Hollywoodski filmski studio DreamWorks Animation nedavno je najavio odvažan potez kojime će pokušati razbiti monopol na strogo reguliranom kineskom filmskom tržištu. Ova poznata američka produkcijska kuća namjerava uložiti 330 milijuna dolara u osnivanje animacijskoga studija koji bi jednoga dana mogao parirati kalifornijskim filmskim studijima.

No DreamWorks je posvetio mnogo manje medijske pozornosti jednome od svojih novih i najvažnijih kineskih partnera. Riječ je o Jiangu Mianhengu, 61godišnjemu sinu bivšega kineskog predsjednika Jianga Zemina.Analitičari tvrde kako je u posao upletena i Komunistička partija Kine, koja omogućava obiteljima visokih dužnosnika da zarade na jednome od najvećih gospodarskih uzleta u povijesti. Među njima je i Bo Xilai, jedan od bivših komunističkih čelnika i pripadnika 25članoga kineskoga Politbiroa. Kineska je vlast u javnosti osudila Xilaija kao odmetnutog dužnosnika koji je zlorabio vlast i omogućio obitelji da stekne znatno bogatstvo. Međutim, Bo Xilai nije jedini visoki kineski dužnosnik čija se obitelj obogatila zahvaljujući važnim položajima u tvrtkama usko povezanima s državom. Mnogi članovi obitelji političara, koje javnost naziva “kraljevićima”, posluju i kao posrednici u privlačenju zainteresiranih međunarodnih tvrtki na kinesko tržište.“Čim se pojavi neka unosna prilika u kineskome gospodarstvu, oni ugrabe ključnu prednost”, ističe Minxin Pei, poznavatelj prilika u kineskome državnom vrhu i profesor političkoga upravljanja na koledžu Claremont Mckenna u Kaliforniji. Wen Yunsong, sin kineskoga premijera Wena Jiabaa, nalazi se na čelu državnog poduzeća u kojemu tvrde kako će uskoro postati najveća tvrtka na području satelitskih telekomunikacija u Aziji. Hu Haifeng, sin predsjednika Hua Jintaa, nekoć je vodio državnu tvrtku s monopolom na proizvodnju sigurnosnih sustava u Kini. Feng Shaodong, zet drugoga najvišeg partijskog dužnosnika Wua Banggua, pomogao je brokerskoj kući Merrill Lynch da osigura pravo na zastupanje divovske kineske državne banke I.C.B.C. pri 22 milijarde dolara vrijednoj javnoj ponudi tvrtkinih dionica 2006. godine.

Poslovanje države postaje sve povezanije s obiteljskom kastom koju katkad nazivaju Crvenim plemstvom. U tajnome izvještaju američkoga Ministarstva vanjskih poslova iz 2009. godine koji je 2010. objavio WikiLeaks tvrdi se kako se kineska vladajuća elita okoristila napretkom tamošnjega gospodarstva. No mnoge se tvrtke otvoreno hvalisaju kako su im veze s političkim vrhom priskrbile prednost pred konkurencijom. Prema tvrdnjama jednoga zainteresiranog ulagača, kineski proizvođač sportske opreme Xidelong izvijestio je neke potencijalne investitore kako je jedan od dioničara tvrtke i sin Wena Jiabaa.Partija je 2010. godine zatražila od svih dužnosnika da prijave svoje prihode, kao i podatke o zaposlenju, prebivalištu i ulaganjima svojih supružnika i djece. No izvješća su i dalje tajna, a analitičari smatraju da partija neće zauzeti odlučniji stav spram korupcije. Čvrsto isprepletanje poduzetništva i politike pod dopuštenjem Komunističke partije tijekom posljednja dva desetljeća iznjedrilo je sustav koji djeluje kao klijentelistički oblik kapitalizma. “Ovo je jedan od najtežih izazova pred kojima se Kina nalazi”, ističe Minxin Pei, stručni poznavatelj kineske visoke politike. “Ako požele provesti reforme, djeca bi im mogla reći: Ali tata, što će biti s mojim poslom?”Mnogi se brinu kako se kultura nepotizma i povlastica počela prelijevati s državnoga vrha na niže razine sustava. “Ubrzo vam postane jasno kako postoji mnogo tih kraljevića”, naglašava Victor Shih, analitičar kineske politike sa sveučilišta NorthWestern u blizini Chicaga. “Imate djecu sadašnjih dužnosnika, djecu bivših dužnosnika, djecu lokalnih dužnosnika, dužnosnika u državnoj upravi, vojnih dužnosnika, policijskih dužnosnika. Riječ je o stotinama tisuća ljudi i svi oni pokušavaju iskoristiti veze s ciljem zarade.”Politički čelnici osuđuju svakoga novootkrivenog pohlepnog dužnosnika uhvaćena u pronevjeri novca.

Primjerice, bivši tajnik šangajskoga ogranka partije Chen Liangyu 2008. je osuđen na 18 godina zatvora zbog uzimanja mita i zlouporabe vlasti. Međutim, kineski mediji ignoriraju slučajeve koje razotkriva strani tisak, a internetski cenzori onemogućuju izvještavanje o njima. Primjerice, 2010. godine otkriveno je kako je Zeng Qinghong, sin bivšega kineskog potpredsjednika, kupio vilu u Sydneyju vrijednu 32 milijuna dolara, no kineske su vlasti pokušale zataškati tu vijest. Optužbama za mito i korupciju protiv visokih državnih dužnosnika obično prethodi razilazak s partijskim vrhom. Primjerice, pad Boa Xilaija ovoga proljeća uslijedio je nakon što je njegov bivši šef policije u Chongqingu rekao američkim diplomatima kako je političareva žena Gu Kailai naručila ubojstvo britanskoga poduzetnika Neila Heywooda. Iskrsnuli su dokazi o najmanje 160 milijuna dolara imovine u vlasništvu Xilaijeve uže rodbine, a vlasti istražuju jesu li njegovi rođaci prenijeli dodatna sredstva na inozemne bankovne račune.Premijer Wen Jiabao na to je reagirao zahtjevom za snažnijom borbom protiv korupcije. Službeno glasilo Komunističke partije Kine Qiushi osudilo je lovce na bogatstvo koji pokušavaju prokrijumčariti nezakonito stečene prihode u inozemstvo. Obitelji visokih kineskih dužnosnika gotovo neprimjetno uvele su tajkune u svoje krugove. Ulagači koji su bili uključeni u njihove transakcije ističu kako se to često odvija putem tajnih partnerstava. Sinovi, kćeri, supružnici i bliži rođaci dužnosnika postaju posrednicima ili ulagačima u projekte na tržištu nekretnina ili u drugim poslovima koji zahtijevaju državna odobrenja ili potporu.U posljednje vrijeme potomci političke elite počeli su se baviti unosnim financijskim aktivnostima poput ulaganja u otvorene investicijske fondove. U usporedbi sa zaradom od posredništva za državne ugovore ili izvršnim položajima u državnim monopolističkim tvrtkama, potencijalni prinos od tih ulaganja je golem.

Jeffrey Zeng, sin bivšega člana Politbiroa Zenga Peiyana, jedan je od partnera s pravima upravljanja u tvrtki za poduzetnička ulaganja Kaixin Investments, koja je povezana s državnim tvrtkama China Development Bank i Citic Capital. Liu Lefei, sin člana Politbiroa Liua Yunshana, nalazi se u Upravi 4,8 milijardi dolara vrijednoga Citic Private Equity Funda. Alvin Jiang, unuk Jianga Zemina, prošle je godine sudjelovao u osnivanju investicijske tvrtke Boyu Capital, čiji će portfelj uskoro iznositi najmanje milijardu dolara.Trenutak objave poslovnoga dogovora filmskoga studija DreamWorks s trima kineskim partnerskim tvrtkama, među kojima je i Shanghai Alliance Investment, zasigurno nije odabran nasumično. Vijest je stigla u veljači, u vrijeme visoka posjeta kineskoga potpredsjednika Xija Jinpinga Sjedinjenim Američkim Državama. Nagađa se kako bi upravo Jinping mogao postati sljedećim kineskim predsjednikom. No izvješća o posjetu ne osvrću se na činjenicu da se tvrtka Shanghai Alliance nalazi pod djelomičnom kontrolom Jianga Mianhenga, sina bivšega predsjednika Jianga Zemina. Zeng Qinghuai, brat bivšega potpredsjednika Zenga Qinghonga također je u filmskoj industriji. Qinghuai je radio kao savjetnik na snimanju patriotskoga epa “The Beginning of the Great Revival”. Film je prikazan na 90.000 lokacija diljem zemlje. Državnim uredima i školama naloženo je da kupe velik broj ulaznica, a medijima je zabranjeno kritiziranje filma. Zarada od prikazivanja svrstala je taj povijesni spektakl na vrh prošlogodišnje ljestvice najgledanijih filmova u Kini. Stručnjaci nazivaju filmsku industriju novim igralištem za kineske kraljeviće. Zhang Xiaojin, direktor Centra za politički razvoj na sveučilištu Tsinghua ističe kako “dužnosnici Ministarstva propagande traže svoju djecu da snimaju filmove koje oni potom odobravaju”.

David Barboza i Sharon LaFraniere