Vašom listom aktivnosti na Twitteru dominiraju društveni komentari i tjeraju vas da dijeljenjem poruka pokažete da se ne slažete s postroženim zakonima o useljeništvu. Prijatelji na Facebooku lobiraju da “lajkate” njihove objave u kojima pozivaju na rat između Izraela i Irana. Klik. Upravo ste svoj glas pridružili glasu tisuća, možda i milijuna onih koji od političara zahtijevaju promjene.

Društveni mediji pojačavaju glas građana do te mjere da su političari prisiljeni stalno reagirati na promjenjive prohtjeve internetske rulje. Osim toga, zbog tih je glasova vladi teško stvarati dugoročne planove. Howard Wolfson, zamjenik gradonačelnika New Yorka, za Times je izjavio da “društveni mediji stvaraju brojne nove prilike za razmjenu informacija i osnaživanje građana, ali i izazove za vlade, tvrtke i medije, koji ne znaju što se skriva iza sljedeće objave na Twitteru ili blogu”. Međutim, prednost je to što na ovaj način vladajući sloj može angažirati svoje građane te tako pobiti tvrdnju da nije u doticanju s običnim pukom, piše Paul Geitner za Times. Europska građanska inicijativa, koja je pokrenuta 1. travnja, projekt je Europske unije kojemu je cilj građanima omogućiti da predlažu zakone. Među prijedlozima se dosad našlo sljedeće: proglašavanje dostupnost pitke vode i zdravstvene skrbi temeljnim ljudskim pravom, zabrana genetske modifikacije usjeva, proglašavanje Europskog dana pretilosti te obvezne neradne nedjelje, piše Times. Tony Venables, ravnatelj neprofitne organizacije koja surađuje s agencijama Europske unije na promicanju ove inicijative, za Times je izjavio: “Mislim da ćemo s vremenom svjedočiti razvoju europskih zakona koji se temelje na izravnim vrijednostima.” S obzirom na sve posebne interese, došlo je do sraza utjecaja i važnosti. Usmjeravaju li se političari više na najkorisnije projekte ili one koji će privući najviše pozornosti? Dosadašnji je utjecaj osnažio internetsku populaciju, piše Brian Stelter za Times, a pravi primjer toga jest film “KONY 2012” organizacije Invisible Children, koji je pozornost svjetske javnosti usmjerio na Josepha Konyja, vođu afričke gerilske skupine koja već desetljećima napada civile. U samo tri dana film je pogledalo više od 50 milijuna ljudi, a organizacija je uspjela u namjeri da za Konyja sazna cijeli svijet. Koliko god društveni mediji korisnike potiču na informiranost, buka koja nastaje od silnih podignutih glasova zakonodavcima onemogućuje da tu energiju konkretiziraju u određene političke pomake. Političari tu buku mogu pokušati zanemariti. EU će tako odbaciti prijedloge građana koje procijeni kao “zlonamjerne, neozbiljne ili neugodne”. Međutim, strastvenu twittersferu nije lako utišati. Rasprava građana i političara često nalikuje na digitalne svađe – neka pobijedi najglasniji.

Christine DiGangi

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com