prometnih nesreća. Njegov su primjer slijedili brojni gradovi u sjevernoj Europi i pokušali ukloniti prometne znakove u područjima kojima se kreću automobili, pješaci i biciklisti. Na stotinama su parkirališta već postavljene tržnice, održavaju se utakmice uličnog hokeja, tinejdžerske zabave i mise. Dan parkinga, globalna manifestacija pokrenuta 2005., ljude poziva da parkirališta pretvore u privremene klinike, trgovine za popravljanje bicikala te mjesta za održavanje seminara i vjenčanja. Sličan projekt pokrenula je arhitektonska tvrtka iz Brooklyna Interboro Partners. Prije nekoliko godina tvrtka se prijavila na natječaj preuređenja napuštenih trgovačkih centara. Odabrali su trgovački centar Dutchess u Fishkillu u New Yorku, koji je otvoren 1974., ali već je 1998. bio službeno zatvoren. Nije teško zamisliti da bi parkirališta trebala biti zelenija, s prozračnijim površinama, s više drveća koje bi pravilo hlad i s infrastrukturom za prikupljanje kišnice.

Međutim, partneri tvrtke Interboro na parkiralištu trgovačkog centra Dutchess vidjeli su još više potencijala. Krajem devedesetih zemljište na kojemu se nalazi trgovački centar pripalo je agrarnoj banci. Jedna je tvrtka za grafički dizajn u suradnji s nekolicinom banaka i centrom za obradu pošte prazne trgovačke centre pretvarala u urede, a parkiralište je iskorišteno za spremište autobusa. Otvorena je pokretna pečenjara, a vozači kamiona onamo su odlazili prenoćiti. Vikendom se ondje održavao buvljak. U vrlo kratkom vremenu, kaže Daniel D’Oca, jedan od partnera u Interborou, “ono što se činilo zapuštenim je oživjelo”. Tvrtka je htjela “odgovoriti na postojeću praksu korištenja tog prostora”, objašnjava drugi partner Tobias Armborst. Interboro je predložio da parkiralište postane laboratorij za “malene, jeftine i ostvarive pokuse”, kaže partnerica Georgeen Theodore. “Prihvatili smo činjenicu da u Fishkillu to parkiralište funkcionira poput pločnika Jane Jacobs”, kaže Georgeen, spominjući autoricu knjige “The Death and Life of Great American Cities”, utjecajne knjige u kojoj se Jacobs zalaže da različite i živahne pločnike u sklopu urbanog planiranja. Tvrtka je zamislila gradnju teretana i vrtića te pretvaranje dijela trgovačkog centra u noćni klub. U planu je bila i gradnja restorana, pogona za recikliranje, prostora za prodaju rabljenih automobila, ulaza na stazu za pješačenje te ljetne pozornice. “Ideja je bila da o prostoru ne razmišljamo kao o pokori, već kao o prostoru za arhitektonske inovacije oko kojih se vrijedi potruditit”, naglašava Georgeen Theodore. Na kraju Interborova ideja nije prihvaćena, no poslužila je svojoj retoričkoj svrsi. Parkirališta ne trebaju biti mrtve zone, a najbolja je arhitektura ona koja ne guši.

Michael Kimmelman

Internetsko izdanje: iskorištavanje pločnika

Galeriju nađite na: nytimes.com (pretraga “parking lots”)