Nakon šest godina odgoda i zastoja, skandala, otkaza i ostavki, golemih prekoračenja proračuna i optužbi za pronevjeru, kao i nepredviđenih arhitektonskih izazova na ovoj smrtno ranjenoj zgradi, konačno je za 28. listopada najavljeno ponovno otvaranje Boljšoj teatra, krunskog dragulja ruske umjetnosti.Anatolij Iksanov, ravnatelj, izjavio je kako su karte za one bogate i s dobrim vezama bile dostupne putem predsjedničkog ureda.

Za ostale koji žele gledati predstavu vani, na hladnoći, gala koncert s otvaranja bit će prikazivan na velikim projekcijskim platnima ispred samog kazališta. Pročelje je još uvijek omotano zelenom mrežom, a stolice i zastori najlonom, ali probe na novoj pozornici doma Boljšoj baleta i Boljšoj opere započet će već u rujnu.“Boljšoj smatram domom, te mi je stoga drago vratiti se kući”, izjavila je Elena Obracova, mezzosopranistica. “Sretna sam što se Boljšoj konačno vraća u život i što mu je vraćena stara raskoš.” Zgradu kazališta čvrsto drže obnovljeni temelji. Vraćena joj je stara slava iz doba ruskih careva. Ponovno je tu akustični auditorij u obliku violine, kao i svilene tapiserije, do najsitnijeg detalja replicirana drvena oplata i sjaj koji se odražava u svjetlosti golemog lustera. Na trenutke je restauracija nalikovala lovu na blago, primjerice kad su znanstvenici jedva otkrili tvornicu koja može izraditi replike jedine dvije originalne podne pločice, ili nedavno otkriveni uzorak originalnih presvlaka za pokućstvo. Tvornici je trebalo tri godine za tkanje 750 metara tkanine. Bio je to dug, pomalo sramotan i složen proces. Rokovi su postavljani i probijani nekoliko puta od zatvaranja kazališta radi renovacije 2005. godine, sve uz neprestano rastuće troškove koje je pokrivala savezna vlada, a koji su, prema podacima ruskog ministarstva kulture, u konačnici dosegli 760 milijuna dolara.Ovo kazalište izgrađeno je 1825. godine, zatim je 1853. gotovo potpuno uništeno u požaru, da bi se ponovno otvorilo 1856. Tijekom Drugog svjetskog rata preživjelo je nekoliko zračnih napada, a u sovjetskim vremenima korišteno je za političke skupove. Tada je prošireno gledalište, ali su popravci izvedeni lošijim materijalima koji su umanjili akustiku u dvorani.Dužnosnici kažu da su graditelji i arhitekti primijetili koliko je hitna ova restauracija tek nakon što su radovi započeli.Prije toga “nisu shvaćali u koliko se lošem stanju nalazi ova građevina. Stanje nije bilo kritično, bilo je katastrofalno. Prijetilo je rušenje cijele zgrade ili bar nekih njezinih dijelova”, izjavio je Mihail Sidorov, glasnogovornik tvrtke Summa Capital, izvođača radova od 2009. godine. Glavni ravnatelj kazališta Iksanov u razgovoru je spomenuo kako su se radnici znali našaliti da građevinu drže jedino električne žice.Sidorov je rekao da je vladala “ludnica” te da su različiti uredi i ministarstva izdavali suprotne naredbe i međusobno si poništavali ciljeve sve do 2009. godine, kad je kontrolu nad ovim projektom preuzeo ured predsjednika Dmitrija Medvedeva.“Uprava samog kazališta željela je ostvariti svoje ciljeve, a moskovska gradska administracija imala je vlastite zamisli”, objasnio je. “Nije bilo nikoga tko bi se založio za Boljšoj.”

Prvi zastoj dogodio se u veljači 2008. godine kad su službenici izjavili da se pročelje građevine urušava, da joj se na zidovima i stupovima nalazi 17 okomitih pukotina te da joj se temelji opasno pomjeraju. Inženjeri su navodno dokazali kako je “75 posto zgrade nestabilno”. Sidorov je objasnio da su nosači od hrastovine u temeljima počeli propadati, te je stoga došlo do slabljenja cijele strukture. Nakon toga oni su se morali ukloniti ručno, jedan po jedan. “Da smo tada uporabili bilo kakav komad opreme, bio bi to kraj Boljšoja.” Do drugog zastoja došlo je u prosincu 2008. godine, a različiti dužnosnici pripisivali su ga ili slabim temeljima ili lošem upravljanju. U veljači 2009. godine, ministar kulture Aleksandr Avdejev izjavio je da će se rok dovršetka radova ponovno produljiti, sada do sredine 2011. godine zbog izvođača radova čiji je rad “jeftin umjesto da bude kvalitetan” i zato što instalacija hidrauličkog sustava na samoj pozornici ide mnogo sporije nego što je bilo predviđeno.U srpnju iste godine glavni dirigent i glazbeni redatelj Aleksandr Vedernikov iznenada je podnio ostavku izjavivši: “Kazalište stavlja birokratske interese iznad umjetničkih.”U rujnu 2009. godine, tužitelji su pokrenuli istragu glede moguće pronevjere novca, optuživši Državni ured za izgradnju, obnovu i razvoj da je jednom izvođaču radova tri puta plaćeno obavljanje istog posla, za što je navedeni ukupno dobio 31 milijun dolara.U posljednjem skandalu, koji se dogodio u ožujku ove godine, umjetnički ravnatelj Gennadi Janin pridružio se redovima onih koji su ili otpušteni ili podnijeli ostavku kada je naglo otišao nakon što su na internet procurile erotske fotografije nekoga nalik njemu. Ali sada, kad su odgode i skandali konačno iza njega, Boljšoj teatar napokon se može ponovno pridružiti svijetu opere i baleta. Uskoro će radnici otići, a plesači i pjevači još jednom preuzeti svoju pozornicu i početi izvoditi predstave za publiku koja će sjediti pod novo obojanim nebesko plavim stropom na kojemu lebde muze koje okružuju stari, obnovljeni kristalni luster. Obracova se pohvalila kako će nastupiti među prvima, 4. studenog, u operi “Ruslan i Ljudmila”, prvoj izvedbi nakon gala otvaranja, a godina će se zatvoriti limenim vojnicima i Šećernom vilom, odnosno baletom “Orašar”.

Seth Mydans